Vapaj Munire Subašić: Evropo probudi se, umjesto pravde, počeo je da se budi fašizam!

Munira Subašić: Našu mrtvu djecu ne možemo vratiti, ali možemo kazniti zločince /Screenshot
Munira Subašić, predsjednica Udruženja majke enklava Srebrenica i Žepa, istakla je na komemoraciji u Potočarima da su joj ubijena 22 člana uže familije, među njima i njen muž i njen sin kojeg je, kako je kazala, voljela najviše na svijetu.
Naglasila je da se obraća u ime hiljada majki čija su djeca ubijena u Srebrenici.
- S ovog mjesta želim da se zahvalim svim zemljama i ambasadorima koji su glasali za Rezoluciju, onima koji nisu neka žive u mraku. Mi majke im nećemo oprostiti, a nećemo ni zaboraviti.
Trideset godina nosimo bol u našim srcima, gledamo veličanje ratnih zločina, svijet i Evropa to tolerišu. Ubijali su našu djecu samo zato što su imali drugo ime i prezime, ubijali su ih zato što su muslimani, a svijet i Evropa pomagali, pljeskali, mnogi dolazili da pomognu da nas što manje bude na ovim prostorima.
- Mi majke kad smo preživjele genocid imale smo svoje ciljeve da svijetu i Evropi kažemo šta se desilo, kazala je Subašić.
Poslije genocida je ostalo 5.500 djece je ostalo siročadi, gledali su krv, ubijanje, silovanje, pljačkanje...
Neka su se djeca rađala nakon genocida, nemaju njihove slike, ne znaju kako izgledali.. pa su nas pitali da li liče na očeve, kazala je Subašić pa poručila:
- Čitav svijet treba da se stidi, ali smo majke smo uspjeli da našu djecu odgojimo bez mržnje, bez osvete, da ih školujemo, da imamo doktore, inžinjere, profesore...
- Uspjeli smo smo da pobijedimo dušmane, uspjeli smo da školujemo našu djecu. I moj Nerko da je živ, bio bi uspješan, dobar otac, dobar sin, bio bi uspješan, imao bi porodicu. Nisu oni nama samo ubijali našu djecu, ubijali su našu budućnost, radost, ubijali su našu unučad, ubijali su nam sve.
Dok stojim ovdje pred vama, pozivam vas, pomozite nam da se borimo protiv mržnje, ubijanja, protjerivanja, ubijanja, silovanja... Niko nema pravo da ubija, siluje.
Dok ja stojim ovdje mnoge majke u Ukrajiji i u Palestini doživljavaju ono što smo mi doživljavali 1995.
- Svijet i Evropa ništa nisu naučili, pričaju nam priče, ako nas volite, ako ste se pokajali što niste ništa uradili, zašto nas ne primite u Evropu, NATO. Mi tamo pripadamo! Ne pripadamo mraku, pripadamo budućnosti. Našu mrtvu djecu ne možemo vratiti, ali možemo kazniti zločince, kazala je te istakla da zločinci imaju ime. Evropo probudi se, 21 je vijek. Umjesto da bude pravde, počeo je da se budi fašizam!, istakla je Munira, čije je obraćanje ispraćeno dugačkim i glasnim aplauzom prisutnih koji su ustali.
U okviru obilježavanja 30. godišnjice genocida u Srebrenici bit će obavljena i dženaza, te ukop posmrtnih ostataka žrtava koje su do sada identifikovane i za koje su porodice dale saglasnost za ukop. Sedam duša će danas naći smiraj u mezaristanu u Potočarima: Senajid (Husein) Avdić (1976), Hariz (Ramiz) Mujić (1976), Fata (Huso) Bektić (1928), Hasib (Adem) Omerović (1961), Sejdalija (Alija) Alić (1961), Rifet (Mustafa) Gabeljić (1964) i Amir (Ibrahim) Mujčić (1964).