Uoči protesta "BiH za slobodnu Palestinu": Oznaka PRESS bi trebala biti najčvršći pancir
Grupa građana, među kojima su i novinari, organizovala različite akcije
“Palestinski novinari su heroji” pisat će na jednom od transparenata koji su spremni za proteste pod nazivom „Bosna i Hercegovina za slobodnu Palestinu“ koji će se održati u Sarajevu u nedjelju u 13 sati kod Spomen-obilježja ubijenoj djeci opkoljenog Sarajeva (1992-1995).
Nakon okupljanja protest će se nastaviti šetnjom do prostora između Zemaljskog muzeja BiH i Historijskog muzeja BiH, gdje će biti pročitani zahtjevi institucijama Bosne i Hercegovine, a to su: poštivanje međunarodnog prava, sankcije i prekid saradnje s Izraelom, Zabrana učešća bh. državljana u izraelskim vojnim strukturama i zaštita palestinskog naroda i hitna humanitarna podrška.
Protest organizira neformalna grupa građana, novinara, kulturnih, medicinskih i prosvjetnih radnika, aktivista i drugih. Poziv je upućen svim građanima BiH koji žele uputiti poruku nade i ljubavi narodu u Palestini.
- Obraćamo vam se u trenutku kada se pred očima svijeta odvija konačna ofanziva cionističkog režima na Gazu i Zapadnu obalu. Palestinski narod danas se nalazi pred prijetnjom potpunog uništenja. Genocid se odvija u kontinuitetu, dok međunarodne institucije i vodeće sile svijeta ostaju nijeme i nesposobne da ga zaustave, poruka je organizatora, neformalne grupe građana koja od početka genocida u Gazi glasno upozorava, skreće pažnju i apeluje na svijet da reaguje.
Organizatori su uputili poseban poziv ljekarima i zdravstvenim radnicima, novinarima i medijskim radnicima da na protest dođu u bijelim mantilima ili s PRESS obilježjima, kako bi i na taj način iskazali solidarnost s palestinskim kolegama. Pozvali su i pripadnike Crvenog križa, spasioce, učitelje, nastavnike, profesore i odgajatelje, studente, umjetnike, muzičare, glumce, arhivske radnike i udruženja antifašista da se pridruže.
Od 7. oktobra 2023. godine, kada je Izrael počeo rat u Gazi, u Sarajevu je grupa građana, među kojima su i novinari, organizovala različite akcije sa ciljem da se zaustavi taj rat, ali i uz poruku da novinari u Gazi znaju da nisu sami. Od početka genocida u Pojasu Gaze više od 222 palestinska novinara i medijskih radnika ubijeno je u Gazi – u najsmrtonosnijem periodu u historiji novinarstva.
Zbog njih koji su ubijeni, zbog onih koji i danas hrabro, dostojanstveno i uporno izvještavaju iz Palestine, ne daju da se ugasi istina, i novinari u BiH su glasni i podržavaju sve aktivnosti koje mogu doprinijeti slobodi palestinskog naroda.
- Tako je, čini se, ne samo kod nas. U neku ruku je to i očekivano, jer je priroda našeg posla takva da smo stalno u žiži događaja, imamo priliku reagovati, na ovaj ili onaj način, a zakoni naše profesije nas obavezuju na pravdu i istinu. Naravno da u praksi nije uvijek i svugdje tako, ali, eto, i genocid u Gazi je pokazao i tamnu i svijetlu stranu ove profesije. Pokazao je koliko su moćni svjetski mediji, u čiju profesionalnost smo se mi naivno godinama zaklinjali, odjednom ustuknuli, povukli se, ušutili se, ili se otvoreno stavili na stranu državnog aparata koji vrši genocid pred očima cijeloga svijeta. U stvari, pokazalo se da nezavisnog novinarstva ima samo na kašičicu. S druge strane, u samoj Gazi novinari su ti koji su među najizloženijim svim genocidnim radnjama. Poznato je već da je stradanje novinara Gaze od 7-og oktobra do danas neuporedivo veće i brutalnije od svih stradanja članova medijske zajednice u dosadašnjim ratovima, u Drugom svjetskom ratu, Vijetnamskom, Korejskom, u Siriji, Afganistanu, Ukrajini...
Kamenica (druga s desne strane) - Iako je u Gazi nastupilo primirje, protesti će biti održani
Prema podacima Međunarodne fondacije novinara ubijeno ih je 222, ali palestinski izvori tvrde da je brojka puno veća. Izraelski zvaničnici su negirali, ali jasno je svima da su novinari često bili meta, iako bi po međunarodnom pravu njihova oznaka "press" trebalo da bude njihov najčvršći pancir.
Kada to imamo u vidu, onda je nekako logično da i mi, novinari iz BiH, koji također imamo slično ratno iskustvo iz devedesetih, ako ništa drugo, javno saučestvujemo sa patnjama naših kolega, i sa palestinskim narodom općenito. Prethodne dvije godine su pokazale da su neki među nama doista bili otvoreno aktivni u iskazivanju podrške narodu Gaze, a drugi su ili šutjeli, ili se tek sporadično javljali. Najbolje oni znaju šta je tome razlog: ravnodušnost, nedostatak empatije ili priklanjanje nekoj političkoj opciji koja podršku Palestini smatra antisemitizmom? Ili je u pitanju strah za neki lični interes? Neka svako radi po svojoj savjesti. Mislim da su sva naša novinarska udruženja zatajila u toj podršci kolegama iz Gaze, a ja sam sretna što sam već dugo članica neformalne grupe Sarajlija i Sarajki koji svakog utorka čitaju imena ubijene djece Gaze, a među njima ima i nekoliko novinarki i novinara. Sve njih iz te grupe sam prigrlila kao najrođenije, a, osjećam da je i kod drugih tako. Duboko poštovanje gajim prema svima njima, jer znam da rade, studiraju, ili imaju drugih obaveza, ali doći u 19 sati kod Vječne vatre je svima prioritet. Pogotovo se divim onima čiji poslodavci nisu baš blagonakloni kada je posrijedi podrška Gazi, ili insistiraju na neutralnosti, ili jednostavno ne dozvoljavaju javne istupe, objasnila je Edina Kamenica, dugogodišnja novinarka Oslobođenja, aktivistkinja i borac za ljudska prava.
