Tradicija se mora očuvati: Miris halve se i dalje pred ramazan širi mahalama

Posljednje četiri godine zadnjeg dana hidžretskog mjeseca šabana u Bihaću se organizuje Ramazanski vozić, gdje se najviše djeca, omladina i sa njima bihaćke hanume okupljaju da podijele radost početka ramazanskog posta veselim defileom kroz centar grada. Tako je i ove godine, što nam je potvrdila Enisa Skenderović, predsjednica Udruženja Hanume sa Une. One su, po tradicionalnom običaju, napravile šerbe i ispekle halvu da zamiriše pred ramazan.

Pomoć Podrinju

- Nas okuplja zajednički cilj, da budemo korisne široj društvenoj zajednici. Nismo klasično udruženje, jer naše žene su većinom zaposlene, radimo ovo volonterski, s ljubavlju i od srca. Naši su ciljevi očuvanje tradicije i kulturne baštine, emancipacija žene i humanitarni rad, kazuje nam Enisa i dodaje kako članice tokom ramazana žele da i sebe duhovno nadograde.

- Učestvujemo u raznim humanitarnim akcijama i organizaciji iftara. Imamo i svoju humanitarnu akciju koja je već postala tradicija i na koju smo naročito ponosne. Svakog mjeseca ramazana, kao što već svi znaju, građani Bihaća prikupljaju humanitarne priloge za Srebrenicu, a akciju realizuju članovi planinarskog društva Horizonti sa Medžlisom Islamske zajednice Bihać. A mi smo se tokom samog osnivanja našeg udruženja odlučile da damo doprinos kroz akciju Majke Bihaća za djecu Podrinja. Svake godine prikupimo i podijelimo nekoliko stotina ramazanskih i bajramskih paketića povratnicima u Podrinju. Pored toga, ramazan nam je drag zbog iftara, sjećamo se naših umrlih, organizujemo učenje Jasina, te se češće družimo u MZ-u Ribić-Orljani u prostoru koji koristimo, govori nam Enisa.

Post kod muslimana podrazumijeva apstinenciju od vode, hrane, cigareta, pa i neprimjerenog govora, od izlaska do zalaska Sunca. Ali, zato u akšam stiže radost pred serviranje iftara, bilo da se iftari skromno u porodici ili na velikim okupljanjima.

- Hanume sa Une u mjesecu posta organizuju najmanje dva iftara, to nam je obavezno. Na jedan pozovemo sve članice našeg udruženja, a drugi je za sve naše partnere s kojima smo surađivale tokom godine, tako da to bude prilika da sagledamo naš društveni aktivizam i sa uglednim ljudima iz grada Bihaća, Kantona i cijele BiH ojačamo zajedništvo i dogovorimo se za buduće aktivnosti, ističe prva među jednakim hanumama, koje su mnoge tradicionalne recepte spasile od zaborava.

Hanume sa Une izdale su i knjigu "Mozaik ukusa i tradicije"

Ramazan je mjesec u kojem se više družimo

- Mi smo izdale knjigu “Mozaik ukusa i tradicije”, u kojoj je sažeto 40 zajedničkih recepata stanovnika Unsko-sanskog kantona, a koje smo kroz namirnice prilagodile da su dopušteni kroz sve vjerske propise i svima. Za iftare mnogo razvijamo pite, u ramazanu je to raznoliko i šaroliko, tako da bude i svakakvih pita. Tu je i maslenica ili, kako mi Krajišnici kažemo, masnica ako je na njoj i kokoš, za slatko sutlija, poslastica od mlijeka i riže. To su ta prva jela koja mi naumpadaju za iftar. I da, bez krajiške trahane nema okrepljenja, a mi smo kao Hanume sa Une nosioci certifikata za tradicionalni ugled hrane. Naše dvije članice to su ostvarile za krajišku trahanu i omač, napominje Enisa.

Osim pita, pravi se masnica

Omač je, za one koji ne znaju, ručno proizvedena tjestenina od mnogo domaćih jaja, zbog kojih poprimi jako lijep ukus i izrazito žutu boju. Trahana je manje-više poznata u cijeloj državi, s tim da je, na primjer u Sarajevu, zovu tarhana. Međutim, tu nije stvar samo u naglasku.

Sirotinjska trahana

- Znamo da se drugačije kaže, jer smo o tome radile cijeli projekat. To je izvedenica od riječi “trati”, jer se njene mrvice postižu trljanjem smjese. Samo što su u našem originalnom receptu isključivo voda i brašno, bez ikakvih dodataka, takoreći radi se o starinskoj ili sirotinjskoj trahani. Na svim drugim područjima dodaju so i začine, a takva se trahana slabije skladišti i brzo se pokvari, dok se ova sirotinjska može uskladištiti da proizvod traje i do deset godina, naglašava Enisa Skenderović.

Sa druženja u MZ-u Ribić-Orljani

I tako su se Unske hanume pripremile za dolazak svetog mjeseca, svima u domovini i u inostranstvu poželjele su da ramazan protekne mirno, uz porodičnu ljubav, a postačima lakoću podnošenja za svaki od narednih 30 dana.