Valery Perry otkriva: Zašto je Trump "ugasio" USAID
Prekid rada USAID-a, koji je izveden po nalogu administracije američkog predsjednika Donalda Trumpa, i dalje izaziva brojne reakcije. Brojni pojedinci iz civilnog sektora, iz mnogih država svijeta, daju svoje viđenje privremenog zamrzavanja USAID-ovih projekata.
Među njima je i Valery Perry, koja radi na prostoru zapadnog Balkana 25 godina, uključujući i rad kao freelancer u nekoliko inicijativa za podršku dobroj upravi i demokratiji koje je finansirao USAID ili druga strana pomoć SAD-a. Za Viježe za ddemokratizaciju politike (Democratization Policy Council - DPC), dala je svoje viđenje o tome koliko su u zemljama koje su dobijale pomoć značili projekti USAID-a, odnosno šta će značiti prestanak rada ove organizacije.
Njen autorski tekst prenosimo u cijelosti.
"Može se lako pomisliti da je taktika visokog pritiska Trumpove administracije protiv USAID-a jednostavno dio općeg haotičnog napada institucionalnog razaranja koji se viđa od 20. januara. Otpuštanje, prijetnja otpuštanjem ili ohrabrivanje osoblja da podnese ostavke doprinosi narativima o radikalnom smanjenju "rasipničke" vlade. A razgovor o smanjenju “strane pomoći” je slično crvenom mesu obespravljenoj bazi kojoj je bilo rečeno da je vlada uvijek grabežljiva, kao i onim snažnijim pristašama koji prepoznaju da dobra vlada štiti njihove vlastite ambicije. Ali smiješno je misliti da bi nevojna strana pomoć, koja čini manje od jedan posto federalne potrošnje, napravila bilo kakvu razliku u deficitima federalnog budžeta koji odražavaju nemogućnost Kongresa da vodi iskrene razgovore o društvenom ugovoru koji ljudi žele i porezima potrebnim za plaćanje.
Napad na USAID
Razlog zbog kojeg je ova prilično čudna agencija na meti zapravo je više zabrinjavajući. To mi je palo na pamet kada sam čula da su u sklopu šireg remodeliranja i uklanjanja fotografija pojedinaca (npr. general Mark Milley), slike iz USAID-a koje ilustruju ciljeve USAID-ovih projekata u inostranstvu, kao što su poljoprivredne scene ili događaji u zajednici, skinute sa zidova. Svako ko se bavi ovim poslom je upoznat sa ovim uokvirenim fotografijama koje krase zidove ambasada, vladinih zgrada i privatnih/neprofitnih kancelarija koje služe kao trustovi mozgova i ugovorne agencije. Mislim da ove fotografije služe u tri svrhe: vizuelni podsjetnik na izvršena ulaganja i obavljeni posao; podsjetnik na ljudska bića koja primaju podršku i saradnju i na dostojanstvo koje zaslužuju; i nježno ohrabrujuće klimanje glavom idealističkim ljudima koji su se uopće bavili ovim poslom. Vjerujte mi kada kažem da ljudi koji se bave ovim poslom nisu se odlučivali između razvoja i dnevnog trgovanja, ili humanitarne agencije i firme hedž fondova.
Napad na USAID se dešava zato što su posao koji obavljaju i ciljevi koje promovišu u službi promocije sistema zasnovanih na ljudskim pravima, zasnovanih na vladavini zakona, dobrom upravljanju, javnom zdravlju čitavog društva i angažovanju građana – sve su to vrline i prakse koje novi američki režim ne želi da podržava u inostranstvu, a želi da gazi kod kuće.
