Vatikan donio konačnu odluku: Ukazuje li se zaista Gospa u Međugorju?

Izdavanjem “nihil obstata” Vatikan je konačno došao do odluke o jednoj od najkontroverznijih pojava u suvremenoj Crkvi – navodnim ukazanjima u Međugorju. Serija navodnih marijanskih vizija koja je započela prije više od četiri decenije u malom gradu, koji se nalazi na području današnje Bosne i Hercegovine, prerasla je u značajno mjesto hodočašća, privlačeći milione posjetitelja koji izvještavaju o dubokoj duhovnoj obnovi, obraćenjima i čudima.

Godine 1981., šest mladih ljudi tvrdilo je da ih je redovno posjećivala Djevica Marija, koja se predstavljala kao “Kraljica mira” i prenosila poruke pozivajući na molitvu, obraćenje i mir. Neki od navodnih vizionara i danas tvrde da primaju poruke od Djevice Marije.

Duhovni plodovi

Fenomen je bio kontroverzan iz nekoliko razloga, uključujući trajanje i učestalost prijavljenih ukazanja. Druga priznata marijanska ukazanja se obično događaju u kratkom periodu i prestanu. Nadalje, neke od poruka koje se pripisuju Djevici Mariji kritizirane su jer sadrže teološke nepreciznosti ili promoviraju pretjeranu ovisnost o vizionarima.

Dok mnogi vjernici vide Međugorje kao istinsko mjesto božanskog susreta, skeptici tvrde da je taj fenomen narušen konfuzijom, nedosljednošću i komercijalnom eksploatacijom, što je dovelo do tekuće rasprave unutar Katoličke crkve, javlja WPI.

Čini se da je presuda Dikasterija za nauk vjere (DDF), koju je odobrio papa Franjo, pokušaj da se duhovni plodovi hodočašća u Međugorje i ortodoksnost navodnih poruka udaljavaju od pitanja autentičnosti sama ukazanja i navodni vidovnjaci, idući tako daleko da navode: “Zaključci ove Bilješke ne podrazumijevaju sud o moralnom životu navodnih vizionara.”

Umjesto toga, prefekt DDF-a, kardinal Victor Manuel Fernandez, jasno je rekao da je odluka donesena “uzimajući u obzir postojanje jasno provjerenih plodova, zajedno s analizom navodnih marijanskih poruka”.

- Jedinstvenost mjesta je u velikom broju ovakvih plodova: obilna obraćenja, čest povratak sakramentima (posebno Euharistija i pomirenje), brojna zvanja za svećenički, redovnički i bračni život, produbljivanje života vjera, intenzivnija praksa molitve, mnoga pomirenja među supružnicima i obnova braka i porodičnog života. Treba napomenuti da se takva iskustva događaju prije svega u kontekstu hodočašća na mjesta povezana s izvornim događajima, a ne u susretima s “vizionarima” koji će biti prisutni na navodnim ukazanjima.”

Bilješka povlači jasne linije koje razlikuju navodne vizionare od duhovnih iskustava hodočasnika koji tamo putuju. U njemu se navodi, “pozitivni plodovi vezani za ovo duhovno iskustvo su evidentni i s vremenom su se razlikovali od iskustva navodnih vizionara, koji se više ne vide kao središnji posrednici 'međugorskog fenomena'.”

U konačnici, odluka Dikasterija u vezi s fenomenom Međugorja usredotočena je na ono što se događa na tom mjestu . U bilješci se nastavlja: “Izvan ovih konkretnih plodova, Međugorje se doživljava kao prostor velikog mira, sjećanja i pobožnosti koja se iskreno, duboko i lako dijeli.”

Gospine poruke

Sljedeći odjeljak Bilješke daje pregled poruka povezanih s ovim fenomenom. Posebno podržava marijansku titulu koja se najviše povezuje s međugorskim porukama, „Kraljica mira“, rekavši da „nudi viziju koja je teocentrična i vrlo bogata pravim značenjem mira. Prema ovom shvatanju, mir označava ne samo odsustvo rata; takođe ima duhovno, porodično i društveno značenje. Doista, ovaj mir se postiže prvenstveno molitvom, ali se širi i misionarskim naporima.”

