(VIDEO) Ademir Volić Kufi o radu sa Zahom Hadid: Nikome nije bilo dozvoljeno da crta
Ademir Volić Kufi/
Trebinjski šarm koji nosi još od djetinjstva, Ademir Volić Kufi utkao je u dvije velike ljubavi – muziku i arhitekturu. Njegov životni i profesionalni put, koji vodi od rodnog Trebinja preko Sarajeva do Pariza, Beča i konačno Londona, priča je o kreativnosti, hrabrosti i viziji.
U razgovoru za podcast O prostoru sa Zecom i Vukom, Volić se prisjetio svojih muzičkih početaka.
"Htio sam svirati gitaru, ali sam završio za bubnjevima," kaže kroz smijeh.
S dolaskom na studije arhitekture u Sarajevo, otvorila su mu se i vrata muzičke scene. Prvo je bio član grupe Bonton Baja, da bi kasnije postao bubnjar popularnog benda Valentino. Bilo je to vrijeme kad su, kako se sjeća, članovi grupa kao što su Plavi orkestar, Zabranjeno pušenje i Crvena jabuka putovali zajedno na festivale, često dijeleći isti autobus – što je možda i najbolji dokaz duha jedne muzički plodne ere u Sarajevu 1980-ih.
No, paralelno s muzikom, Volić se predano posvetio studiju. Diplomirao je arhitekturu i urbanizam na Univerzitetu u Sarajevu 1988. godine, nakon čega započinje njegova međunarodna karijera. Živeći i radeći u Parizu i Beču, sticao je dragocjeno iskustvo koje će kasnije oblikovati njegov profesionalni izraz.
Intervju kod Zahe Hadid
Preseljenje u London donijelo je ključni zaokret. Volić je radio u nizu renomiranih arhitektonskih biroa, ali je posebno značajan period proveden u studiju čuvene arhitektice Zahe Hadid.
"Rad sa Zahom bio je prekretnica. To me podstaklo da istražim vlastite interese u urbanizmu, dizajnu enterijera i razvoju proizvoda," ističe Volić.
Njegova saradnja sa Zahom Hadid rezultirala je doprinosima nekim od najprepoznatljivijih arhitektonskih projekata današnjice, dok je samostalna karijera obuhvatila projekte širom svijeta – od Senegala, Gane i Obale Slonovače, preko Ukrajine, Bugarske, Srbije i Hrvatske, do Velike Britanije.
Danas, Ademir Volić radi na urbanističkoj studiji za veliki projekt Babylonia Hub u Iraku, kao i na nizu drugih – od luksuznog vila-resorta i stambeno-poslovnog kompleksa u Hrvatskoj, do privatnih rezidencija u Velikoj Britaniji. Njegovi radovi su višestruko nagrađivani, izlagani na međunarodnim izložbama i objavljivani u relevantnim arhitektonskim publikacijama.
"Arhitektura je za mene uvijek bila više od prostora – ona je emocija, ritam, kompozicija… možda baš kao i muzika," zaključuje Volić, potvrđujući još jednom neraskidivu vezu između svojih životnih strasti.
Ademir Volić Kufi sa Amirom Vukom Zecom/
"Moj diplomski rad, u Parizu, odnosno na univerzitetu Cergy-Pontoise, je bio stoprocentno mentalno nekakav Zaha Hadid. To se desilo u vrijeme kad ljudi na našem fakultetu čak nisu znali ko je Zaha Hadid. Mi smo malo razgovarali o dekonstruktivizmu u tom momentu, ali nije to baš bilo definisano i jasno iskristalisano u to vrijeme. Ali ja sam imao te aspiracije prema toj nekakvoj kinetici u arhitekturi u to vreme i ja kad pogledam sad taj svoj diplomski rad, koji još uvijek imam, bilo je tu i Christiana de Portzamparca, bilo je svašta nešto, ali je bila Zaha. Ja sam čak i radio sa svojim drugom, Endijem Poškovićem, koji je već bio studirao na akademiji. Mi smo radili nekakve, kako da ih nazovem, slike. I to je bio taj moj rad. Dakle, ja sam u startu želio otići u London i raditi za Zahu Hadid, mada mi je to tad izgledalo vrlo nerealno", ispričao je Volić.
