Samardžić: Dodik je jedno od uporišta Ruskog sveta, bio je saučesnik zločinačkog skupa...

Kaznu je platio, Sud ne priznaje/Damir Deljo
Prošlo je pola godine kako su članica Predsjedništva Bosne i Hercegovine Željka Cvijanović i tadašnji predsjednik Republike Srpske Milorad Dodik poslali instrukciju ambasadorima BiH po svijetu, delegiranim iz SNSD-a. Instrukcija se odnosila prevashodno na lobiranje za povlačenje NATO-snaga iz BiH i zatvaranje Kancelarije visokog predstavnika (OHR), te što više medijske pažnje posvećene ovom dvojcu, uz obećanje da će se učinak gledati prilikom imenovanja u novima mandatima.
U tim svojim “aktivnostima” ambasadori su otišli prilično daleko, pa su uz orkestrovanu kampanju blaćenja OHR-a i NATO-a, organizovali zajednička druženja u kojima su im se pridruživali i ambasadori Srbije, kao što je bio slučaj u Beču tokom proslave Dana srpskog jedinstva.
Zločinački skup
Učinak nije za pohvalu, jer je instrukcija izdata 18. marta, a već 3. aprila sankcije Dodiku uvele su Njemačka i Austrija, da bi ih 12. maja slijedila Poljska, a dan kasnije i Litvanija. Zasad posljednja u tom nizu je Slovenija. A šta su to radili po naredbi ambasadori birani iz kvote koja je pripala SNSD-u?
Ambasador BiH u Srbiji Aleksandar Vranješ 2. avgusta je izjavio da je “proces protiv predsednika Republike Srpske Milorada Dodika montiran, kojim upravlja strani faktor”.
- Šta onda dalje da očekujemo ako je kompletan proces naštiman? Prevashodno je tada bio uključen američki ambasador Murphy, zajedno sa tim samozvanim visokim predstavnikom, takozvanim Schmidtom. Na kraju će se tu uključiti i britanska i njemačka ambasada i misija Evropske komisije, odnosno Evropske unije. Mi vidimo da je to montiran proces, kojim upravlja strani faktor, u kojem bošnjačke sudije, koje nose čitavu paletu svojih predrasuda, stereotipa, izražajnih političkih stavova, dakle, ne mogu da budu neutralni i objektivni, sude predsedniku Republike Srpske, nalupetao se Vranješ za Tanjug, nakon što je Apelaciono odjeljenje Suda BiH potvrdilo prvostepenu presudu Dodiku za kršenje odluka visokog predstavnika u BiH.
Da je instrukciju shvatio ozbiljno, ambasador BiH u Beogradu potvrdio je i 10. septembra, jedva dočekavši da pohvali poruku Sergeja Lavrova o tome da će se o našoj zemlji raspravljati u Vijeću sigurnosti.
- Zahvalni smo Ruskoj Federaciji što je spremna da otvori tu temu. Naravno, Rusija je za to apsolutno pozvana zbog činjenice da je i potpisnica Dejtonskog sporazuma. Iz te perspektive posmatrano, jako je važno da se pokuša da se neke stvari razriješe, rekao je Vranješ za Sputnjik.
Neoprezno ili ne poput stranačkog šefa poručio je kako je u Vijeću sigurnosti potrebno “otvoriti pitanje prisustva međunarodnih vojnih snaga u BiH, odnosno misije Althea, jer Rusija može da stavi veto na prisustvo strane vojske u BiH” iako bi to značilo ulazak NATO-snaga u BiH.
U Beču je potom 13. septembra svečano obilježen Dan srpskog jedinstva, slobode i nacionalne zastave, izvijestio je javni servis RS-a. Ministar za evropske integracije i međunarodnu saradnju RS-a Zlatan Klokić izjavio je da je taj dan “zavjet budućim generacijama da njeguju ono što nas čini postojanim – slobodu i trobojku koja se vijori kao simbol ponosa”. Ambasador Srbije u Austriji Marko Blagojević je ukazao “na težak položaj srpskog stanovništva na KiM, ali i u Republici Srpskoj, gde su”, kako je rekao, “suočeni sa osporavanjem legitimnih institucija i izabranog predstavnika Milorada Dodika”.