Kamenica dodaje i da pažnja koja je ovih dana ukazana protestu u nedjelju ipak pokazuje da je najveći dio ovdašnje medijske zajednice položio i profesionalni i etički ispit u odnosu na Palestinu.
- O tome svjedoče i brojni tekstovi i razni prilozi koji se tim povodom objavljuju. Lijep je osjećaj kada znate da u cehovskom udruženju članstvo velikim dijelom dobro zna ko je u Gazi žrtva, a ko je zločinac. Zanimljivo je da se, nažalost, neki mediji ravnaju isključivo prema tome kakav stav zauzimaju njihovi nadređeni politički moćnici. Bilo bi, čini mi se, korisno napraviti analizu pisanja o Gazi. Vjerujem da bi se i tu pokazale granice stranačkih uticaja, dodala je Kamenica.
Iako je u Gazi nastupilo primirje, protesti će biti održani, jer jedna od poruka protesta je da je “primirje početak, a sloboda cilj”.
- Opet se moram vratiti na naše ratno iskustvo kada su mnoga primirja bila samo most ili predah ka novim, još žešćim napadima i stradanjima. Svi želimo da mir, stvarni mir zavlada u Gazi, i svugdje gdje se ratuje, ali kako vjerovati u to kada je toliko otvorenih, kompleksnih, i protivrječnih pitanja vezano za budućnost Gaze. Naši zahtjevi su principijelne prirode, i oni polaze od toga da strašni zločini koje je počinio zvanični Izrael ne smiju proći nekažnjeno. Zločini ne smiju postati normalnost. Zločinci, bez obzira o kome se radi, moraju biti kažnjeni. Šta je bitno u našim zahtjevima? Mi se obraćamo vlastima u BiH, i podsjećamo ih na njihove obaveze poštivanja međunarodnog krivičnog prava, obaveze poštivanja odluka međunarodnih sudova, rezolucija UN... Zato i pitamo, zašto se BiH ne pridruži tužbi Južnoafričke Republike protiv Izraela zbog genocida u Gazi? Pitamo, da li BiH izvozi Izraelu oružje ili neku vojnu opremu? Pitamo,šta će BiH poduzeti protiv kompanija za koje je neovisna komisija UN utvrdila da su pomagači Izraela u vršenju genocida,a djeluju u BiH? Pitamo, šta će učiniti protiv državljana BiH koji su učestvovali u genocidu u Gazi? Hoće li se BiH priključiti bojkotu velikog broja zemalja protiv Izraela, u kulturnoj, sportskoj, ekonomskoj sferi? Konačno, da li iko kod nas razmišlja o konkretnoj organizovanoj državnoj pomoći Gazi, i Palestini općenito...
Mislimo da je o ovim temama davno trebalo javno progovoriti. Dobro je što je usvojena rezolucija u Parlamentu, ali to je samo papir, a od djela ni traga, dodala je Kamenica.
Nedavno je upravo grupa koja čita imena ubijene djece Gaze čitala ta imena u Narodnom pozorištu, čime je otvoren Festival MESS. To je uistinu bilo veoma emotivno, ali značajno.
- Bilo je vrlo potresno. Zapravo, čitali su i gotovo svi posjetioci u dvorani, i još mi u ušima bruje svi ti glasovi, sva ta imena dječice koja su ispunila cijeli prostor, i proširila se, čini mi se, po ulicama Sarajeva. Kasnije, mnogi su nam prilazili, i pitali, kako imate snage čitati ta imena evo već 141 sedmicu. A naš odgovor je jednostavan. Kako Palestinci mogu da trpe, i fizičko istrebljenje, i izgladnjivanje, i protjerivanje, ma,sve?!
Festival MESS je otvoren čitanjem imena djece ubijene u Gazi
Njima su oteli sadašnjost, prošlost, a hoće i budućnost. Pa, vidite, oni koji su rođeni 1948. godine danas su 78- godišnjaci! Cijeli život pate. Bez zemlje, bez kuće, bez vode, bez maslina, ne daju im cionisti ni kap normalnog života. Mi ne možemo ni pojmiti to kroz šta prolazi palestinski narod desetljećima, i ne treba se ni čuditi što je obezglavljen, rastrgan unutar sebe, rasparčan... Pomalo je i neukusno pričati o tome da mi čitamo imena i po snijegu i po mraku, i po kiši i po hladnoći u odnosu na sve šta oni trpe. Stoga je svaki glas razuma za Palestinu bitan. Dragocjen.
Svi mi već sutra možemo postati Palestina. I iznad naših glava mogu početi letjeti dronovi, od kojih se niko nigdje ne može sakriti. Bit ćemo vrlo sretni ako se na ove proteste odazovu sve građanke i građani ovog grada, da pokažemo svi zajedno koliko je bitno boriti se za principe međunarodnog prava, koji će da važe za svakog podjednako i koji neće ovisiti o hiru pojedinca niti o tome hoće li ili neće kolonijalna neman htjeti da te šćepa, zaključila je Kamenica.
