Sead Kreševljaković o Al Jazeeri Balkans: Bili smo jedina redakcija izvan Dohe
sead kreševljaković/
Posve neočekivano - kao grom iz vedra neba - stigla je vijest da se gasi Al-Jazeera Balkans: kako je to primljeno u Vašoj kući?
- Svi smo bili šokirani, ali iskreno - postojala je pomisao da se to jednog dana može desiti, s obzirom na toda se radi o jednom od mnogih projekata Al-Jazeera Media Networka. Ono što je nama satisfakcija šest-sedam posljednjih godina, kada je Al-Jazeera Media Network počeo zatvarati svoje kanale - Al-Jazeera Turk, Al-Jazeera America, prije dvije godine Al-Jazeera English se morao prebaciti iz Londona u Dohu - Al-Jazeera Balkans je bila jedina Al-Jazeera koja nije stacionirana u Dohi. I u razgovorima sa kolegama iz Networka, mi smo nekako ono - daleko od očiju, daleko od srca.
Katar je okupio regiju
Ali iako smo to sve znali, iznenadili smo se, a mnogo više se ražalostili, jer smo zaista imali vrhunsku ekipu i sve analize našeg rada, iako smo mi minijaturni u ogromnom sistemu Media Networka, koje je Media Network pravio, uključujući ono čime se mi nismo bavili, recimo marketingom, bile su uvijek - u odnosu na broj gledalaca koje smo pokrivali - veće nego velike Al-Jazeere. Tako da lijepim pričama dođe i kraj.
Šta s ljudima? Jesu li pokriveni osnovni troškovi, otpremnine?
- Prije svega, moram reći da je satisfakcija bila vidjeti mnogobrojne reakcije ljudi iz čitave regije koji su dijelili s nama tugu što je projektu došao kraj. S druge strane, naravno, bilo je špekulacija, kao kasno smo saznali, što u principu nije tačno jer mi radimo još dva mjeseca. Mi smo ugasili program iz objektivnih razloga, duži period redakcija newsa je spremala program iz Srebrenice i zato se malo čekalo za objavu svima, ali mi smo zaposleni do septembra. Doduše, mnogi bez nekih radnih obaveza, osim završavanja nekih započetih stvari. Naša je politika da nikom ne ostanemo dužni, a politika menadžmenta da učini isto što i svih 14-15 godina - da radnici budu ispoštovani. Imam iskustva i rada u medijima i različitim kompanijama, ali ovo je stvarno bilo nešto što je iznad i najoptimističnijih očekivanja, a to zaista moramo zahvaliti i menadžmentu koji je sve vodio na zaista domaćinski način i gradio taj familijarni ambijent. Recimo, naša Viber grupa ima 250 članova - znači gotovo sve uposlenike i mada sve i ne znam, ali u toj komunikaciji se vidi da je to velika ekipa ljudi vrlo povezana lijepom pričom. Iako je nas najviše iz BiH, ali to je priča koju su možda ovdje mogli promovirati i ovi što se bave, recimo, evropskim integracijama. Meni je zaista zanimljivo da je Država Katar ovdje ulagala u regionalno povezivanje mnogo više nego mnoge evropske institucije. Al-Jazeera je zaista regionalni projekt koji je dokazao da ljudi iz različitih država bivše Jugoslavije mogu zajedno raditi i izbacivati objektivne vijesti, nešto prepoznatljivo kao vrhunski profesionalizam u svim državama bivše Jugoslavije i šireg Balkana.
Jedan ste od urednika u dokumentarnom programu, u segmentu u kojem je i generalno Al-Jazeera medijski najcjenjenija i sigurno će nam najviše nedostajati.
