Regija pred nuklearnom renesansom: Srbija i Hrvatska planiraju elektrane, BiH zaostaje
Nuklearka Krško je vrhunski primjer funkcionisanja desetljećima
U regiji se sve glasnije govori o izgradnji nuklearnih kapaciteta za proizvodnju električne energije. Najave o širenju kapaciteta dolaze iz Hrvatske, koja je već, zajedno sa Slovenijom, vlasnik Nuklearne elektrane Krško. No, s planovima ne zaostaje ni Srbija, a iz Beograda stižu najave da bi već oko 2040. godine električnom mrežom mogla proći struja iz nuklearnih izvora. U Bosni i Hercegovini ni planova ni ozbiljnih razgovora nema, ni sa susjedima ni o eventualno samostalnom projektu.
Dio renesanse
Srbijanska ministrica rudarstva i energetike Dubravka Đedović Handanović učestvovala je prije nekoliko dana na Nuklearnom samitu u Parizu, gdje je poručila da “Srbija u predstojećoj eri električne energije želi biti dio nuklearne renesanse”. Navela je da je Srbiji potrebna nuklearna elektrana do 2040. godine, susjedna zemlja već je prije godinu i po ukinula zabranu korištenja nuklearne energije, a da bi do 2032. trebala imati dovoljno kapaciteta za izbor tehnologije i ulazak u proces izgradnje, te oko 2040. “imati nuklearnu elektranu na mreži”.
U parlamentarnoj proceduri u Hrvatskoj je zakon o ulaganju u razvoj nuklearne energije. Cilj je, kako navode iz zvaničnog Zagreba, da do 2040. nuklearna energija pokriva oko 30 posto ukupne potrošnje, u odnosu na trenutnih oko 16 posto energije koja dolazi iz elektrane Krško. Zakonski prijedlog prvi put uključuje nove nuklearne tehnologije, poput malih modularnih reaktora, naprednih modularnih reaktora i mikroreaktora. Radi se o tehnologijama koje su sigurnije, fleksibilnije i finansijski pristupačnije. Zainteresirana je Hrvatska i za izgradnju drugog bloka u elektrani Krško.
Ideja o novom bloku u Krškom postoji još od 2013, a mentalno je ta država prije 13 godina bila bliža toj ideji nego danas, ističe na početku razgovora za Oslobođenje Tonči Tadić, stručnjak za nuklearnu energiju sa zagrebačkog Instituta “Ruđer Bošković”. Poručuje da je kod građana Hrvatske došlo do promjene u razmišljanju u pravcu shvatanja da je nuklearna energija potrebna, a posebno nakon što su, s početkom ruske agresije na Ukrajinu, mnogi osjetili koliko je pogrešno osloniti se na ruski gas. Izgradnjom nove nuklearne elektrane hrvatska ovisnost o gasu bi nestala. Dodaje da su modeli koji se žele primijeniti bitno različiti, pa se tako u Sloveniji još dvoume između nove velike nuklearne elektrane ili nekoliko malih, modularnih reaktora.
Planovi Beograda idu ka tome da drugi grade u Srbiji
- U Srbiji je priča sasvim drugačija. Vučić je sklopio sporazum sa Francuzima, da oni rade nuklearnu elektranu. Iz onoga što je meni poznato, nisam vidio ugovor, način na koji Francuzi rade nuklearke je taj da je to de facto eksteritorijalna nuklearka na tlu Srbije. Francuzi daju apsolutno sve. I reaktor i sve oko njega. Doslovno, čitavu nuklearku koju Srbija plati, a onda ta nuklearka Srbiji isporučuje struju, pa se poslije Srbija gomba sa radioaktivnim otpadom i istrošenim nuklearnim gorivom, kaže Tadić.
Tadić takav model ne preporučuje Hrvatskoj i Sloveniji, jer su nikakve šanse da dio kolača dobije domaća industrija, a ne može se doći ni do referenci za dalji rad domaćih stručnjaka, što je i najvažniji dio procesa. Dodaje Tadić i da mu se sviđa pristup odgovornih iz politike u Zagrebu da se ide korak po korak, pa za desetak godina ići u realne procese nabavke, te puštanja u rad.
