U Srebrenici jedva da možete kupiti i hljeb: Zatvara se sve što se može zatvoriti

Grad koji je doživio genocid, danas se suočava sa ogromnim problemima. Srebreničani su 11 mjeseci prepušteni sebi dok na raspolaganju imaju samo jedan market.

U julskim danima, svi govore o Srebrenici. Nakon 11. jula, Srebrenica ostaje sama. U ovom gradu zatvorena je jedina štamparija i fotokopirnica. Ranije su zatvorene pekara i mesnica. Nema ni trafike.

- Nažalost, vidiite da svakim danom se nešto zatvara. Ostao je još jedan market koji radi, a ako se i on zatvori, onda u Srebrenici nećete imati gdje kupiti ni žvake, ni hljeb, a da ne pričamo o drugim stvarima. Nažalost, Srebrenica je prepuštena sama sebi i svakim danom ljudi sele odavde, jedni sele, drugi umiru, tako da nas je svakim danom sve manje i manje, upozorava Srebreničanin Muhamed Avdić.

Avdić se u Srebrenicu vratio 2008. Oženio se tri godine kasnije i dobio tri sina.

- Nažalost, nemamo mi nešto za ponuditi djeci da ostanu. Moja generacija, od 81. do 90. godišta, koja se u to vrijeme vraćala u Srebrenicu su i formirali porodice. Nažalost, generacija od 1995. do 2004. ili 2005. godišta, a koja se udaje ili ženi, oni odlaze iz Srebrenice i na drugom mjestu započinju život. Tako da, ja se bojim, za nekih sedam do deset godina hoće li i škola raditi u Srebrenici, priča nam Avdić.

Smatra da je jedini način da Srebrenica krene naprijed - institucionalni pristup i pomoć Srebrenici.

- Ne treba izmišljati toplu vodu, treba samo vidjeti na koji je način Hrvatska pristupila obnovi Vukovara i podršci tom gradu. Prije svega, u Srebrenici treba napraviti analizu stanja u zadnjih 25 godina od kada je krenuo proces povratka i vidjeti kako su potrošena mnoga sredstva koja se knjiže Srebrenici, a mnoga nisu ni stigla do Srebrenice, naglašava Avdić.

Treba napraviti analizu i ustanoviti gdje je greška i na terenu vidjeti kakvo je stanje. Treba utvrditi koliko stvarno ljudi živi u Srebrenici, te na koji način pomoći tim ljudima.

- Dosadašnji pristup pokazao je da Srebrenica samo tone svakim danom, a da su pri tome neki drugi i sa drugih prostora, imali više pomoći. Srebrenica je više bila sredstvo za ostvarivanje novčane pomoći, a na drugom mjestu je bio cilj i drugi su se okoristili, ističe Avdić.

Smatra da mnogi samo izlaze u medije, jer bitno je reći da su u Srebrenici i da pomažu, a da je suštinski zapravo stanje drugačije. A iz UDIK-a poruke da je Srebrenica možda i najbolji primjer odnosa vlasti prema malim lokalnim zajednicama.

- Bez ikakve održive ekonomije, zadojeno u konzervatizam i stalno pumpano nacionalizmom i etničkom ugroženošću, Srebrenice svakim danom sve manje ima, upozorava Edvin Kanka Ćudić, koordinator UDIK-a.

Ističe da je Srebrenica uočljiv primjer zbog komemoracije, gdje u julu imamo obimna izvještavanja o genocidu, a tokom godine priloge i tekstove o neperspektivi mjesta.

- No, da budemo iskreni, nije situacija mnogo bolja ni u drugim gradovima. Samo je Srebrenica grad koji odzvanja zločinom genocida, pa nam je i sama pomisao o tako lošem odnosu prema tom gradu još i strašnija za pojmiti, naglašava naš sagovornik.

Srebrenici je potrebna perspektiva. Bošnjaci Srebrenice doživjeli su genocid, a preživjeli su se vratili u svoje domove. Stoga, Srebrenica zaslužuje mnogo više podrške i pomoći. Nije dovoljno da je se sjetimo samo u julu.

Priču donosi Matea Jerković.