Važan poziv vladama država bivše Jugoslavije: Bez odlaganja pokrenite...
Damir Deljo/OSLOBOĐENJE
Za porodice nestalih u ratovima, grobno mjesto nije samo fizički prostor ukopa, već i simbolički dokaz postojanja, identiteta i dostojanstva njihovih najbližih. Bez groba porodice ostaju u stanju neizvjesnosti i nemogućnosti da izvrše obrede žalovanja i komemoracije.
Ovo se navodi u zajedničkom saopćenju REKOM mreže pomirenja, Fonda za humanitarno pravo, Dokumenta, UDIK-a i Fonda za humanitarno pravo Kosova, u kojem su uputili poziv vladama postjugoslovenskih zemalja, da bez odlaganja pokrenu postojeće mehanizme za rješavanje sudbine nestalih u ratovima na prostoru nekadašnje SFRJ.
Cilj je porodicama omogućiti da se mogu okupljati oko groba najmilijih, da imaju mjesto za žalovanje, da porodično sjećanje postane dio društvenog pamćenja i da se u parničnim postupcima bol za nestalim članom porodice prizna kao bol koja traje zauvijek.
- Pozivamo vlade, komisije za nestale, Radnu grupu za nestale i druge mehanizme koji od 2021. godine ne deluju da se u narednom periodu posvete identifikaciji više od 3.000 ekshumiranih posmrtnih ostataka koji su smešteni u mrtvačnicama u Zagrebu, Rijeci, Osijeku, Sarajevu, Visokom, Tuzli, Banjoj Luci, Mostaru, Nevesinju i u Prištini.
Pozivamo komisije za nestale da se vrate staroj praksi zajedničkih pregleda mogućih lokacija masovnih i pojedinačnih grobnica i da pokrenu proveru lokacija ekshumiranih masovnih grobnica, na kojima, prema navodima iz više izvora, ima još uvek neekshumiranih posmrtnih ostataka, navodi se u saopćenju.
Dodaju kako je potrebno uključiti porodice u proces identifikacije, kako u prikupljanju dodatnih referentnih uzoraka, tako i u uspostavljanju komunikacije sa porodicama koje još nisu prijavile nestanak svojih najmilijih.
Simbolička moć grobnog mesta
U saopćenju je pojašnjeno da zvanično obilježeno grobno mjesto nije samo prostor gdje se mrtvi polažu u vječni počinak, već i simbolički dokaz njihovog postojanja.
- Porodice nestalih, kojima je uskraćena informacija o sudbini svojih najmilijih, kroz grob dobijaju priliku da potvrde da je njihov gubitak stvaran i da njihovi najbliži nisu nestali bez traga. Povratak posmrtnih ostataka porodicama nije samo humanitarna obaveza, već i čin restauracije identiteta i dostojanstva žrtve. Tek kada postoji grobno mesto, porodice mogu da vrše rituale žalovanja i da imaju fizički prostor u kojem je prisutnost njihovih najmilijih potvrđena i nakon smrti.
Porodice nestalih često ponavljaju da žele da pronađu makar jednu kost – jer ta kost omogućava da postoji grob, mesto obeležja. To mesto nije samo za obrede žalovanja, već je i svedočanstvo istorije: znak da je njihov otac, sin, sestra ili majka postojala i da su nestali zbog rata, a ne zato što su jednostavno nestali iz pamćenja. Bez grobnog mesta porodice ostaju u stanju „dvosmislenog gubitka“. To znači da je gubitak prisutan, ali ne i potvrđen. Grob ima moć da pretvori dvosmislenost u činjenicu, omogućavajući porodicama da započnu proces žalovanja i priznaju stvarnost smrti.
Religijski i kulturni rituali povezani sa grobom daju porodicama orijentir u vremenu i prostoru. Bez grobnice nema ni mesta okupljanja zajednice, nema godišnjica ni obeležavanja. Grob je stoga ključan ne samo za porodicu, nego i za kolektivno pamćenje. Jedan od osnovnih razloga za ekshumaciju i identifikaciju jeste da se posmrtni ostaci predaju porodici kako bi mogla da izvrši sahranu. Sahrana vraća dostojanstvo žrtvi i pruža porodici mesto za emotivno isceljenje.
Masovne grobnice su politički teren, ali za porodice one su pre svega svedočanstvo o postojanju nestalih. Ekshumacijom i ponovnim ukopom u individualne grobove porodice stiču prostor u kojem mogu da neguju uspomenu i da čuvaju istinu da je osoba postojala, stoji u saopćenju.
Dodaju kako se još traga za 9.733 nestalih u vezi sa ratovima 1991-2000. godine: u Bosni i Hercegovini 6.377, u Hrvatskoj 1.968 i na Kosovu 1.603.
Prema podacima FHP i FHP Kosova, koji obuhvataju i nestale u vezi sa ratom koje porodice nisu prijavile Međunarodnom komitetu crvenog krsta, sudbina još 1.614 nestalih nije razrešena.
- Grob nije samo mesto ukopa, već i pravni, moralni i simbolički dokaz da su nestali postojali. On omogućava porodicama da pronađu utehu i društvu da održi sećanje na žrtve rata, saopćeno je.
