Tri decenije nakon rata: Povratnici i dalje bez sigurnosti, dostojanstva i sistemske podrške

Međunarodni dan izbjeglica obilježen je i u BiH. Trideset godina poslije rata Aneks sedam Dejtonskog mirovnog sporazuma u BiH nikada nije u potpunosti završen i, nažalost, nije realizovan onako kako je zamišljen. Prema podacima UNHCR-a, ove godine broj prisilno raseljenih je 122 miliona. Najčešći razlog su ratni sukobi. U BiH i dalje imamo raseljene porodice. Mnogi su se vratili na svoja ognjišta, ali...

Neispunjena obećanja

Pričati o izbjeglicama i povratku nakon toliko godina postalo je apsurdno, jer ljudi koji su otišli prije više od dvije decenije, koji su s porodicom počeli nove živote, ne žele da se vrate.

- Tužno je i žalosno da 30 godina nakon rata mi i dalje govorimo o izbjeglicama u Bosni i Hercegovini - gdje su, šta rade i kako žive, ali i o tome da se suočavaju s napadima, rekao je ministar za ljudska prava i izbjeglice Bosne i Hercegovine Sevlid Hurtić.

Hurtić smatra da su izbjeglice i raseljena lica u našoj zemlji najznačajnija populacija.

- Gdje se oni vrate, tu ima i života, tu ima dokaza da je država BiH na svakom pedlju i da oni neće otići sa svojih ognjišta. Naravno, veoma značajno je da oni imaju i posao, da imaju školovanje, da imaju pravo na svoj jezik i mislim da svaki kanton, svaki entitet i sama država BiH moraju svakom povratniku, svakom čovjeku koji se vratio na ognjište obezbijediti pravo na posao, jezik, kulturu i tradiciju, kazao je Hurtić.

To sve lijepo zvuči, ali ministar podsjeća i na to da je posljednjih godina povećan broj napada na povratnike.

- Vi znate da je prošle godine u Derventi ubijen čovjek koji se vratio na ognjište, braneći svoju šumu od kriminalaca koji su mu sjekli privatnu imovinu. Ne smijemo zaboraviti ni ljude u Podrinju koji su imali u zadnje vrijeme napade, naravno i gospođu u Vozući. Ministarstva za unutrašnje poslove jednog i drugog entiteta i kantona moraju da brinu o njihovoj bezbjednosti i, koliko znam, oni završavaju sav proces, a sada je do sudstva, pogotovo u slučajevima gdje se zna ko je izvršio kriminalno djelo, ko je maltretirao, ko je prebijao, ko je otuđio imovinu - da se što prije to završi, naglasio je Hurtić.

Predsjednica Unije za održivi povratak i integracije BiH Mirhunisa Zukić kazala je kako su povratnici u BiH prije 30 godina deklarativno dobili sva prava Aneksom VII Dejtonskog mirovnog sporazuma, ali da do danas nisu dobili taj dostojanstveni povratak koji je obećan.

- Dakle, imamo zasigurno više od 337.000 obnovljenih stambenih jedinica, 43.000 porodica koje još traže krov nad glavom. Bosna i Hercegovina godinama napreduje jer smo uspjeli u tome da se većina ljudi vrati, oni koji su dobili svoje stambene jedinice, ali nažalost, to nije jedino rješenje. Imamo mnogo drugih problema od obrazovanja, zdravstva, infrastrukture, napominje Zukić.

Situacija je danas i lošija nego prije petnaest godina, rekao nam je zastupnik u NSRS-u Ramiz Salkić.

- Međunarodna zajednica nije izvršila dovoljan pritisak na vlast u ovom entitetu, onda nije omogućen povratak bez diskriminacije. Štaviše, zadnjih deset godina imamo sveopštu sistemsku diskriminaciju koja predstavlja mirnodopsku metodu i progon onih koji nisu u prilici obezbijediti sebi egzistenciju. To su uglavnom oni koji nisu pripadnici srpskog naroda, rekao nam je Salkić i dodao da su temeljne postavke urađene pogrešno.

- Nisu podržane na način kako je to tada trebao uraditi visoki predstavnik koji je zadužen za provođenje civilnog dijela Dejtonskog mirovnog sporazuma, podsjeća Salkić.

Muamer Džananović, direktor Instituta za istraživanje zločina Univerziteta u Sarajevu, obišao je mnoga povratnička mjesta i kaže da je apsurdno trideset godina poslije govoriti o procesu povratka.

- Taj proces kako je zamišljen nije institucionalno završen, niti politički niti društveno, iako se u povratak uložilo nevjerovatno, milijarde... Tačan iznos se neće saznati, ali jako mnogo je dato, a rezultati su krajnje porazni. Ta činjenica dovoljno govori o strategiji realizacije tog aneksa, o ljudima koje i dan-danas zovemo, ne znam iz kojeg razloga, povratnicima. Njima nije osiguran ni minimum prava, njihov status je prepoznat samo u formalnim izvještajima, dok u stvarnosti, vi kad obiđete te ljude, hodate po selima i gradovima gdje žive, primijetite da žive na svaki mogući način izolovano, bez političke zaštite, ekonomske, socijalne sigurnosti, rekao je Džananović.

Biološki procesi

Aneks VII je definisao dostojanstven i siguran povratak svim licima. Smatrao se najvažnijim aneksom Dejtonskog mirovnog sporazuma u smislu života ljudi nakon rata.

- Tačno je da danas imamo manje ljudi nego prije deset ili petnaest godina, ali moramo biti svjesni da biološki procesi teku sa nama i bez nas. Mnogi ljudi koji su se vratili, a imali su neku vrstu egzistencije, pa su mogli da žive u ovom entitetu, ljudi su koji su imali penzije ili neka druga primanja i oni su mogli da žive. Mnogi od njih su već umrli, jer biologija je uradila svoje, rekao je Salkić.