Sakaćenje jablana u ulici Rizaha Štetića: Dirljiv očevid stanarke Belme Lizde - Kurt
Krošnja jablana je unakažena/
Oko jablana u ulici Rizaha Štetića ovih dana vodila se prava borba. Mnogi građani su ostali zaprepašteni kada je veoma staro drvo koje je krasilo ulicu osvanulo - osakaćeno. Stablo jablana je dio zelenog pejzaža grada i kao takvo bi trebalo biti zaštićeno od strane nadležnih organa, od kojih nismo dobili odgovor na ovu temu do objavljivanja teksta.
U objavi Eko Akcije na Facebooku navodi se da je stablo prepolovljeno, tačnije, da su 2019. izmjerili visinu od 36 metara a da je nakon sječe koja se dešavala tokom vikenda, stablo je sada visoko 19,4 metra. Također se navodi da kompanija koja je vršila radove nije imala propisne dozvole. Privatna firma, Saltrans, koja je izvršila sječu stabla jablana, je firma registrovana za iznajmljivanje kranova, kako ističe naša sagovornica.
Da li su grane ovako odsječene da bi stablo samo umrlo?
Dosta stvari oko sječe ovog stabla je sumnjivo. Ono je, naime, zaštićeno kao zeleni spomenik grada i njime bi se trebale baviti javna preduzeća a ne privatne firme. Iz same metode da se naslutiti da je krajnji cilj bio ubijanje stabla a ne estetsko ili praktično potkresivanje.
Način na koji je obrezan jablan se ne poklapa sa općom praksom, primjer koje možemo naći na stranici Vrtlarica.hr. Odsjecanje (zdravog) vrha krošnje je neefikasan način kresanja koji vrlo lako može rezultirati smrću stabla.
Među stanarima koji su digli svoj glas protiv uništavanja jablana u ulici Rizaha Štetića je i bh. glumica Belma Lizde - Kurt. U dirljivom tekstu ona je rezimirala tok borbe za ovaj prirodni spomenik Sarajeva, njegovo značenje za nju kao pojedinca, zelenu ulicu Rizaha Štetića ali i cijelo Sarajevo.
Očevid Belme Lizde - Kurt o borbi za jablan
- Ulica Rizaha Štetića, jedna je od najljepših ulica grada Sarajeva. Njome uvijek prođem, kada krenem prema “gore”. Kada ušetate u ulicu Rizaha Štetića, ona vas obujmi svojom širinom, osječate se kao da ste utonuli u dio grada, koji zaista zaslužuje da se zove - urbanom jezgrom. Duž cijele ulice rastu ogromna stabla, koja čine sastavni dio urbanog prizora. Osjetite miomirise biljaka, koje vrijedne komšije njeguju I održavaju. Drveće u ulici je staro više od 50 godina. Preživjelo je razne nepogode I prirodne I one neprirodne.
Jablan I njegova sestra, sada je se samo možemo sjećati, smrča, su ovdje vjerovatno najstariji primjerci flore. Govorimo o starosti od 80 godina. Oba stabla su bili u izuzetnom stanju. Smrča bila, jer je više nema. Ona je posječena prije tačno dvije godine. Tada je cijeli komšiluk zajedno I sa nevladinim sektorom za očuvanje okoliša pisao peticiju da se smrča I jablan ne smiju sjeći. Poduzete su razne aktivnosti: zahtijevi upućeni općini Centar, MZ Điđikovac, Zavodu za zaštitu kulturno-historijskog I prirodnog nasljeđa
“Oba stabla su evidentirani kao dendrološki spomenici, s obzirom na starost, ekološki, biološki I estetski značaj, kao I zahvaljujući doprinosu ambijentalnim, pejzažnim I kulturnim vrijednostima ulice”: rekli su tada iz Kantonalnog zavoda za zaštitu kulturno-historijskog I prirodnog nasljeđa.
Međutim novim stanarima ulice Rizaha Štetića broj 11, porodici Hasić, stablo smrče je smetalo. U rano jutro 7. marta 2022. odsječena je smrča,visoka 25 m, spomenik prirode grada Sarajeva. Izvor života I zaštite, koje je preživjelo I opsadu grada Sarajeva, a nije preživjelo nove stanare.
Poslije ovog nasilnog hira, Zavod, stanovnici I nevladin sektor se počeo, opravdano, brinuti o sudbini jablana. U subotu, 6. aprila, na praznik našeg grada, kada je proglašena pobjeda nad fašizmom, od 12h počinje sakaćenje jablana. I trajalo je sve do 22h.
Komšije su zvale sve nadležne službe, ali na praznik, u subotu, niko ne radi. Odazvao se MUP. I dozvolio “dekapitaciju” trećine stabla(tako piše u dokumentu). Privatna firma, Saltrans,koja je izvršila sakaćenje stabla jablana, je firma je firma registrovana za iznajmljivanje kranova.
Uslovi pod kojima se dešavala navodno, dozvoljena “dekapitacija” tj potkresivanje grana, su bili poptuno diletantski: nije bilo nikakve najave za ovako jedan ozbiljan I zahtijevan zahvat, nije bilo nikakve zaštite okolnog područja od eventualne štete ili ozljeda, radnici su radili bez ikakve zaštitne opreme, nije bilo nikakvog stručnog,nadležnog organa. “Dekapitacija” je trajala do kasno u noć, za vrijeme mjeseca Ramazana.