Kulturni centar Heydar Aliyev u Azerbejdžanu, kojeg je projektovala Zaha Hadid/
Pojasnio je i kako je počeo raditi u studiju Zahe Hadid.
"Nakon dvije ili tri godine boravka tamo konačno sam dobio intervju. Da skratim tu priču, znači kad sam došao u taj biro koji je apsolutno nešto najneverovatnije što se bilo kome moglo desiti u arhitekturi, tu počinje jedna neverovatna priča, vrlo, vrlo inspirativna, vrlo interesantna, u kojoj sam ja počeo da radim kao jedan od 20 ljudi koliko je tada bilo zaposleno u tom studiju na jednom projektu koji je bio vrlo interesantan, a to je nekakav kulturno-medijski centar u Düsseldorfu u Njemačkoj.
Ja sam došao u pola toga, ideja je već bila tu, ali kod Zahe se eksperimentisalo sa idejom i ta ideja se na neki način testirala svaki dan. Bez obzira što postoji kontinuitet, uvijek su se testirale nekakve druge mogućnosti koje bi se mogle možda desiti ili paralelno ili u toku tog procesa. Provjerava se, znači sumnja je radno stanje. Apsolutno, definitivno. Ne samo to, način dolaska do rezultata je bio potpuno obrnut svemu onome što smo mi učili. Znači nije bilo dozvoljeno nikom da crta bilo šta, pogotovo na nekakvom kompjuteru, nju je interesovao taj intuitivni dio razmišljanja. Konverzacije koje su svakodnevne i koje se obično dešavaju nakon radnog vremena, gdje je zapravo većina tih najbitnijih ideja se kristališe u periodu od, recimo, između 8 sati naveče do 2 ujutru. uz nekakvu večeru koja dolazi iz raznih restorana gdje mi razgovaramo upravo o tom storyboardu odnosno scenariju čitave priče bez jednog jedinog crteža još uvijek. Kad kažem crteža mislim na dvodimenzionalni arhitektonski crtež" rekao je Volić.
Jedan od stadiona za Svjetsko fudbalsko prvenstvo u Kataru je bilo djelo Zahe Hadid/
Ubitačna kombinacija
Potom je pojasnio šta je u početnom stadiju stvaranja projekta zapravo bilo najbitinije.
"Trenutno je najbitnija priča. Priča koja mora da ima svoj početak, svoj rasplet, svoju kulminaciju. Trebala bi imati svoj kraj, ali zbog njenog backgrounda, kod Zahe projekat nije završen i nikad nije završen. Prvi njen objekat bio Vitra Fire Station u Švicarskoj. Čak i kad je završen objekat, već otvoren, ljudi su unutra, već je poznat, publikovan, ona još kaže, treba sad ovdje dodati još... Nismo ovo dobro trebali. Mislim, dobro smo, ali bi trebalo još. Ovdje bi bilo divno kako bi sad ovo trebalo da nastavi i da raste. To je ta istočnjačka filozofija beskonačnosti. Kad imaš nekog ko je završio matematiku, znači kad imaš matematičara koji ima kreativnu notu, to je ubitačna kombinacija. Znači, ona ne priznaje dvodimenzionalnu realnost. Ne možeš joj donijeti ništa dvodimenzionalno jer to nju apsolutno ne zadovoljava. Ona funkcioniše u pet dimenzija stalno.
Zaha Hadid je je projektovala u Aquatic Centar u Londonu za potrebe Olimpijskih igara 2014. godine/
Tu sad dolazi do interesantne kombinacije gdje ona u jednom momentu, svi rade nekakve radne modele. Ja kad sam došao u biro, od tih 20 ljudi sve je puno bijelih modela koji su, mislim, vrlo su oni kruti i nikakvi, ali su vrlo ekspresivni. I to je ono što nju interesuje. Ne treba mi ništa što je obučeno i već definisano. Daj mi suštinu, bez obzira koliko ona kruta, ona mi je čistija i jednostavnija za razmišljanje nego bilo šta što liči na konačno, rejao je Volić.
Kao generalni sponsor podcasta sa nama je, I ove godine, Wienerberger, koji će vam pomoći da izgradite dom iz snova. Odaberite Wienerberger proizvode jer imaju rješenja od poda do krova I uz njih se budućnost gradi pametno.
