Transatlantski razdor oko BiH, pitanje Schmidtovog nasljednika "posvađalo" moćne igrače
Očekuje se da naredna sjednica UO PIC-a bude održana krajem juna
Krajem juna, očekuje se 30, trebala bi biti održana nova sjednica Upravnog odbora Vijeća za implementaciju mira. Na stolu će se ponovo naći imenovanje novog visokog predstavnika u Bosni i Hercegovini. Raniji pokušaj, početkom juna, nije urodio plodom jer među članicama UO PIC-a nije bilo saglasnosti. Sjedinjene Države dale su podršku talijanskom diplomati Antoniju Zanardi Landiju, dok je Francuska predložila diplomatu Renéa Troccaza. Prijedlog iz Francuske podržalo je i Ujedinjeno Kraljevstvo, a prema dostupnim informacijama i Njemačka. U javnosti se polemisalo i o drugim mogućim kandidatima.
Različite želje
Iz State Departmenta su za Fenu istakli da se u javnosti očekivalo da će na sastanku održanom početkom juna biti izabran novi visoki predstavnik s ciljem osiguranja stabilnosti BiH.
- Delegacija SAD-a nastojala je postići konsenzus oko zajedničke vizije i italijanskog kandidata koji posjeduje odgovarajuće kvalifikacije. Sjedinjene Države konstatovale su neuspjeh evropskih partnera da postignu konsenzus oko evropskog kandidata te su razočarane što su te podjele spriječile PIC da ispuni svoj zadatak: izbor novog visokog predstavnika, poručeno je iz State Departmenta.
Istaknuto je i da SAD očekuju da visoki predstavnik Christian Schmidt u junu napusti dužnost, te da novi visoki predstavnik preuzme dužnost do kraja mjeseca.
A Schmidt je u intervjuu koji je objavljen jučer, za austrijski Die Presse kazao: “Bilo bi važno znati ko će biti moj nasljednik i novi predstavnik međunarodne zajednice. Međutim, situacija s tim još uvijek nije jasna. U tom smislu, svoj posao trenutno obavljam baš kao i pilot koji slijeće na aerodrom u Sarajevu - u uslovima vizuelnog letenja.”
Nije želio govoriti o dvojici kandidata, ali se osvrnuo na svoj odnos sa SAD-om, objasnivši da “mandat OHR-a nije vremenski ograničen”.
“Ipak, kao što je to ranije bio slučaj sa nekoliko mojih prethodnika, i meni je sada sugerisano da napravim mjesto za nekoga drugog... Mogu samo reći da je postojala ili postoji ideja koja glasi: Hajde da probamo nešto novo”, rekao je Schmidt.
Istraživač koji se bavi pitanjima Zapadnog Balkana u Brussels Institute for Geopolitics Faruk Bašić kaže da je raspoloženje u Bruxellesu i u EU pomalo neugodno.
- Ono što se u početku očekivalo da bude ustaljena, rutinska sukcesija, pretvorilo se u najjasniji transatlantski razdor oko Bosne u posljednjih nekoliko godina. Sjednica UO PIC-a trećeg i četvrtog juna završila se pat-pozicijom, bez imenovanja nakon višesatnih pregovora. Dublja tenzija testira da li Evropa i Washington još uvijek dijele istu viziju za Bosnu i Hercegovinu - i prvi put nakon mnogo godina - čini se da je to zaista neizvjesno. Rok do kraja juna i oktobarski izbori stvaraju pravi pritisak. Pored kadrovskog pitanja, Bruxelles se suočava s neugodnom kontradikcijom: brani snažan mandat OHR-a iako je načelno opredijeljen za njegovo zatvaranje u konačnici, kaže Bašić.
Objašnjava da EU nema jedinstven stav kada je riječ o kandidatu, što je srž problema.
