U ovom kantonu svaki radnik vlasniku ''obrne'' po 28 hiljada maraka profita

Ilustracija/Canva

Ilustracija/Canva

Nastavak vijesti ispod promo sadržaja

Povećanje minimalne neto plate na 1.000 KM, uz bruto iznos od 1.744 KM, izazvalo je burne rasprave u javnosti. Dok jedni tvrde da će ovaj potez olakšati život radnicima, drugi upozoravaju na moguće negativne posljedice za privredu, posebno u pojedinim dijelovima Federacije Bosne i Hercegovine (FBiH). Jasno je da ovaj porast neće jednako uticati na sve privredne grane ni na sve regije.

Profitabilnost zaposlenika, odnosno prosječan neto profit koji svaki radnik donosi vlasniku kompanije, značajno varira među kantonima. Prema podacima iz 2023. godine, najveći profit po zaposleniku ostvaren je u Zapadnohercegovačkom kantonu, gdje svaki radnik u prosjeku donosi više od 28.000 KM godišnje, prenosi Biznisinfo.ba. Ovaj rezultat je čak 161% veći od prosjeka FBiH.

Zapadnohercegovački kanton, koji obuhvata gradove poput Širokog Brijega, Gruda, Ljubuškog i Posušja, očito ima snažnu i efikasnu privredu, što će ovoj regiji omogućiti lakše prilagođavanje povećanju minimalne plate. Međutim, treba napomenuti da ni ovdje nisu sve kompanije jednako profitabilne.

S druge strane, najniža profitabilnost zaposlenika zabilježena je u Zeničko-dobojskom kantonu, gdje prosječan radnik donosi samo 4.085 KM godišnje. To je čak 62% manje od prosjeka FBiH, što ukazuje na značajne izazove s kojima će se kompanije u ovoj regiji suočiti. Bez adekvatne podrške vlasti, Zeničko-dobojski kanton bi mogao biti suočen s masovnim otpuštanjima.

Najveći broj zaposlenih u privrednim društvima u FBiH zabilježen je u Kantonu Sarajevo (118.247 zaposlenika) i Tuzlanskom kantonu (71.177 zaposlenika). Zajedno, ova dva kantona čine 51% ukupnog broja zaposlenih u Federaciji BiH.

Nastavak vijesti ispod promo sadržaja

Nasuprot tome, Posavski kanton i Bosansko-podrinjski kanton bilježe najmanji broj zaposlenih, sa 4.234 i 4.003 radnika, što govori o manjoj ekonomskoj aktivnosti u ovim područjima.

Rast minimalne plate svakako predstavlja značajan korak u osiguravanju boljeg standarda radnika, ali postavlja izazove pred poslodavce u manje profitabilnim kantonima. Vlada FBiH i lokalne vlasti morat će pronaći balans između zaštite radnih mjesta i unapređenja ekonomskih uslova kako bi ublažile regionalne razlike i podržale održivi razvoj privrede.

Ostaje da se vidi kako će ove promjene uticati na dugoročnu stabilnost i rast privrede u Federaciji BiH.