Sud BiH obrazložio svoju odluku u slučaju Kunarca: Određene su mu najstrože mjere zabrane
Sud Bosne i Hercegovine donio je 25. februara 2026. godine rješenje u predmetu protiv Dragoljuba Kunarca kojim je odbijen prijedlog Tužilaštva Bosne i Hercegovine za određivanje pritvora. Sud je ocijenio da pritvor, kao krajnja mjera za obezbjeđenje prisustva optuženog u ovoj fazi postupka, nije neophodan. Istovremeno, Tužilaštvo BiH je u svom prijedlogu, kao alternativu, predložilo izricanje mjera zabrane.
Nakon što je u Saveznoj Republici Njemačkoj izdržao kaznu zatvora u trajanju od 28 godina, izrečenu presudom Haškog tribunala, optuženi je transportovan u Bosnu i Hercegovinu. Podsjeća se i da se 1998. godine dobrovoljno predao tadašnjim vojnicima SFOR-a.
Kako bi osigurao prisustvo optuženog, Sud mu je odredio najstrože mjere zabrane. Izrečena je zabrana napuštanja boravišta u skladu s članom 126. stav 1. ZKPBiH, odnosno tzv. kućni pritvor. Optuženi ne smije napuštati adresu stanovanja bez prethodnog odobrenja Suda, a nadležni organ dužan je jednom dnevno, nasumično, provjeravati da li se nalazi na prijavljenoj adresi.
Također mu je izrečena zabrana putovanja prema članu 126. stav 2. ZKPBiH. Naređeno je privremeno oduzimanje važećih putnih isprava, zabrana izdavanja novih putnih dokumenata na ime Dragoljuba Kunarca, kao i zabrana korištenja lične karte za prelazak državne granice.
Sud je dodatno odredio zabranu sastajanja s određenim osobama, u skladu s članom 126.a stav 1. tačka c) ZKPBiH. Optuženom se zabranjuje sastajanje i svaki oblik neposrednog i posrednog kontaktiranja sa svjedocima Tužilaštva Bosne i Hercegovine predloženim optužnicom, kao i s drugim potencijalnim svjedocima i njemu poznatim saizvršiocima. Zabranjeno mu je i približavanje tim osobama na udaljenosti manjoj od 100 metara.
Posebno je upozoren da mu može biti određen pritvor ukoliko prekrši obaveze iz izrečenih mjera zabrane.
Izrečene mjere mogu trajati dok za njima postoji potreba ili do drugačije odluke Suda Bosne i Hercegovine.
Dragoljub Kunarac optužen je za krivično djelo zločini protiv čovječnosti iz člana 172. Krivičnog zakona Bosne i Hercegovine.
Prema optužnici, Kunarac je u svojstvu komandira specijalne jedinice Vojske Republike Srpske zvane “Žaga”, s drugim uniformisanim i naoružanim pripadnicima “Žagine” jedinice, 27. i 28. jula 1992. s područja sela i zaselaka Kobilja Ravan, Luke i Falovići – Podpeće, u okviru progona, učestvovao u ubistvima najmanje šest osoba, te mučenju i nanošenju snažne fizičke i psihičke patnje zarobljenim civilima, kao i deportaciji civilnog stanovništva bošnjačke nacionalnosti. Prilikom napada na civile bošnjačke nacionalnosti, Kunarac se tereti i da je učestvovao u paljenju kuća i imovine.
Kunarca je Haški tribunal osudio na 28 godina zatvora za više silovanja, te za porobljavanje dvije žene koje je potpuno lišio kontrole nad njihovim životima i prema njima postupao kao prema svom vlasništvu.