Šta može biti rezultat aktivnosti kojima je cilj osporavati presudu Suda Bosne i Hercegovine, a uz to ponovo povlačiti paralele između RS-a i Kosova, pitamo Nikolu Samardžića, redovnog profesora Filozofskog fakulteta Univerziteta u Beogradu.
- Milorad Dodik je bio saučesnik zločinačkog skupa Kosovo je Srbija 21. februara 2008, kad je zapaljena američka ambasada. Niko od učesnika nije se ogradio od svoje uloge toga dana, a proteklo je gotovo 20 godina. Podsećam na kontinuitet, od kojeg se ne odustaje. Mislim da sam na vreme upozorio, na ovome mestu, da Dodik nije za potcenjivanje ili odbacivanje. Dodik je jedno od uporišta hijerarhije koja je uključena u Putinov koncept Ruskog sveta, najavljenog 2007. Putin je napao Ukrajinu 2014. kako se ne bi integrisala u Evropsku uniju, i isto radi u Srbiji i BiH. Neintegrisani ostatak Jugoslavije pripao je upravo paradigmi Ruskog sveta. Žao mi je, ali je podrška Hamasu 2023. podsetila na Pokret nesvrstanosti koji je bio neka vrsta proksi sovjetske politike. Sarajevo i Beograd bili su poprišta holokausta, iste one najdublje krize čovečanstva koja se ponovila u Srebrenici 1995. i na Kosovu 1998. i 1999. Ambasadori Srbije promoteri su te krovne politike, antiliberalne, antidemokratske, antizapadne, i ponovo mi je žao, ali takva je bila i Titova diplomatija, ističe prof. Samardžić.
Dodaje kako građani “uporno ne vide da je jedina racionalna budućnost evropska budućnost, a ne budućnost nesvrstanosti i Ruskog sveta, u najboljem slučaju krivi su Bruxelles i Strasbourg, a ne Moskva i Beograd”.
U instrukciji iz marta traženo je i to da ambasadori igraju na kartu islamofobije i zaštite hrišćana u BiH. Nakon studentskog bunta u Srbiji koji ne jenjava i činjenice da u javnost izlazi sve više detalja o bogaćenju vrha vlasti RS-a, da li je došlo vrijeme da građani progledaju i prestanu tražiti neprijatelja tamo gdje ga nema? Profesor nije optimista.
Očekivana simbioza
- I studentska pobuna zahteva da Srbija ostane nesvrstana, izolovana, crna rupa u šengenskom prostoru i NATO-okruženju, kao da korupcija nije suštinski mehanizam Putinovog režima. Kamiondžije u BiH ovih dana jasnije uviđaju u kakvom smo problemu, od srbijanskih studenata. Studentska pobuna je, zvanično, podmetanje zamenjenih teza kojima se Dodik negde amnestira, smešten u izmišljene nacionalne prioritete koji su nadređeni izvornim razlozima za pobunu, bez obzira na Dodikovu korupciju i političko nasilje, naglašava prof. Samardžić.
Napominje da je u tom smislu “nastupila očekivana simbioza s Vučićevom regionalnom politikom koja zahteva novo i nasilno komadanje BiH, Kosova i Crne Gore”.
- I dalje ne vidimo da je takvo nasilje jednako onome koje se sručilo na Banjaluku, Novi Sad, Beograd, i jednako onome iz devedesetih, u Vukovaru ili Sarajevu. Neprijatelj je i dalje pretežno u nama samima, i zato podržavam podsećanje evropskih zvaničnika na ono postupanje koje je izostalo u tridesetim godinama XX veka kad su se, u porivima svih evropskih slabosti, normalizovali fašizam, nacizam i staljinizam, zaključuje prof. Samardžić.