Bilješka dalje kaže da je ovaj mir „plod ljubavi koja se živi” i dodaje: „Ova ljubav, koja nam omogućava da donesemo mir svijetu, također podrazumijeva ljubav prema onima koji nisu katolici. Zaista, ovo ne znači predlagati sinkretizam ili reći da su 'sve religije jednake pred Bogom'. Ipak, svi ljudi su voljeni. To je poanta koja se najbolje razumije u ekumenskom i međureligijskom kontekstu Bosne i Hercegovine, koju je obilježio užasan rat s jakim vjerskim komponentama.”

Bilješka  hvali druge teme koje se nalaze u porukama, uključujući one o Kralju mira, predanju Bogu, njihovoj kristocentričnoj prirodi, djelu Duha Svetoga i Euharistiji.

Bilješka  zatim raspravlja o nekoliko negativnih elemenata fenomena, navodeći “neophodno je razjasniti neke točke moguće konfuzije koje mogu navesti neke male grupe da iskrive vrijednu tvrdnju ovog duhovnog iskustva, posebno ako se poruke čitaju djelomično. ”

Na primjer,  Bilješka izražava oprez u pogledu navodnih „ukora i prijetnji“ od strane Marije. Kaže: „U nekim slučajevima, čini se da Gospa pokazuje neku iritaciju jer neka od njenih uputa nisu poštovana. Dakle, upozorava na prijeteće znakove i mogućnost da se više ne pojavljuju (iako se nakon toga poruke nastavljaju nesmanjenom količinom).

Oni koji su godinama pratili međugorsku polemiku svjesni su napetosti u koje su uključeni vidioci, lokalni biskup i župa sv. Jakova. Bilješka sugerira da se s vremena na vrijeme čini da Gospa želi preuzeti kontrolu nad lokalnom župom, izražavajući zabrinutost zbog „'posebne brige' koju Gospa želi da vrši nad župom proteže se do tačke optuživanja da njena pastoralna uputstva nisu biti poslušan.”

Dikasterij podsjeća: „Gospine poruke ne mogu zamijeniti uobičajenu ulogu župnika, pastoralnog vijeća i sinodalnog rada zajednice u vezi s odlukama koje su predmet zajedničkog rasuđivanja, kroz koje župa sazrijeva u razboritosti, bratskom slušanje, poštovanje drugih i dijalog.”

Još jedna zabrinutost je Gospino stalno insistiranje da ljudi stalno slušaju njenu poruku. Dikasterij piše: „Općenito, čini se da Gospa promiče slušanje njenih poruka tako uporno da se ponekad ovaj poziv ističe više od sadržaja samih poruka... Ovo riskira stvaranje ovisnosti i pretjeranog očekivanja od strane vjernika, što bi na kraju moglo zamagliti centralnu važnost Otkrivene Riječi.”

Možda iznenađujuće, pogotovo nakon svih godina kontroverzi i šest mogućih zaključaka koje dopuštaju nove smjernice DDF-a za uočavanje ovakvih pojava, međugorski fenomen dobio je najviši stupanj odobravanja:

„Elementi prikupljeni u ovoj bilješci omogućavaju da se prepozna da su prisutni uslovi da se nastavi sa određivanjem Nihil obstata . Biskup mostarsko-duvanjski će donijeti odgovarajući dekret.”

Jasna granica

No, iz dikasterija jasno ističu da “pozitivna ocjena da je većina međugorskih poruka poučna ne podrazumijeva izjavu da imaju izravno natprirodno porijeklo. Shodno tome, kada se govori o „porukama“ Gospe, uvijek treba imati na umu da su to „navodne poruke“.“

Konačno,  Napomena još jednom snažno odvraća hodočasnike od susreta s navodnim vizionarima:

“U svakom slučaju, neka ljudi koji idu u Međugorje budu snažno savjetovani da hodočašća ne idu da bi se sreli s navodnim vidiocima, nego da bi imali susret s Marijom, Kraljicom mira, i – vjerni njenoj ljubavi prema svome Sinu – da bi se susreli Krista i slušajte ga kroz meditaciju o Riječi, sudjelovanjem u euharistiji i u euharistijskom klanjanju, kao što se događa u tolikim svetištima širom svijeta u kojima se Djevica Marija časti s najrazličitijim titulama.”

Povlačeći jasnu granicu između duhovnih plodova lokaliteta i kontroverze oko navodnih vizionara, Vatikan potiče vjernike da se usredotoče na autentičan susret s Marijom i Kristom, a ne na senzacionalne aspekte fenomena. Ova odluka služi i kao potvrda istinskih duhovnih iskustava o kojima su mnogi izvijestili i kao oprezni podsjetnik da ostanemo utemeljeni na učenjima i praksi Crkve.