Umjesto da grade, vlasti uništavaju: Zašto nam propada poljoprivreda
Poljoprivredna i industrijska proizvodnja u Bosni i Hercegovini je na koljenima. Malo toga se proizvodi s obzirom na to da država, odnosno resorna ministarstva u oba entiteta, skoro pa da i ne ulažu u ove segmente.
Uvoznički lobi
Proteklih godina je veliki broj kompanija koje su se bavile proizvodnjom propao, a kako ističu privrednici i ekonomisti, vlasti nemaju sluha za domaću proizvodnju. Nema poticaja koji bi olakšali proizvođačima, uvozi se sve i svašta, cijene su visoke, poljoprivrednici i ekonomisti tvrde bez osnova, a vlasti se godinama ne obaziru na ovakva upozorenja.
Zoran Pavlović, ekonomski analitičar, za Oslobođenje kaže da su entitetske vlade potpuno zanemarile domaću proizvodnju.
- I tamo gdje smo mogli da napravimo određene sisteme zaštite domaće proizvodnje, mi to nismo uradili zbog izrazito prisutnog uvozničkog lobija. Tako da smo mnogo toga, praktično od duhanske industrije u Hercegovini i Posavini, potpuno ugasili. Mi smo napravili toliko štete privredi svojim neznanjem, nezainteresovanošću, odsustvom konsultacije sa stručnjacima i ekspertima da smo domaću proizvodnju svojim političkim dogovorima i (ne)aktivnostima doveli na prosjački štap, ističe Pavlović.
Tvrdi da je vlast tako isjekla granu na kojoj treba da postoji jedna zemlja.
- Mi smo uništili šećeranu u Bijeljini, mi smo polja koja smo imali zanemarili. Kada god poljoprivrednici traže da im se prizna nešto veća cijena za pšenicu od svjetske, to je veliki problem, a onda kada treba da uvozimo, to nije problem jer tu cijenu plaćaju potrošači, naglašava Pavlović.
Dodaje da, kad imamo nedostatak uglja, ne zapitamo se zašto Srbiji izvozimo milion tona uglja godišnje, a naše termoelektrane ga nemaju u dovoljnim količinama.
- A taj uvoz opet treba da plate kupci, naši potrošači. Hoću da kažem da je zanemarivanje domaće proizvodnje do te mjere pokazalo nesposobnost resornih ministarstava i vlada da je to katastrofa. Ono što se pokušava, da se birokratskim metodama uradi u smislu zaključavanja cijena, nije rješenje. Ako već hoćemo da zaštitimo potrošače i njihove vrlo slabe budžete, onda se mora odabrati 60 proizvoda koji su vezani za dnevni život svakog građanina i ograničiti marže. To je jedini način da se stane na rep trgovačkim lancima koji imaju velike marže i velike zarade, napominje Pavlović.
Od Fabrike duhana Mostar ostalo je samo sjećanje
Ističe da je razočaran radom resornih ministarstava, s izuzetkom federalnog ministra trgovine koji je pametan čovjek, ali se boji da jedna lasta ne čini proljeće.
Nedžad Bićo, predsjednik Udruženja poljoprivrednika FBiH, za Oslobođenje ističe da je cijena sirovog domaćeg mlijeka u otkupu od 70 feninga do marku.
Ni poticaja ni dizela
- A vidite koliko to mlijeko košta na policama. Cijena domaće otkupne pšenice je između 35 i 40 feninga po kilogramu, a vidite kolike su cijene hljeba i peciva. Neko tu mešetari, tvrdi Bićo.
Smatra da je potrebno zaštititi domaćeg poljoprivrednog proizvođača na način da se smanji uvoz.
- Poznato je da mi imamo veoma skupu proizvodnju, a razlog je nedovoljno ulaganje, tako da ne možemo biti konkurentni u odnosu na ono što se proizvodi na svjetskom tržištu. Tamo su proizvodi višestruko subvencionirani u odnosu na naše, objašnjava Bićo, te dodaje da vani proizvođači imaju plavi dizel, imaju sve moguće beneficije u odnosu na BiH.
- Mi nismo konkurentni, a država treba da nas zaštiti i da da više poticaja i subvencija, zaključuje Bićo.