Tokom protekle decenije često sam razmišljala da su programi koje podržava USAID širom svijeta sve više i ponekad očajnički potrebni i zajednicama širom Sjedinjenih Država. Moji roditelji koji žive u zapadnom New Yorku imaju čak i manje alternativa, mimo Facebooka, za izvještaje o lokalnim vijestima, u odnosu na ono što često vidim u dijelovima Zapadnog Balkana gdje USAID i drugi fondovi često posebno podržavaju istraživačko novinarstvo i lokalno izveštavanje odozdo prema gore. Prije nekoliko godina, kada je tema suprotstavljanja nasilnom ekstremizmu postala top tema među mnogim različitim američkim i drugim donatorima, neki od razumnijih programa bili su oni koji su se fokusirali na pristup cjelokupnog društva u rješavanju faktora koji dovode do privlačenja ljudi u ekstremističke grupe na prvom mjestu. To je često uključivalo osiguravanje da zajednice imaju dovoljno objekata i aktivnosti za mlade ljude općenito i kako ne bi bili radikalizirani na internetu dok im je dosadno sjedeći kod kuće. Vidjevši podršku omladinskim centrima do kojih bi mladi ljudi lako mogli otići poslije škole ili vikendom, često sam pomislila da je takav javni prostor, koji je besplatno dostupan, prečesto bio dopušten da nestane u zajednicama širom Sjedinjenih Država.
Drugi uobičajeni programi uključuju osiguravanje da žene imaju pristup mikrofinansiranju kako bi mogle podržati i obrazovati svoje porodice, nešto što je posebno važno u društvima razdvojenim nasiljem koje često ozbiljno onemogućava muškarce u tom društvu. Ili inicijative za podršku i provedbu zakona koji osiguravaju da se nacionalne ili vjerske manjine ne tretiraju kao građani drugog reda ili još gore. Ili podržavanje razvoja nezavisnih vladinih institucija i institucionalnih nadzornih tijela, uključujući nadzorne agencije, inspektore i zaštitu uzbunjivača… sve što se obično smatra zaštitnim ogradama neophodnim za zdravo demokratsko funkcioniranje.
Rezultati projekata
U isto vrijeme, kako smo počeli viđati kako američka politička dinamika postaje sve senzacionalnija i ograničenija, a manje zasnovana na praktičnim pitanjima koja utiču na živote ljudi, upoznala sam ljude koji su radili na tome da, na primjer, podrže mlade članove političkih stranaka u drugim zemljama da razviju ideje za promjene politike koje bi željeli vidjeti. Sjećam se i jednog prijatelja koji je organizovao televizijsku debatu kako bi pružio forum za kandidate da moraju odgovarati na prava pitanja, a ne da se upuštaju u "bombardovanje" zvukom.
Da li je svaki od ovih programa rezultirao sistemskim i demokratskim promjenama? Naravno da ne. (Slično, razmislite o tome koliko privatnih investicija ne uspije da dostigne džekpot ili čak završi u bankrotu.) Razvoj i građanska prava u Sjedinjenim Državama su generacijski poduhvat. Ali svi programi podrške sade sjeme i povećavaju vjerovatnoću da će ljudi prepoznati da žele živjeti u sistemu koji radi za njih, a ne samo za elitne kadrove. Štaviše, ove investicije bile su jeftin način slanja signala svijetu da američki narod misli da svako ljudsko biće ima dostojanstvo. I dok procesi koji se odnose na praćenje, evaluaciju i učenje koji se dešavaju u okviru ovih programa i među sličnim programima koji se provode na globalnom nivou i dalje zahtijevaju kontinuirano poboljšanje, daleko je veća spremnost da se postavi pitanje da li programi imaju uticaja, a posebno da se pitaju ljudi u zemlji ili samoj zajednici šta je potrebno da se još efikasnije podrži dugoročni rast i napredak. (Vrijedi napomenuti da veza ka web stranici USAID-ove Laboratorije za učenje nije bila dostupna u vrijeme pisanja ovog teksta, kao ni druge veze ka programima koji ilustruju gore navedene primjere).
