Kako je Stanivuković nekada bio dočekivan u Sarajevu: Zagrljaj gospođe Aiše, osmijesi...
Gradonačelnik Banje Luke Draško Stanivuković opet je u fokusu javnosti, nakon što je otvoreno stao u odbranu murala posvećenog ratnom zločincu Ratku Mladiću, u tom gradu.
Nakon što je osvanuo ovaj sramotni mural, od Stanivukovića je na jednoj press konferenciji zatraženo da da svoj stav o muralu.
Bezobrazno, bezobzirno i nadobudno je kazao: Nećemo uklanjati... Dalje, očekujući neko drugo pitanje novinara.
Snimak tog odgovora podijelio je na svojim društvenim mrežama, ponoseći se svojim odgovorom.
Laže ko kaže da je očekivao da će Stanivuković osuditi crtanje murala krvoloku Mladiću, ali je iznenađujuće kako je jedan tako mlad čovjek na tako drzak način stao u odbranu nečega tako sramotnog.
Ne treba ni podsjećati za kakve zločine je Mladić osuđen. Jedan od zločina za koje je najodgovorniji bila je i opsada Sarajeva. Upravo onog Sarajeva u kojem je Stanivuković prije nekoliko godina dočekan kao najdraži gost.
Godinama se na društvenim mrežama dijelio isječak iz emisije Jedan je dan na TV1, koja će kasnije postati O kanal.
Stanivuković je u jednom opuštenom razgovoru sa voditeljicom šetao kroz Baščaršiju. Teško mu je bilo dovršiti svako započetu rečenicu, jer su ga prolaznici prekidali porukama podrške, komentarima dobrodošlice ali i zagrljajima i poljupcima.
- Ljubi te majka, kazala mu je Aiša, starija gospođa sa sarajevskog Sedrenika.
I ostali su uglavnom bili stariji ljudi - oni koji su preživjeli teror od 1992. do 1995. godine. Teror koji je sijao isti čovjek čije lice na jednom od zidova Banje Luke ne smeta i dalje mladom Drašku Stanivukoviću.
Vrijedi onda napomenuti - građani tada nisu vidjeli pravo lice Draška Stanivukovića. Tada je samo bio neko ko je kontra Milorada Dodika.
Činjenica koja je još jednom potvrđena je ta da u Sarajevu ima bujruma za svakoga. Bio to Draško, Josip ili Amir.
Pitanje je kako bi Draško danas bio dočekan. Pitanje je da li bi opet uzdignute glave šetao Baščaršijom, kao svaki drugi prolaznik. Kredit kod građana Sarajeva je teško ispucati. Drašku je trebalo nekoliko godina da ga ispuca.
Jer očigledno mu je draže šetati pored murala ratnom zločincu, nego kroz ulicu iz koje će čuti pozdrave, komentare podrške, dobrodošlice, uz zagrljaje prolaznika.
