Taktičar, nemilosrdan, proračunat..., samo da sačuva vlast: Ko je zapravo Milorad Dodik
Ako Sud Bosne i Hercegovine odbaci optužbu ili ga oslobodi, predsjednik Republike Srpske i lider SNSD-a Milorad Dodik vladaće do smrti, a možda i duže od toga. Ukoliko ga Sud BiH osudi, pa mu još i zabrani političko djelovanje, Dodik će učiniti sve da ne izgubi ono što voli više od svega u životu - vlast.
Jedina ideologija
Četiri keca - Dodik, Čović, Vučić i Đukanović - činila su sve da se dokopaju vlasti, a potom su činila dva puta toliko da na vlasti ostanu onoliko koliko su ostala. Đukanovića su penzionisale litije i borbeni dio Srpske pravoslavne crkve, studenti obijaju ćoškove zacementiranog Vučićevog prijestolja i jedino još naša “dva asa” odbijaju mogućnost da neko osim njih može, treba i umije da vlada.
Dodik je na tom putu bio sve što jedan političar može da bude. Počeo je kao komunista, završava kao pristalica Alternative za Njemačku, koja godinama lebdi na ivici zabrane političkog djelovanja, jer mnogi smatraju da se radi o partiji koja baštini nacističke “tekovine” s početka tridesetih i četrdesetih godina prošlog vijeka.
Kada je počela da teče njegova karijera neprikosnovenog vladara Republike Srpske, visoki predstavnik je imao svako pravo da smijeni tadašnjeg predsjednika RS-a Nikolu Poplašena, a Radovan Karadžić i Ratko Mladić su morali biti isporučeni Haagu. Nije se Dodik mijenjao, jer je njegova jedina ideologija bila i ostala vlast; mijenjali su se samo mehanizmi koje je Dodik koristio da bi ostajao u sedlu. Ni njegovo plus, ni njegovo minus nisu iskreni. Iskrena je samo Dodikova briga za račune.
Od 1986. do 1990. bio je predsjednik Izvršnog odbora Skupštine opštine Laktaši. Na prvim višestranačkim izborima u SR Bosni i Hercegovini izabran je za srpskog poslanika Skupštine SRBiH kao kandidat Saveza reformskih snaga Ante Markovića. Tokom rata u BiH bio je poslanik Narodne skupštine RS-a.
Dodik na nosaču aviona USS “Harry S.Truman”
Nakon sukoba Biljane Plavšić sa ostatkom Srpske demokratske stranke Radovana Karadžića osnovana je nova politička stranka - Srpski narodni savez. Prijevremeni izbori u Republici Srpskoj održani su 1997. godine, nakon čega su Plavšićeva i njen SNS blisko sarađivali sa manjim srpskim socijalističkim partijama (Socijalističkom partijom i Dodikovim SNSD-om). Dodik je imenovan za premijera RS-a iako je njegova stranka imala samo dva mandata u NSRS-u.
Tadašnji predsjednik Republike Srpske Nikola Poplašen nije htio da imenuje Dodika na mjesto premijera, pa ga je visoki predstavnik Carlos Westendorp smijenio sa mjesta predsjednika. Na Poplašenovo mjesto nije došao potpredsjednik RS-a Mirko Šarović, već predsjednik NSRS-a Petar Đokić.
Tokom kampanje za opšte izbore 2006, nakon sticanja nezavisnosti Crne Gore, Dodik je rekao da Republika Srpska ne isključuje svoje pravo na referendum o nezavisnosti. Dodikov SNSD je na izborima osvojio 46,9 odsto glasova, dok je SDS osvojio 19,5 odsto glasova. Međunarodna zajednica ga je doživljavala kao umjerenog demokratskog lidera Republike Srpske.
Republika Srpska je nakon njegove pobjede dobila novčanu pomoć od Evropske unije. Tim novcem su isplaćene plate državnim službenicima i policiji. Sredinom februara 2007. Dodik je otputovao u Sjedinjene Američke Države, gdje ga je primila državna sekretarka Madeleine Albright. Opisala ga je kao dašak svježeg vjetra i obećala 3,6 miliona evra hitne pomoći. Republika Srpska je u istom mjesecu dobila i pomoć od britanske vlade.
Dodik sa Plavšićkom i Radišićem
Od 2010. do 2018. bio je predsjednik Republike Srpske, od 2018. do 2022. član Predsjedništva BiH, a potom ponovo predsjednik RS-a. Dodik je na čelu SNSD-a, najveće političke stranke u RS-u i stranke koja je na proteklim lokalnim izborima osvojila najveći broj glasova. Stvorio je vanserijsku stranačku mašineriju koja je u dobroj mjeri zarobila i opljačkala sve što je moglo da se opljačka u Republici Srpskoj.
Armija nitkova
Milorad Dodik je vrhunski strateg. Taktičar najvišeg ranga. Pregovarač bez premca. Kameleonski je prilagodljiv. Proračunat je i nemilosrdan. Govori sve političke jezike, čak i one mrtve. Do podne je liberal, poslijepodne radikal. Danas ruča sa Tadićem vrijeđajući Vučića, sutra doručkuje sa Vučićem zasipajući najgorim uvredama Tadića. Njegovi najbolji prijatelji su oni koji vole i žele vlast kao i on, jer s takvima se najlakše i najbrže dogovara.
Ma šta se desilo sa Dodikom, bio oslobođen ili ne, i dalje boravio u Palati Republike ili pod nekom ladarom krckao mizernu penziju, iza njega će ostati mnogo tog srušenog i spaljenog i armija odanih nitkova koji bi mu aplaudirali čak i kada bi predložio da se Republika Srpska pripoji Turskoj. Što bi on i učinio ako bi mu to omogućilo još koju godinu vlasti.