- Pa, dobra je vijest da će YouTube kanal i web portal Al-Jazeera, YouTube duže, a portal neko vrijeme, ostati dostupni javnosti. Eto, citirao bih, neko mi je ozbiljan rekao da je gledanje Al-Jazeerinih filmova osjećao kao da je završio još jedan fakultet. Zaista, u ovih 14 godina rada nas troje urednika svake godine smo imali preko 200 filmova iz Al-Jazeera Media Networka koji su obrađeni za BHS gledateljstvo. Imali smo preko 300 filmova koje smo mi producirali i koproducirali kao Al-Jazeera Balkans, tako da će to bogatstvo biti dostupno na YouTubeu. I mislim da kad ljudi osvijeste da jedan takav medij nedostaje ovim prostorima, nadam se da će još više iskoristiti tu priliku, jer te filmove koje smo mi izbacivali su dokumentaristički visoki standard, a drugo, nešto što bi se moglo svrstati u kulturu globalnog juga. Prije nekoliko dana gošća je bila Francesca Albaneze i bio je film koji je ekipa s BBC-a, Channel 4, zabranila u svom programu, jer valjda ispada da su ovi zaista pravi zločinci i da je u Gazi genocid. A takvih filmova na Al-Jazeeri je bilo na desetine. Nažalost, u ovom svijetu, kada perjanice demokracije gube svoj ugled, to su programi koji vraćaju dostojanstvo ljudima koji su izabrali poziv dokumentarizma i novinarstva da bi se bavili istinom i da bi istraživali ono što možda ne odgovara nekim vladama.
Možda najzvučniji, a možda i najozbiljniji projekat ne samo u regiji bio je AJB Doc: šta će biti sa narednim izdanjem?
- Edhem Fočo, direktor festivala, to je spomenuo. Nažalost, mi smo imali već spremnu selekciju za ovogodišnji festival. Zaista, što i on reče, bila je najbolja, ja bih rekao - vrhunska kao i uvijek. Sve smo pripremili, ali, kako je rekao, bilo bi degutantno i neukusno prostirati crveni tepih, a nama se gasi firma. Ali, sigurno će se direktor festivala potruditi da iskoristimo ugled koji smo stekli kao festival dokumentarnog filma u samoj Dohi, jer je Al-Jazeera Media Network imala veliki festival dokumentarnog filma u Dohi. Mi smo nekoliko puta bili prisutni i kad su se oni ugasili, bila je ideja da se festival otvori u Sarajevu.
Iznimno važne priče
Mislili smo da je lokacijski bolje i zaista smo - bez lažne skromnosti - za tih sedam izdanja narasli u veliki festival, koji prepoznaju ljudi koji su radili s nama i vjerujem da će i oni pomoći da obezbijedimo neka sredstva da bi od iduće godine možda u nekom obliku nastavili da radimo, jer bi bilo šteta izbaciti jedan veliki kulturni filmski događaj iz kalendara kulturnih događaja Bosne i Hercegovine i regiona kakav je AJB Doc.
AJB Doc, jedan od najozbiljnijih projekata u regiji
A i podršku talentovanim mladim ljudima koji su dali doprinos u pravljenju tih dokumentarnih filmova.
- Festival je bio povezan s ovom našom redakcijom, odjelom dokumentarnog programa u Al-Jazeera Balkans. Mi smo, zaista, osim što smo uložili oko 10 miliona u tu bosanskohercegovačku i regionalnu produkciju, bili platforma za promociju tih ljudi. Nismo nešto plaćali previše, bili smo u nekim bosanskim standardima, ništa specijalno. Ali, činjenica je da je Al-Jazeera Balkans bila jedina koja je na neki način imala fer kontakt sa nezavisnim produkcijama. Kad uradite dokumentarni film, Slovenci ga otkupljuju, druge televizije - iako imaju neke i zakonsku obavezu da ulažu u taj segment proizvodnje - ne bave se time. Tako da nedostaju mediji gdje se to može prezentirati, a ostaju ljudi koji se bave dokumentarnim filmom. Oni se bave time zato što to vole i imaju potrebu, jer baviti se dokumentarnim filmom je vjerovatno jedna od zadnjih stvari koju bi neko željan slave i novca odabrao, a izuzetno je vrijedan i častan posao koji doprinosi da čitav ovaj svijet bude ljepši, praveći priče koje su nekad vrlo prosvjetljujuće i važne.