- Podjela se provlači kroz Uniju, gdje Francuska i Njemačka podržavaju francuskog kandidata Troccaza, dok Italija podržava Landija, koji je izbor i Washingtona. Ovo nije običan sukob stavova između EU i SAD-a, već raskol koji uključuje državu članicu EU na strani SAD-a. Istaknuti prioritet EU je pronalaženje “ličnosti koja ujedinjuje” u koordinaciji sa Sjedinjenim Državama, a to je u suštini diplomatsko priznanje da takva osoba još ne postoji, objašnjava Bašić.
A da li EU i SAD mogu pronaći zajednički jezik, ističe naš sagovornik, zavisi od samog mandata OHR-a.
- Washington želi blaži OHR usmjeren na postepeno prenošenje ovlasti na lokalne institucije, dok Francuska i Velika Britanija insistiraju na zadržavanju punog obima bonskih ovlasti. Kompromis je i dalje moguć: govori se o kandidatu oko kojeg postoji opća saglasnost prije 30. juna i o trećoj opciji spajanja OHR-a s Delegacijom EU pod vodstvom Luigija Sorece. Ali jaz je dubok, kaže Bašić.
Ističe da je najjasniji pokazatelj to ko pozdravlja smjer u kojem idu Sjedinjene Države.
- Smanjenje ovlasti OHR-a je dugogodišnji zahtjev upravo onih aktera koji osporavaju bosansku državu, a uslovi 5+2 za zatvaranje ove kancelarije i dalje nisu ispunjeni, prema vlastitoj procjeni EU, zaključuje Bašić.
Prof. dr. Eric Gordy sa UCL-a ističe da nije primijetio da postoji mnogo interesovanja u Evropi ili u Ujedinjenom Kraljevstvu oko OHR-a.
- Ili, da budemo iskreni, oko BiH ili regiona uopće. Ako neko nešto govori o OHR-u, onda je tema ono što nam je već poznato: bojazan da će Donald Trump pokušati da instalira sebi lojalnog čovjeka kako bi sumnjiva kompanija njegovih pajdaša dobila ugovor za gasovod, kaže prof. dr. Gordy.
Mišljenja je da je sada sekundarno pitanje ko će voditi OHR kada je ta institucija već lišena utjecaja i moći koje je imala ranije.
- Prije svega, moramo dobiti odgovor na pitanje zašto OHR postoji, koji su ciljevi i da li Evropa ima bilo kakav plan ili željeni rezultat u BiH. Schmidt je došao kao neuspjeli pokušaj kompromisa između Njemačke i Rusije, ali na samom početku Rusija nije prihvatila taj kompromis i dala je zelenu svjetlo Republici Srpskoj da blokira sve što Schmidt radi, kao i da podriva poziciju OHR-a u širem smislu. Na to Evropa nije imala odgovor, kaže prof. dr. Gordy.
Drugačiji fokus
Mišljenja je da je pitanje imenovanja i OHR-a važnije nego što EU misli.
- Sada su političari fokusirani na druge i prioritetnije probleme, kao što su ratovi u Ukrajini i na Bliskom istoku, kao i na nesigurne odnose sa SAD-om. Ako postoji interes za nešto u regionu, onda su to zemlje gdje su trenutno protesti, poput Srbije i Albanije. Ne znam koliko su evropski političari svjesni toga da evropska perspektiva zemalja u regionu brzim tempom nestaje, smatra prof. dr. Gordy.
Dr. Soeren Keil sa njemačkog University of Passau kaže da unutar EU nema dogovora o kandidatu koji dolazi iz Italije, jer se smatra da je previše blizak Trumpovoj administraciji.
- Njemačka i Francuska još uvijek nisu radile sa Italijanima i Amerikancima na zajedničkoj alternativi. Trenutno ne postoji zajednički stav EU: Italija podržava američki prijedlog (što je i logično), dok Njemačka, Francuska, a prema onome što sam čuo i Britanci (iako nisu članica EU), imaju rezerve. Govori se o tome da EU i Ujedinjeno Kraljevstvo žele kandidata oko kojeg se mogu usaglasiti i dobiti Trumpovo odobrenje, s obzirom na to da bi ovo trebao biti evropski izbor. Da li će to biti moguće, ostaje da se vidi i za sada nije zagarantovano, kaže dr. Keil.