Sarajevo i Banjaluka su simbolički kapital: Bitke će se voditi 6. oktobra, akteri... gotovo pa isti
U iduću nedjelju, 6. oktobra, bit će održani novi lokalni izbori u našoj zemlji. Stranke, koalicije i nezavisni kandidati već tri sedmice građanima predstavljaju i obećavaju kule i gradove, sve s ciljem da osvoje, zadrže ili povrate vlast u lokalnim zajednicama. No, kao i svaki put dosad, najveće političke bitke vode se za dvije, tri najveće sredine – Sarajevo, Banjaluku i Mostar.
Gubitak moći
Na lokalnim izborima 2020. godine SDA i SNSD su, kolokvijalno rečeno, izgubili Sarajevo i Banjaluku. SDA je te novembarske noći shvatila da ostaje bez sarajevskih općina Centar, za koju su ranije istakli da je “važnija od 10 drugih”, i Novog Sarajeva, kao i Ilidže, koja nije sastavni dio grada. Nisu uspjeli povratiti Stari Grad, koji je nastavio voditi tada već bivši esdeaovac Ibrahim Hadžibajrić, a brzo nakon izbora ostali su bez Novog Grada, jer je stranku napustio Semir Efendić. Sve to se reflektiralo i na Gradsko vijeće, pa je SDA ostala i bez gradonačelnika Sarajeva.
- Može se reći da smo Sarajevo izgubili, a da smo u Bosni i Hercegovini pobijedili. SDA je osvojila načelnička mjesta u 30 općina. Ostajemo ubjedljivo najjača stranka u BiH, poručio je 15. novembra 2020. godine nešto prije ponoći Bakir Izetbegović, predsjednik SDA.
I pored tada zaista odličnog rezultata, ako se izuzmu sarajevske općine, u štabu SDA “atmosfera je bila k’o kad je umro Tito, najveći sin”, kako je to u pjesmi “Karabaja” otpjevalo Zabranjeno pušenje. Identična situacija iste večeri i u Banjaluci. Odlične rezultate SNSD-a širom entiteta RS zasjenio je poraz tadašnjeg kandidata i u to vrijeme aktuelnog gradonačelnika grada na Vrbasu Igora Radojičića.
- Nisam sretan, tužan sam što smo izgubili Banjaluku na mjestu gradonačelnika. Banjaluka je, naravno, demokratski birala, mi poštujemo demokratski izbor grada Banjaluke, ali isto tako mislimo da je to ozbiljna greška samog grada, nekoliko minuta nakon Izetbegovića izdeklamovao je Milorad Dodik, predsjednik SNSD-a.
Bitke za Banjaluku i Sarajevo vodit će se i ovog 6. oktobra. Akteri gotovo pa isti. No, pitanje koje se postavlja je zašto su strankama tako važne dvije, tri velike lokalne zajednice. Kakvu poruku šalju građanima drugih, manjih gradova i općina/opština pogrebnom atmosferom, jer su poraženi u onim “deset puta važnijim”... Analitičari smatraju da su veliki centri orijentir strankama. Kada osjete da tu gube tlo pod nogama, to jasno može voditi širem padu podrške.
- Posebno je to bolno ako ste suvereno vladali tim velikim sredinama duže od decenije. To je onda kao da vas je neko polio hladnom vodom. S jedne strane, znači da ste i tamo gdje ste zapravo najprisutniji, počeli gubiti podršku, što je loš znak, a s druge strane tu se vrti jako puno novca, tu je centar svih zbivanja, tu su smještene institucije. Ako tu izgubite kontrolu, nad tim sredstvima, to vas dovodi u opasnost da vaša moć počinje da se gubi i da pada, smatra Tanja Topić, politička analitičarka.
Dodaje Topić da se tugom zbog gubitka velikih, onim manjim lokalnim zajednicama šalje poruka centričnosti. Navodi da to nije jedini način zanemarivanja malih. Drugi je taj što veliki broj stranaka i kandidata kampanju za lokalne vodi identično kao kampanju za opće izbore.
- Ovako se zapravo šalje poruka da je bitna samo ta snaga koja brani i štiti “etnonacionalne interese”, a da su građani, pojedinci, koji svoja životna prava ostvaruju u tim malim sredinama zanemarivi sa pijadestala na koji su se postavile velike političke partije, dodaje Topić.
Postoje tri razloga za činjenicu da se dobar dio političke bitke vodi oko ili samo oko velikih gradova, smatra politolog Adis Arapović. Prvi su medijski nametnuta očekivanja jer se najviše govori o izbornoj utrci u velikim gradovima, a oni koji tu ne žive, dobijaju višak informacija iako broj birača u velikim centrima iznosi 20 posto u odnosu na ukupan broj.
- Drugi, vrlo pragmatičan jeste da se političke stranke za velike gradove bore primarno zbog velikih budžeta koji su locirani u velikim gradovima. Nije to nikakva apstraktna, politička ili ideološka bitka. To je bitka za izdašne budžete koje imaju velike lokalne samouprave, a onda ti budžeti omogućavaju pobjednicima da na vrlo slobodan i komotan način njima raspolažu, ističe Arapović.
Treći razlog je malo apstraktniji, no ne i sporedan, dodaje Arapović, a ogleda se u takozvanom simboličkom kapitalu velikih gradova.
Početak promjena
- U toj političkoj teoriji, veliki gradovi pripadaju velikim strankama. Logično je da promjena na političkoj sceni u BiH, u zemljama regije i u brojnim evropskim zemljama, najčešće počinje na lokalnim izborima, gdje opozicija u pravilu preuzima veće, pa čak i glavne gradove, da bi na krilima te pobjede napravila ulaznicu za neke velike, parlamentarne, predsjedničke i druge izbore, zaključuje Arapović.
Upravo ta pobjednička krila iz 2020. godine, posebno u Federaciji BiH (u Republici Srpskoj baš i ne, op. a), zaista su donijela na općim izborima 2022. godine odlične rezultate za dotad opozicione stranke na kantonalnom, federalnom i državnom nivou. I upravo zbog toga, ali i budžeta, puno toga otkrit će i predstojeći lokalni izbori naredne sedmice. Svaki bolji rezultat poraženih 2020. i 2022. godine značit će da pobjednici prije četiri, odnosno prije dvije godine, nisu uspjeli ispuniti obećanja ili ubijediti birače da će biti drugačiji od onih koje su pobijedili upravo na priči ubrzanog razvoja, kako lokalnih zajednica, tako i kantona, entiteta i države.
