Sudbina hercegovačkih sela: Stari mogu opstati do smrti, a mladi...
Izgradnja brze ceste Stolac - Neum omogućit će lakši dolazak u jedini bh. grad na moru. Osim što će turizam u Neumu procvasti, veliki broj naseljenih mjesta na ovoj dionici konačno će dobiti putnu komunikaciju koja olakšava život mještanima. Obišli smo nekoliko ovih naselja, iz kojih je u ratnim godinama veliki broj stanovnika odselio. Mještani kažu kako su kuće porušene i da nema uslova za povratak. Ipak, prije nešto više od godinu Fata Tucaković se sa suprugom vratila u porodičnu kuću u Rabranima, mjesto u kojem sada boravi svega sedam porodica. Iako imaju i kuću u Čapljini, više vremena provode ovdje.
Sadio se duhan
- Lijepo je, stvarno, volim ovdje izaći, nego da živim u Čapljini. Sada kada prođe put, za 20 minuta smo u Neumu, ističe Fata.
Surovost života na ovom području natjerala je mnoge da presele u Mostar i Čapljinu. Ejub Tucaković se ratnih devedesetih sa porodicom vratio u Rabrane. Kuću je uspio obnoviti uz pomoć donacija.
- Ovdje je nekad život bio buran, kvalitetan, bilo je puno ljudi do rata, oko 100 stanovnika koji su se bavili poljoprivredom. Glavno zanimanje bilo je stočarstvo, zatim su ljudi sadili voće i povrće. Uslovi su ovdje surovi, nema vode, jedini je izvor kišnica koja puni čatrnju. Zbog toga se ljeti stoka izvodila na planine, Treskavicu i Visočicu. Ponovo bi u 9. ili 10. mjesecu silazili i ovdje prezimljavali. Osim stočarstva, duhan je bio zastupljen, jer je ovaj teren poznat po kvalitetnom duhanu, priča nam Ejub.
Nakon rata, dodaje, život nije jednostavan. Nema autobusne linije, prodavnice, a nije proveden ni vodovodni sistem.
- Kad smo se vratili ovdje, nije bilo škole. Djecu sam vozio u Stolac punih devet godina, navodi Tucaković.
Istu sudbinu, nekoliko kilometara bliže Stocu, dijeli mjesto Podprisoje, koje broji svega pet domaćinstva. Kuće su i ovdje tokom ratnih dejstava porušene.
Sirotinjski kraj
- Stari mogu opstati do smrti, a mlado se nikad neće vratiti, jer ovo je sirotinjski kraj, krš i nema života za mlade. Život kao život ovdje je miran, ali nema nikoga. U Podprisojama živi petero, Udori troje i koga imaš? Nikoga. Po mjesec se ne vidimo, kaže nam stanovnik ovog mjesta Ivan Marić.
Ipak, uz sve probleme, mještani tvrde kako su sretni.
- Ovdje je život prekrasan, ko voli selo, brdo, stoku i rad. Ovdje smo djecu odgojili, koja su dalje otišla trbuhom za kruhom, a nas troje ovdje smo sretni, priča Mara Bogdanović, jedna od troje mještana koji žive u Udorama, svega nekoliko metara udaljenog od Podprisoja.
Blizina mora ovim ljudima ništa ne predstavlja, jer da bi se osigurao bolji život, potreban je puno veći angažman vlasti od magistrale do mora.
