Trideset godina žrtve genocida čekaju smiraj: Sutra će ih sedam biti ukopano u Potočarima

Trideset godina nakon što su im životi nasilno prekinuti u julu 1995. godine, sedam žrtava genocida u Srebrenici konačno će pronaći smiraj. Na kolektivnoj dženazi u Memorijalnom centru Potočari sutra će biti njihova imena izgovorena uz jecaje porodica i molitve hiljada ljudi koji dolaze u Potočare.

Ovdje riječi prestaju

Među žrtvama koje će ove godine biti ukopane je Senajid Avdić, sin Husejina, mladić od 19 godina. Njegovi posmrtni ostaci pronađeni su 2010. na lokalitetu Suljići, na površini tla, gdje je ležao više od 15 godina, zaboravljen, ali ne i napušten. Uz njega će biti ukopan i njegov vršnjak Hariz Mujić, sin Ramiza, čiji su ostaci pronađeni tek u martu 2022. godine na području Baljkovice kod Zvornika. Obojica su ubijena u julu 1995, a tek sada će njihova tijela - makar djelimična - biti spuštena u zemlju.

Najstarija žrtva koja će ove godine biti ukopana je Fata (Huso) Bektić, koja je u trenutku smrti imala 67 godina. Zajedno sa njima biće ukopani i Hasib (Adem) Omerović (1961), Sejdalija (Alija) Alić (1961), Rifet (Mustafa) Gabeljić (1964) i Amir (Ibrahim) Mujčić (1964).

Mevlida Omerović iz Sućeske danas će ukopati supruga Hasiba Omerovića, koji je u trenutku smrti imao 33 godine.

- Ovaj trenutak sam čekala 30 godina, kad sam već izgubila nadu da je on živ. Sada mi je lakše da barem znam da ima svoje mjesto smiraja. Sve u nekoj nadi i iščekivanju smo živjeli. Teško mi je jer osjećam kao da se sad sve dešava. Svaka godina potresa. Sve je jasno kad se vide ovoliki nišani. Ljudi nedužni pobijeni, kazala nam je Mevlida, koja će u kabur spustiti dvije vilične kosti rahmetli Hasiba.

Dodaje da je izgubila 18 bližih članova rodbine, a do danas nije pronašla niti jednu kost svoga brata.

- Imamo dosta familije koja je ukopana ovdje u Potočarima. Ima ih mnogo. Vidite ove nišane, oni sve govore. Jedan nišan jedno ime nosi, to su sve naši dragi šehidi. Ovdje riječi prestaju. Dan da se nikad više ne ponovi. Nikom i nigdje. To mi je jedina želja, govori nam drhtavim glasom kroz suze Safija iz Zvornika.

I ove godine, kao i prethodnih, žrtve će biti ukopane uz svoje najbliže. Otac kraj sina. Brat uz brata. Sin uz oca...

- Nemoj, sine. Ne može da se govori. Boli, a kako boljeti neće. A šta god da kažeš malo je, govori nam srebrenička majka dok pogledom luta po nišanima.

Više od 6.000 učesnika pješačkog pohoda Marš mira, u okviru obilježavanja 30. godišnjice genocida nad Bošnjacima u Srebrenici i njenoj okolini, večeras je stiglo u Potočare. Prispjeli građani su u toku večernjih sati tabute iz bivše fabrike akumulatora prenijeli u Musalu u sklopu Memorijalnog centra, gdje će danas biti izvršen ukop sedam identifikovanih žrtava.

Nakon pet etapa i pretrčanih 227 kilometara, ultramaratonci iz Vukovara danas su stigli u Potočare kako bi odali počast žrtvama genocida u Srebrenici.

Među učesnicima je i iskusni ultramaratonac Miroslav Dudić Lovrić, koji iza sebe ima brojne memorijalne trke u Hrvatskoj i Bosni i Hercegovini.

- Ovaj ultramaraton za mene je najlakši kada je u pitanju fizička aktivnost, a s psihičke strane je najteži. Ipak, meni je najdraži što ima poruku koja bi svima trebala da bude pred očima tokom cijele godine, kazao je Dudić Lovrić.

Dražen Ćućić iz Osijeka već dvanaestu godinu zaredom učestvuje u ultramaratonu mira koji povezuje Vukovar i Srebrenicu.

- Nažalost, svake godine nosimo istu poruku, a to je poruka mira, tolerancije i suživota. Svi znamo šta se desilo prije 30 godina ovdje u Potočarima i prenosit ćemo poruku mira iz godine u godinu. Ovo je ultramaraton mira koji se trči za sve nevino nastradale na ovim prostorima bez obzira na nacionalnost, istakao je Ćućić.

Konjanici odaju počast

Odjeveni u tradicionalnu bosansku nošnju, dvadesetak konjanika danas je stiglo u Potočare.

Rijad Pajić iz Travnika kazao je kako su željeli da i na ovaj način odaju počast ubijenim u genocidu.

- Mi smo prvi put za ovih 30 godina odlučili da odamo počast sa našim konjima. I prije smo dolazili sa Maršom mira i autima. Tu je 20-ak konjanika. Krenulo nas je desetak iz Travnika, deset je kao pratnja, a tu su i iz Sarajeva i drugih gradova, naveo je Pajić.

Maratonci koji su krenuli u srijedu iz Goražda stigli su danas u Potočare.

Emir Hastor, član Atletskog kluba Goražde, kazao nam je da je ovo deseti put da dolaze u Potočare.

- Prvi maraton prije deset godina kada sam krenuo bio sam još dijete i možda nisam bio svjestan šta se to zaista desilo ovdje u Potočarima i Srebrenici. Jako je teško, kompletnom dužinom mislite zašto se to baš moralo desiti. I jednostavno nije vam lahko. Pored fizičke snage da istrčite ovaj maraton, morate biti psihički spremni jer zaista jako je teško. I ovo je najmanji način kako da se solidarišemo s ovim ljudima. Samo se nadam da će nam ovo biti poruka da nam se nikad ne ponovi, nikad ne zaboravi i da Srebrenica neće biti Srebrenica samo 9, 10. i 11. jula, nego svih 365 dana, kaže nam Hastor.