(VIDEO) Amila Ramović: Političar kad dođe na funkciju imaš tri mjeseca da nešto "završiš"
Amila Ramović: Niko nije "pao s kruške"
Amila Ramović, muzikologinja i kustosica sa bogatom karijerom u polju savremene umjetnosti, gošća je nove epizode podcasta O prostoru sa Zecom i Vukom. Njeno profesionalno putovanje započinje 2000. godine u timu sarajevskog Muzeja savremene umjetnosti Ars Aevi, gdje će kasnije preuzeti ulogu izvršne direktorice i ostati na toj poziciji sve do 2017. Tokom tog perioda organizirala je desetine izložbi i međunarodnih umjetničkih projekata, te sarađivala sa istaknutim bosanskohercegovačkim i svjetskim umjetnicima.
Na poziv osnivača Ars Aevija, Envera Hadžiomerspahića, 2001. godine preuzima koordinaciju opsežnog programa saradnje s UNESCO-om, koji je uključivao više od 30 kulturnih događaja, izložbi i seminara.
Među njenim najznačajnijim kustoskim angažmanima, izdvaja se samostalna izložba Brace Dimitrijevića na Venecijanskom bijenalu 2009. godine, čime je dodatno učvrstila svoj status jedne od ključnih akterki na regionalnoj i međunarodnoj sceni savremene umjetnosti.
Amila 2016. godine postaje dio sarajevskog tima škole film.factory, koju je osnovao mađarski reditelj Béla Tarr, a saradnju s njim nastavlja i na njegovim kasnijim projektima - izložbi Till the End of the World i performativnoj instalaciji Missing People.
Inicirala je i vodi Sarajevo Sonic Studio - internacionalni edukativno-umjetnički projekat posvećen savremenoj muzici i zvučnoj umjetnosti.
Dio kontinuiteta
Od 2012. do 2016. godine obavljala je funkciju izvršne direktorice Sarajevo Chamber Music Festivala, jednog od vodećih regionalnih festivala posvećenih klasičnoj i savremenoj kamernoj muzici.
Pored kustoske prakse, Amila Ramović je posvećena i akademskom radu - docentica je na Muzičkoj akademiji i Akademiji scenskih umjetnosti Univerziteta u Sarajevu.
Zašto je muzičku školu završila sa dvojkom, i to iz inata, i šta je samopouzdanje neznanja, slušajte i gledajte na Oslobođenje podcasti.
Amir Vuk Zec i Amila Ramović/
- Čini mi se da je najveći problem da naše znanje o nama nestaje. I ta djeca, moji studenti, više uopšte ne znaju ko su oni. Oni misle da su oni ono što im je na kliku, što mi svi pročitamo, oni rade koliko im dođe informacija i što im iskoči od algoritma na nečemu na što to gledaju.
Da bismo mi u današnjem vremenu i na koji način osigurali neku strukturu tog društvenog identiteta, kritički, da možeš reći ne mogu ja biti to, jer nisam ja niko i ništa jer iza mene stoji to. Znači nisam ja bez veze umjetnik jer ja slijedim Bracu i Jusufa i neću sad dalje spominjati da ne bude da izdvajam nekoga od njihovih vrednijih kolega. Nisi ti pao s kruške u arhitekturu pa da si sad ti neki fenomen kojeg ćemo mi malo primijetiti ili nećemo. Ti si dio jednog kontinuiteta koji ima svoju vrednost, težinu i snagu. A kad tebi pobrišu ove tvoje temelje, ti onda malo tu lelujaš i onda te svako može malo negdje, znaš, pogurati.
Jedan dio razloga tome je s jedne strane jedan generalni nemar, jer se zapravo možda ljude koji su u poziciji odlučivanja niko nije dovoljno uputio da bi to trebalo biti važno. Svi se bave nekim svakodnevnim stvarima. Za neke je to strateška odluka, jer neki ljudi da bi bili značajni danas i da bi ostvarili svoju poziciju, treba im da se izbriše ovo što je bilo prije, da ne bismo mogli komparirati. I mi živimo između te dvije realnosti i rezultat toga je da još uvijek nemamo taj muzej, odnosno fondaciju posvećenu dijelima Brace Dimitrijevića i naravno i Jusufa, ali ja bih rekla i drugih vrlo značajnih umjetnika, izjavila je Ramović.
Govorila je i o tome kako izgleda kada političar, koji se ne razumije previše u oblast umjetnosti, dođu na poziciju da o tome odlučuju.
Povjeruje da zna
- Često se sjetim, ja sam tad još bila mala, predsjednik upravnog odbora u Ars Aeviju je bio jedan fini gospodin Ilija Šimić, političar ugledni, i dolaze nama, mi nemamo za kifle, ovaj neki zli ministar Grahovac, zavrnuli, ukinuli finansiranje. Imaš uvijek ove neke što stvarno mrze nekako to što je ta progresivna misao, njih to iritira njima prorade neki odbrambeni refleksi i oni stvarno hoće da to unište. I to je jedan od problema te savremene scene, što imaš neke koje se puno sprotivljaju, a dođu ti ovi što daju savjete, to su ovi što su jednom bili u kinu i znaju kako treba praviti film. Ima kuću pa bi mogo nešto posavjetovati.
I dođu nama neki novi političari, objašnjavaju šta bismo mi zapravo trebali, neki najbezvezniji. Ja kažem a kako je moguće da ovaj čovjek dođe i da ima mišljenje? On vidi da mi radimo 10 godina, da imamo rezultate, da poznajemo svoj posao i da imamo neki problem. Kako on sad može doći, on zna da on to ne zna da daje? Kaže on meni, Amila, kad čovjek dođe na funkciju, on povjeruje da zna. I stvarno je to u početku, kad staviš nekoga na funkciju ministra, direktora nečega, profesora, i u početku, imaš tri mjeseca "prozor" da nešto završiš, jer tri mjeseca on sluša šta mu neko govori jer je nesiguran. I onda kad vidi da je njegova zadnja i da to zapravo niko više ne propituje, tad ljudi rade onako kako misle. Mislim da je to problem, istakla je Ramović.
Kao generalni sponsor podcasta sa nama je, I ove godine, Wienerberger, koji će vam pomoći da izgradite dom iz snova. Odaberite Wienerberger proizvode jer imaju rješenja od poda do krova I uz njih se budućnost gradi pametno.