Ono što nas je dočekalo ujutro, je bio jedan srceparajući prizor drveta, kome su otčupane grane. Jablan je drvo, koje može da živi od 200-300 godina I dosegne visinu od 30m. Naš jablan je upravo bio dosegao tu visinu. Drvo jablana se orezuje isključivo u fazi ”mirovanja” stabla, što znači u kasnu jesen, kad mu se orežu vrhovi, suhe grane I grane, koje strše. Pretjerano orezivanje stabla jablana može oštetiti biljku I zaustaviti rast.
Odsječena smrča se nalazila na privatnom posjedu porodice Hasić, ali čak ni to nije opravdan razlog da se smrča odsječe, bez odobrenja svih nadležnih organa. To porodica Hasić nije imala.
Jablan se nalazi na dijelu javne površine I udaljen je nekoliko metara od novo- sagrađene rezidencije porodice Hasić. Razlozi, koje navode: da će im drvo pasti na glavu, srušiti im kuću I ozlijediti ih, su u najblažem smislu djetinjasti.
Danas se čak I djeca, od vrtića, uče ekološkoj svijesti, značaju drveća, značaju faune, povezane sa tim primjercima flore. A da su se malo bolje raspitali, znali bi da upravo nedostatak drveća može dovesti do velike štete. Điđikovac, kao I skoro cijelo Sarajevo (jer smo na brdu) ima podzemne vode, puno malih potoka, koji nabujaju u vrijeme kiša. Svaki korijen drveta je naš spas.
Jer drveće čini predio stabilnim. Komšiluk, nevladine organizacije, kao što je Eko akcija, građanstvo, udružilo se u ovoj borbi za Jablan. Previše je simbolike ovih dana u sakaćenju jablana, simbolike, koja je veoma neprijatna.
Za sami kraj ispričala bih priču o policijskoj stanici tj MUP općine Centar. Prije više od 10 godina, jedna gospođa iz komšiluka, koja ne živi više u Sarajevu, nego u Kanadi, gradila je nove garaže. Sve regularno, po propisu, na parceli, koja joj I pripada. Međutim, biljke ne prepoznaju ljudske granice, šire se kako žele. Naša bašta, koja graniči sa tim budućim garažama je jedna divlja bašta, puna drveća I ništa drugo u njoj I ne može rasti jer se drveće razmnožava nevjerovatnom brzinom: šljiva, zova, lijeska, jasen, grab, dunje, trešnje, višnje, jela itd. Uz sami zid budućih garaža prostire se živi zid od zove I šljiva. To drveće tu raste od pamtivijeka.
Moja komšinica Ulvi se pela po drveću I prije rata I jela šljive. I gospođa iz Kanade odsiječe zovu, odsiječe šljivu, krenu na drugu šljivu I ja tek tad ugledah šta se dešava. I nazvah policiju… Uglavnom Policajac se meni smije; kaže: “ma gdje šljive stare 40-50 godina, gospođo, ne pretjerujte.” A ja njemu: “ zamislite Vi da Vama neko dođe u Vašu baštu I bez ikakvog pitanja Vam odreže,npr. žbun!” Šuti Policajac. Poslije pola minute kaže:” Imam ja na vikendici jednu jelu, posadio je prošle godine, da mi neko u jelu dirne, tačno bih….
Znate šta, gospođo, neka je frka u gradu, nemam dovoljno ljudi, mogu li ja Vama poslati specijalnu jedinicu?” Dođoše tri momka, visoka, u crnim uniformama, spasiše drvo šljive.I nas dvije zadovoljno popismo u divljoj I zarasloj bašti, kafu, ponosne jer smo spasile jedno drvo.
Sada nam zadnja šljiva raste iz zida garaže, ali ništa se ona ne žali.
Sakaćenje jablana je 6. Aprila dozvolila policija iz MUP-a općine Centar, a mogli su da sve zaustave I da su imali regularnu dokumentacija, što nisu, jer ništa nije bilo regularno u tom činu na 6. April. Bilo je zlo I naopako. Činjenica da su izbjegnuti svi stručnjaci, koji imaju pravo I ingerencije da odrede da li su drveća zdrava i da li predstavljaju stvarnu opasnost, govori o vremenu u kojem živimo, mi I naše drveće
Ne znam šta je u vama probudila moja mala priča o Jablanu. Ali nama u komšiluku se svila tuga oko srca. Tihi žal da u ovom gradu ništa nije podređeno urbanom I razvoju, u širem smislu. No mi se nećemo predati!
Koliko se cijene (i štite) ''zeleni spomenici'' u Sarajevu?
Sarajevo je, u svojoj kotlini, površinom vrlo ograničeno i razumljivo je da se mora razmišljati o svakom centimetru površine ali je li to prihvatljivo raditi nauštrb relativno male količine zelenila koja ga još uvijek krasi? Ovaj jablan je star preko 80 godina, preživio je agresiju, ispratio živote generacija ljudi u ulici Rizaha Štetića i sada mu prijeti nestanak.
Iako je zakonom zaštićen od izravne sječe, pitanje je šta će se desiti sa jablanom. Ako i preživi ovaj nemili događaj sigurno će ostati trn u oku pojedincima. U epilogu cijele priče dobro je da je javnost upoznata sa ovom situacijom. Zbog građana koji su odbili prešutjeti skrnavljenje ovog jablana - neki drugi jablan možda bude pošteđen slične sudbine.
