(VIDEO) Dejan Garić: Zna li iko koje je nacionalnosti Ćopićeva mala iz Bosanske Krupe
Dejan Garić: Upoznati druge ne znači izgubiti vlastiti identitet
S Dejanom Garićem, predsjednikom sarajevske Prosvjete, Dragan Markovina razgovarao je o njegovom odrastanju na Bistriku i kako je bilo biti Srbin u Sarajevu u ratu, te o današnjem položaju srpske zajednice u ovom gradu koja se svela na nekoliko hiljada ljudi. Pričali su i o lomu koji je doveo do postojanja dvije Prosvjete, jedne sastavljene od onih koji su napustili Sarajevo i druge od manjine koja je odlučila ostati, te zbog čega srpskim nacionalistima smeta ime Bosne i Hercegovine.
Razgovarali su i o Prosvjetinoj izdavačkoj djelatnosti, o saradnji između nacionalnih kulturnih društava, o nasljeđu socijalističkog doba i opravdanosti odluke o zabrani rada nacionalnim društvina u to vrijeme, o stereotipima oko navijačkih fudbalskih izbora u Sarajevu uslovljenih nacionalnom pripadnošću, kako vidi ulogu Prosvjete i ostalih nacionalnih društava u budućnosti Bosne i Hercegovine te kako je došlo do organizacije Prosvjetinih božićnih koncerata.
Dio razgovora o saradnji nacionalnih kulturnih društava Markovina je počeo pitanjem zašto je naziv Bosna i Hercegovina ozloglašen u Republici Srpskoj.
- Ne zaboravimo kako se Republika Srpska zvala na početku. Zvala se Srpska Republika Bosne i Hercegovine. Volio bih da dam jasan i kratak odgovor, ali mislim da ga niko nema. Šta je to što smeta u nazivu Bosne i Hercegovine? Pa ne znam. Ja nemam nikakav problem sa tim što sam Srbin, a što istovremeno i živim u Bosni i Hercegovini, što je Bosna i Hercegovina moja domovina. Ne znam zbog čega bi to bio problem i zbog čega bi se ti identiteti sudarali, rekao je Garić.
Podsjetio je i na jednu odluku koju su zajedno donijeli čelnici četiri nacionalna kulturna udruženja Preporod, Prosvjeta, Napredak i La Benevolencija.
- Prije pet godina 2020. u jeku pandemije i kad smo bili zatvarani i nosili maske, rukavice, morali se grliti i ljubiti sa udaljenosti od 2-3 metra i slično, karikiram naravno, odlučili smo da se malo približimo u Bosni i Hercegovini. Tada kada su nam svi govorili o socijalnoj distanci, da se trebamo malo držati što dalje od drugih. Tadašnja nova rukovodstva Preporoda, Napretka, Prosvjete i La Benevolencije su odlučili da svoju saradnju, koja postoji dugi niz godina, dignu na viši nivo i potpisali smo jedan zajednički sporazum i formirali nešto što se zove Međukulturno vijeće Bosne i Hercegovine, može ga nazivati kako tko hoće.
Stari most
Činjenica je da mi posljednjih pet godina radimo na jednom sasvim drugačijem nivou, da nije nikakav problem da kada neko od nas, iz Prosvjete recimo, nije u prilici da bude na otvaranju neke naše manifestacije, da nju otvori predsjednik Napretka i u predsjednik bošnjačke zajednice kulture. I obratno, meni se dešavalo da otvaram i da govorim i da budem prisutan i da budem sve i svja na manifestacijama koje su čisto bošnjačkog i hrvatskog karaktera. Htjeli smo da pokažemo da se niko od nas ne odriče svog identiteta time što živimo drugačije živote, što dižemo saradnju na jedan viši nivo, što smo postali bolji prijatelji, što smo bliži jedni drugima, ispričao je Garić.
Kao jedan od uzroka nerazumijevanja i međunacionalnih problema Garić vidi i to što se međusobno jako slabo poznajemo.
Mi naravno znamo jedni sve od drugima, ali se trudimo da i ostali ljudi saznaju. Danas ljudi ne znaju mnogo jedni o drugima. Prije je bilo puno lakše, zato što smo živjeli u manje više izmiješanim sredinama. Danas će se desiti da djeca iz jednog kraja nikada u životu nisu vidjela niti džamiju, niti katoličku crkvu, a Srbi su recimo i obratno. Ja sam imao jednu situaciju u Mostaru prije nekoliko godina, nije to tako nedavno, bilo je, mislim, 2018. ili 2019. gdje sam bio sa predstavnicima Vijeća mladih grada Mostara. I jedna djevojka, lijepa, studentica prava, možda 21 godinu da je imala, kaže svima nama tada, ja nikada nisam bila na Starom mostu. Morat ću, kaže, otići jednom na Stari most. A sa balkona vidim stari dio grada i Stari most. A ona kaže, ne znam kako će moj roditelj reagovati, ako odem tamo možda me se odreknu. To malo govori o nekim našim odnosima ovdje u Bosni i Hercegovini gdje jednostavno ne želimo da znamo i ne želimo da upoznajemo jedni druge, dodao je Garić.
Čvor i klupko
Govoreći o očuvanju nacionalnog identiteta u višenacionalnoj sredini dao je i neke zanimljive usporedbe.
- Mi u ova četiri nacionalna društva jako dobro poznajemo jedni druge i želimo pokazati da niko od nas time što se poštujemo, što se uvažavamo i što cijenimo jedni i druge, je manje Srbin, manje Hrvat, manje Bošnjak, manje bilo što drugo. Mi sve ostajemo to što jesmo, čuvamo svoj nacionalni identitet, ali ga dižemo na jedan viši nivo samim tim što kultura u ovoj zemlji ne može biti integralno samo srpska, samo hrvatska, samo bošnjačka. To je jedan gordijev čvor koji ako pokušate raspresti, doći će samo jedan konac. Nećete imati jedno bogato klupko koje ste do sada imali, nego ćete imati jedan bezvezni, obični, jednobojni konac. Ovako ćete imati jedno šarenilo, a svako će sačuvati ono svoje u svemu tome. Branko Ćopić je pisao o maloj iz Bosanske Krupe. Zna li iko je li ta mala bila Bošnjakinja, Srpkinja ili Hrvatica? Nemam pojma. I nije ni važno. Bitno je samo da znamo za malu iz Bosanske Krupe, zaključio je Garić.
Sve naše podcaste možete gledati na www.podcastoslobodjenje.ba.
Ostale epizode i sve drugo vezano za podcast U kontru sa Draganom Markovinom možete pronaći OVDJE.
