Umjesto antifašizma, slavimo fašiste: U Sarajevu Busuladžić, u Grudama Boban, u RS-u Draža
Građani/ke širom naše zemlje i dalje hodaju ulicama, a djeca uče u školama koje nose nazive po fašističkim zvaničnicima, saradnicima i pristalicama. Promjena naziva mostarskih ulica koje su bile imenovane po ustaškim dužnosnicima 2022. godine nije ohrabrila sve druge vlasti, pa ni one sarajevske, da se konačno obračunaju sa fašizmom.
Manjak hrabrosti
U Grudama ćete i danas “sresti” Rafaela Ranka Bobana, u gradovima širom Republike Srpske Dražu Mihailovića, dok u glavnom gradu Bosne i Hercegovine možete “vidjeti” Mustafu Busuladžića ili Sulejmana Pačariza. Primjera je mnogo. Na inicijativu usvojenu u državnom Parlamentu, a kojom se nalaže promjena spornih naziva ulica, lokalne vlasti su se oglušile. Priča o izmjenama naziva ulica i drugih ustanova je ponovo stavljena pod tepih.
Oslobođenje feljtonizira zbornik radova s naučne konferencije Državnost BiH u XX i XXI stoljeću, u organizaciji Akademije nauka i umjetnosti BiH, a u redovima koje potpisuje akademik Ivan Cvitković (Zašto nije “mirna Bosna” (3): Bacanje prašine u oči, 7. januar, op. a) posebno je problematizirano ovo pitanje.
“Sarajevski mediji su (s pravom) stalno ukazivali na to da u Mostaru postoje nazivi ulica po ustaškim dužnosnicima. Usput bi se dotakli sličnog problema s nazivima nekih ulica u Sarajevu. Otkako su odlukom Gradskog vijeća (2022) te ulice preimenovane, sve se ‘smirilo’. A nitko u Sarajevu (ni gradonačelnica, ni Vlada KS-a, ni SDP, ni bošnjački političari) nema hrabrosti da na dnevni red stavi promjenu naziva ulica u Sarajevu nazvanih po ustaškim dužnosnicima ili simpatizerima”, napisao je akademik Cvitković.
Edvin Kanka Ćudić, koordinator UDIK-a, ističe da naša zemlja ne zaostaje mnogo od regiona, pa ni u imenovanju ulica i ustanova po ljudima koji su bili suradnici okupatora.
- No, za razliku od susjeda, koji možda ne žele biti osviješteni, naša je obaveza još veća da o tome vodimo posebnu pažnju. Naša država se temelji na antifašističkom nasljeđu. To je ono što nas drži zajedno. Svako drugo gledanje na prošlost vodi nas u mutne vode iz kojih, nažalost, ništa dobro ne može iznjedriti. To su nam svakako pokazale devedesete, smatra Ćudić.
Ističe da bi bilo lijepo da negdje u Sarajevu ponovo vidimo table na kojima će pisati da je to ulica Nisima Albaharija i Stake Skenderove.
- Da se na simboličan način pokaže kako glavni grad i dalje na svakom pedlju baštini zajedničke tekovine naših naroda. No, mi i dalje imamo ulice Mustafe Busuladžića i Huseina Đoze. Za razliku od Sarajeva, u Tešnju je imenovana ulica po narodnom heroju Nisimu Albahariju, dok je Istočna Ilidža imenovala ulicu po učiteljici Staki Skenderovoj. U Banjoj Luci još nemamo ulicu partizanke Vahide Maglajlić, ali zato širom RS-a imamo ulice četničkog vođe Draže Mihailovića, kaže Ćudić.
Podvlači da moramo biti svjesni kako sve dolazi od političkih struktura.
- Volja civilnog društva i brojne inicijative potekle od nevladinih organizacija nisu bili dovoljni za rješavanje ove problematike. Vlasti ne pokazuju dovoljno elana da se obračunaju sa mrljama prošlosti. Makar to na deklarativan način svakog dana i na svakom mjestu govorili, a naročito kad dođe vrijeme prikupljanja glasova i borbe za produžetak mandata, podsjeća naš sagovornik.
Ne vjeruje da će se u skorije vrijeme situacija samoinicijativno promijeniti.
- Mi smo se u UDIK-u ovom tematikom počeli baviti prije nepunih deset godina. Tada to nikoga nije zanimalo. Vremenom se to promijenilo, pa danas sve češće u javni prostor dospijeva pitanje kontroverzne memorijalizacije. Nažalost, ovo je društvo toliko kontaminirano nacionalizmom da nije ni svjesno o kakvom se problemu radi. Za tako hrabar čin i ispravljanje grešaka prethodnih političara neki bi izgubili izbore. Zato se ništa i ne čini, naglašava Ćudić i dodaje da iz civilnog društva dolazi dosta dobrih inicijativa.
No, oni koji odlučuju osjećaju puls svojih birača i takve inicijative vješto ignorišu.
Prekrajanje historije
- Trideset godina je dovoljno da se radi na prekrajanju historije. Tako Mili Budaku na molu u hrvatskim Bilicama nisu podizali spomen-ploču zato što je bio ustaša, nego zato što je bio književnik i domoljub. Već sada imate sabrane radove Mustafe Busuladžića. Također, opstao je naziv škole u Dobroševićima. U obližnjem Goraždu škola se zove po Huseinu Đozi, objašnjava koordinator UDIK-a i zaključuje da će civilno društvo i dalje čvrsto stajati protiv takve interpretacije historije.
Zadatak je to i odgovornost prema društvu.