Čak su i republikanske administracije u tome vidjele vrijednost zbog posthladnoratovskog okvira demokratskog mira i sveobuhvatne sigurnosti. Prva ideja pretpostavlja da će demokratske zemlje uvijek biti sigurnije i bogatije ako postoje u sistemu u kojem ima više demokratskih zemalja. Druga ideja pretpostavlja da će demokratski sistemi biti manje vjerovatni da će se uključiti u politiku nasilnika koja bi mogla završiti nasiljem, ratom ili katastrofom većih razmjera. Zajedno, oni su u osnovi pretpostavke da će slobodnija društva biti prosperitetnija, a samim tim i bolja za SAD. Ipak, sada, haotični prestanak tolikog broja programa ostavlja polje još više otvorenim za geopolitičke igrače poput Kine, koja već ulazi u popunu praznina.
Nekolicina u administraciji koja bi ovo mogla pročitati odmah bi tvrdila da ja i drugi poput mene bolujemo od “Trumpovog poremećaja”. Da sve što planiraju je, na primjer, da usmjere USAID i ponovo ga integrišu u sam State Department. Međutim, postoji razlog zašto je USAID nezavisna agencija. Ta nezavisnost pomaže da se zaštiti (ne u potpunosti, ali djelimično) od stranačkih peripetija promjena administracije koje utiču na vanjsku politiku i dinamiku State Departmenta, te stoga omogućava angažman USAID-a na terenu širom svijeta kako bi se osigurala dugoročna perspektiva i ulaganja kako bi se povećala vjerovatnoća uspjeha povrata te investicije. Stepen u kojem mnogi projekti razvoja i promocije demokratije podržavaju glasove odozdo prema gore je neophodan pandan formalnim diplomatskim naporima i odnosima koji daju prioritet često malom broju elita.
Bilo je razočaravajuće čuti demokratske stratege kako kažu da se borba za USAID politički ne isplati i da je to “zamka”. Nisu uspjeli naučiti iz demokratskog propadanja drugih zemalja, a ignoriranje antidemokratske, autoritarne knjige iz koje možemo učiti je neodgovorno. Činjenica da je mašina za dezinformacije uključena da širi nečuvene tvrdnje o USAID-u i njegovom radu sama je iz ove knjige. Nije teško čuti odjeke demonizacije Georgea Sorosa i njegove Fondacije za otvoreno društvo, što je bilo uobičajeno u eroziji normi i prava upravljanja drugdje. Naivčine su potrebne da budu žrtvena janjad.
Iskre otpora
Ali opet, razlog zašto se to tako brzo događa u administraciji nije zasnovan samo na interesu nove administracije za globalnu transakcijsku politiku bez vrijednosti koja će nekoliko sretnika učiniti bogatima, a istovremeno narušiti norme koje su uglavnom održavale mir i podržavale stvaranje šireg bogatstva. To je zato što su dovoljno sebični i cinični da znaju da ako nastave da dozvoljavaju da se takvi programi nastave negdje drugdje, Amerikanci mogu početi da se pitaju zašto sličnih programa nema kod kuće – u podršci lokalnim nezavisnim medijima, zajednicama i omladinskim centrima, institucionalnim provjerama zloupotrebe ovlasti i još mnogo toga. Umjesto toga, vidimo povratak prošlih demokratskih uspjeha u SAD-u, od FDR-ovog New Deala koji je osnažio ruralne zajednice, sindikate i prethodno marginalizirane, do Velikog društva LBJ-a. (Činjenica da je USAID osnovan 1961. godine za vrijeme Kennedyjeve administracije u vrijeme ozbiljne geopolitičke konkurencije dodatno ga čini metom onih koji žele eliminirati takve tragove strateškog idealizma.) Trumpova administracija treba da uguši demokratsko osnaživanje i razvoj koje podržavaju SAD na globalnom nivou kako bi osigurala da domaće iskre otpora i pitanja o višedecenijskom utjecaju zajedničke politike SAD-a mogu omogućiti višedecenijski utjecaj biti isto tako zgnječen", napisala je Perry za DPC.
