(VIDEO) Mijović o mogućem trećem svjetskom ratu: Političari poput Trumpa i Orbana sada...
Pavle Mijović je profesor teologije na Katoličko-bogoslovnom fakultetu u Sarajevu i kolumnista Oslobođenja. U toku podcasta U kontru sa Draganom Markovinom bilo je riječi o njegovim dječjim sjećanjima na predratno Sarajevo i ratni odlazak iz grada, o životnom putu koji ga je iz Starigrada, preko Zagreba, doveo do Rima. Pričali su i o tome kako izgleda život u Vječnom gradu, vožnja Vespom i kupanje u Ostiji. A potom i o radu u BiH ambasadi u Rimu i o odluci da se vrati u Sarajevo, kako on vidi položaj Hrvata u svom gradu, koja je geografska struktura studenata na teologiji i kako je uspio prevazići osjećaj nelagode koji ga je pratio kad je poratnih godina dolazio u grad.
Razgovarali su i o novim geopolitičkim okolnostima, o budućnosti Evropske unije i o razlozima zbog kojih evropska diplomatija posve neutemeljeno smatra Aleksandra Vučića faktorom stabilnosti. Na kraju, raspravljali su i o odnosu ljevice i crkve, o kršćanskim korijenima Europske unije i o pitanju zbog čega aktualni Papa odvlači crkvu sa zapada te zašto ga on cijeni.
Jedno od pitanja bilo je i da li treći svjetski rat, koji je po nekim teoretičarima već u toku, može imati razmjere kakve su imali Prvi i Drugi svjetski rat.
- Mislim da ne. Nemam sklonost ka takvom apokaliptičnom razmišljanju. Niko ne očekuje da treći svjetski rat bude globalan. On se događa lokalizirano. Vidimo genocid u Gazi. Imamo tri godine rata u Ukrajini. Imamo čitav Bliski istok, neriješenu Libiju, Siriju... Određeni ratni sadržaj je prisutan u svijetu. Mislim da je to tipologija trećeg svjetskog rata, ti lokalizirani konflikti, koji koriste visoku tehnologiju, koji su tako nehumani i brutalni. U odnosu na to međunarodna zajednica gubi svoj uticaj, istakao je Mijović.
Podsjeća da su svi kolektiviteti u prošlosti imali svoje tragedije i traume, u koje su ljudi unosili vlastite živote. Sada desnica u evropi i svijetu koristi te traume za vlastite političke ciljeve.
Pavle Mijović: Giorgia Meloni kaže da nije fašista/Screenshot
- Giorgia Meloni, naprimjer, koketira s tim idejama, sa Istrom, sa Rijekom, sa Fiume... To su neki lajtmotivi koji su u kolektivnoj svijesti. Liberalna demokratija, koja dijelom erodira, i međunarodne institucije koje su lagano na aparatima, nekada su uspijevale različitim mehanizmima kompenzirati tu negativnost. Sada su naprosto stale i svi ti negativni fenomeni su postali dio mainstream politike. Giorgia Meloni ne kaže da je fašista, ali ona je antitotalitarist, ona ne uvažava iskustvo italijanskih partizana i oslobođenja Italije, koje je jedan povijesni fakt. Ona kreće iz jedne sasvim druge perspektive i dobar dio njenih birača smatra da je to istinito.
Tu je i Viktor Orban i njegov nacionalni ponos. Njega je Zoran Milanović nekada nazivao enfant terrible, malo nezrelo dijete evropske politike. To što on govori tokom konfrontiranja sa Bruxellesom, koketiranje sa Kinom i Rusijom, to pokazuje da su neke druge tendencije u politici. Ovi političari poput Meloni, Orbana i Trumpa, ne stvaraju ex nihilo, odnosno od nule. Oni se naprosto nakače na neke bazične elemente koji su prisutni u društvu i daju im mogućnost da se razmašu. S druge strane zdrave liberalne institucije, humanistički orjentirane, ne uspijevaju ih obuzdati.
No, ja se ipak nadam da neki psihološki egoizam, koji postoji u zapadnim društvima, neće dopustiti da se krene u nesmetano ratovanje, jer je to ipak ugroza života i imetka, tako da će nas taj zapadni egoizam sačuvati od eskalacije konflikta, istakao je Mijović.
Sve naše podcaste možete gledati na www.podcastoslobodjenje.ba.
Ostale epizode i sve drugo vezano za podcast U kontru sa Draganom Markovinom možete pronaći OVDJE.
