Šipovo na ivici propasti: Sve je manje Plive, a još je manje otoka

Šipovo je, bog da mu dušu prosti, gadno kao radna subota, ali sve oko njega je poput produženog vikenda. U njemu diše deset hiljada duša, ako i toliko, ali kud god čovjek da mrdne - mora da ugazi u bar jednu rijeku. Sa tih rijeka i ne treba nikuda. Što više vode, a što manje zemlje - to je formula na kojoj bi Šipovo i sve u Šipovu trebalo da počiva.

Do izvora

Prve tri – Plivu, Janj i Sokočnicu – čovjek još i umije da nabroji, ali preostale dvije, Lubovicu i Volaricu, nikako. Pliva kupi sve četiri vode ovog kraja i nosi ih do Jajca i Vrbasa. Ona izvire u mjestu Maljevac iz više vrela od kojih su glavna dva, desno ili Dubinsko vrelo i lijevo koje sačinjavaju tri manja vrela - Drenovac, Srednje vrelo i Vreluša.

Teme

Plik na jeziku: Potopljena unska regata

Do izvora Plive ne mora se kozjim stazama, zaraslim uzbrdicama i preko jaruga i vrtača. Desetak minuta laganog hoda kroz šumu i uz rijeku i vrelo je tu. Turista je ni premalo, ni previše, taman koliko bi i trebalo da bude, jer na ovom potezu nema ničega što bi ih mamilo: nema suvenirnica, nema baraka pored puta, nema restorana i birtija. Ima nekoliko polusrušenih vodenica, kuća u kojoj živi ni djevojka ni žena zabavljena o sebi i o svome poslu i jedna mala nadstrešnica sa jednim stolom i dvije klupe.

Na Adi Sokočnici, povelikom ostrvu koje se nalazi na pola puta između Šipova i izvora Plive, nema čega nema: sto na kojem goste dočekuje rakija, velika oranija u kojoj se kuva gulaš, ogromna ladara pod koju može stati stotinu ljudi, roštilj na kojem može vo da se okrene, a ne dvadeset i pet porcija ćevapa… U Plivi se hlade pivo, vino, kisela i lubenice. Prvi motoristi pristižu. Ostavljaju kacige i kreću preko mosta na kojem se nalazi veliki transparent STOP MHE.

- Nije ovo samo okupljanje motorista, nego i poziv da se zaustavi izgradnja još jedne hidrocentrale na Plivi. Pliva je, pored Une i Neretve, najljepša rijeka u BiH. Gurati cijevi u Plivu je veliki zločin. Sve što ovaj kraj ima mora da ostane netaknuto. Ako danas strada Pliva, sutra će Janj, a onda nema kraja tim zlodjelima, kaže bajker Aleksandar Janković, koji je na Adu Sokočnicu došao čak iz Bijeljine.

Janjske otoke/Goran Dakić

Iznad ovog ostrva se nalazi Sokolačka pećina koja još nije istražena. Dvadesetak kilometara dalje, kada se krene prema Kupresu, nalazi se jedna druga koja je istražena koliko je to bilo moguće. Vaganska pećina ima osam cjelina - Čobanska dvorana, Lisičiji kanal, Galerija Sime Šolaje, Janjski kanali, Svečana dvorana, Dvorana divova, Ponorski kanal i Dvorana Rade Marijan. Pećinu je istražio Radenko Lazarević, a zadnja istraživanja pećine izvršena su 1999. godine. Uređena staza dugačka je stotinjak metara, a ostatak ove nevjerovatne jame tek čeka buduće speleologe i naučnike.

- Ulaz u pećinu ima veliki otvor i čini prirodno sklonište koje je dugo služilo pastirima kao utočište od lošeg vremena. Jedna od legendi o njenom nastanku kaže kako je krava ušla u pećinu, a nakon par dana izašla je na području Kupresa bez rogova i zderane kože. Bila je to posljedica provlačenja kroz uske kanale i pećinski nakit. Druga legenda kaže kako su čobani u zimskom periodu, skrivajući se od vremenskih neprilika, ložili vatru u Čobanskoj dvorani, a dim je izlazio na Kupresu, kaže Jelena Torbica iz Vagana.

Na Janjskim otokama više nema gdje ni igla da padne. Od silnih kafića, kafanica, kafana, restorana, bircuza, birtija niti se vidi Janj, niti se vide otoke. Svaki kamen je ojačan betonom na kojem je podignut sto sa klupama. Biser šipovačkog kraja bačen je u blato. Ništa od onoga što je bilo zaista uzbudljivo ovdje više ne može da se vidi.

Na Balkani /Goran Dakić

Svaka kuća je pretvorena u “domaćinstvo”, svako dvorište u “s.p.”, svaki krevet u “ležaj za dvoje”. Svi nude uštipke od heljdinog brašna, janjsku “pletenicu” i potočnu pastrmku i sve vonja po užeglom ulju. Rakija je dopola hladna, a kajmak topao i razdroćan. Ničega više na Janjskim otokama nema osim vodopada do kojeg treba desetak minuta laganog hoda.

- Mi smo se borili, borili i borili, ali se nismo izborili. Plivu namjeravaju preorati hidrocentralama, Janj su blokirali betonom i drvetom. I sami vidite kako izgleda. Ne vidite rijeku od maltera i klupa. Ne znam ko je ovo dozvolio i kako je ovo moguće, ali je moguće. Drugi bi ubili da imaju ovakav komad prirode, a mi smo ga preko noći betonirali, kaže Slobodan Đukić iz Šipova.

Balkana

Na Balkani je, srećom, sve kako je oduvijek i bilo. U manjem jezeru plivači-početnici, u većem oni koje ni deset metara dubine ne plaši. Između jezerâ momci “pimplaju” loptu, a stari balkanički “barba” privezuje pedaline za obalu.

- A tako je kako je. Naiđe uvijek neko ko hoće da se provoza. Mada je više onih koji bi da se kupaju i da pecaju. Ali dobro je, ne žalim se, zaradi se neki dinar. Ima posla. A i ovdje mi je ljepše nego da sjedim u kući i gledam ni u šta, kaže barba Marko.