- Prema studiji Međunarodne energetske agencije iz 2020. godine, najjeftiniji kilovatsat je iz starih nuklearki koje su dobro održavane i amortizirane. To je jeftinije i od pučinskih vjetroelektrana, koje su poznate kao najjeftiniji izvor energije. Što se tiče uticaja na okoliš, mislim da bar vi u BiH znate kako izgleda zrak u gradovima, posebno onima koji su “oplemenjeni” termoelektranama. Iz tog razloga, recimo, Poljska nastoji zamijeniti šest monstruozno velikih termoelektrana sa velikim nuklearkama zbog velikog broja oboljelih od bolesti pluća. Često se govori i o radioaktivnosti oko nuklearke, međutim, radioaktivnosti ima više oko dimnjaka termoelektrana, jer ugalj iz zemlje u sebi sadrži radioaktivne čestice, ističe Tadić.
Zaključuje da su nuklearne elektrane pouzdan i siguran izvor energije ako se njima upravlja oprezno i stručno, ali da je problem i svijesti ljudi ovog podneblja da “nuklearku vozi skupina od 100 samoubica koji imaju za cilj odvesti u smrt i sebe i ostale u krugu od 100 kilometara oko nuklearke”. NE Krško je vrhunski primjer funkcionisanja desetljećima, jer od 1983. nije bilo nikakvih problema, pa je radni vijek produžen do 2043. godine.
Kao i u mnogim drugim segmentima, zvaničnici Bosne i Hercegovine, čini se, uopće ne razmišljaju o mogućnostima koje bi mogla ponuditi nuklearna energija. Nema ideja ni o zajedničkom projektu sa susjedima ni o eventualno samostalnom procesu izgradnje kapaciteta. U Energetskoj strategiji BiH do 2035. ne pominje se mogućnost da država u budućnosti koristi energiju iz nuklearnih postrojenja.
Izgubljeni kadrovi
- BiH do ovog momenta, koliko je meni poznato sa jednog od foruma i prateći energetiku, nije u ovom pravcu razmišljala. U ovom momentu uglavnom se s energetskog aspekta nastoji da elektrane na ugalj zamijene elektranama na gas. Trošak termoelektrane je 70 posto bio na ugalj, dok nuklearne elektrane maksimalno sedam posto troška imaju na gorivo. Mislim da ne treba bježati ni od toga da se ostavi otvoreno. Mi smo, zajedno sa bivšim jugoslovenskim republikama, preko Energoinvesta bili u nuklearnom programu. Bili smo nosioci, ali smo se više posvetili dijelovima opreme van reaktora, kao što je separator pare, kaže za Oslobođenje Emir Dizdarević, zamjenik direktora Agencije za radijacijsku i nuklearnu sigurnost BiH.
Ističe Dizdarević da su do danas školovani kadrovi svakako izgubljeni, a da se znanje nije prenijelo. Ipak, vjeruje da bi do 2050. godine mogla biti otvorena opcija dekarbonizacije države preko nuklearnih izvora. Napominje da je i nuklearna tehnologija napredovala od osamdesetih godina prošlog stoljeća, ali i da su sigurnosni uslovi mnogo strožiji nego prije. Prednost nuklearne energije svakako je iskoristivost veća od 90 posto, odnosno i do pet puta veća od solarne elektrane.
Sagovornici Oslobođenja podsjećaju na zagađenost kojom su zimi izloženi gradovi u BiH/Damir Deljo
- Da incidenta u Černobilu nije bilo, svijet bi danas drugačije izgledao. Taj incident je prouzrokovan ljudskom nemarnošću i političkim odlukama. Incident u japanskoj Fukushimi 2011. nastao je jer su se preklopili brojni faktori, pa je došlo do topljenja jezgre. Nove generacije reaktora idu na napredniju tehnologiju i mogu nekoliko dana funkcionisati bez prisustva čovjeka i napajanja električnom energijom, navodi Dizdarević.
Koliko su planovi zvaničnog Beograda realni, veliko je pitanje, smatra Stefan Aleksić, urednik portala Nuklearna perspektiva. Zavisi od brojnih faktora, domaćih i vanjskih. Ako bude realizovan, jasan je, to će biti najveći projekat u Srbiji 21. stoljeća.
- Treba razmišljati i o partneru. U svijetu se tim stvarima bavi nekoliko kompanija, a u Srbiji se najviše govori o francuskom EDF-u, što je možda i najutemeljenija varijanta. No, postoji tu ozbiljan problem, jer kada pogledate praksu EDF-a, kompanija je u posljednjih desetak godina napravila samo četiri reaktora - dva u Kini, jedan u Finskoj, te jedan u Francuskoj, koji je građen predugo. Također, EDF ima veliki broj projekata u Francuskoj, pa je pitanje hoće li biti kapaciteta za rad u Srbiji, navodi Aleksić.
Osim sa francuskom kompanijom, Srbija je vodila razgovore i sa ruskom korporacijom Rosatom. Izbor partnera za izgradnju nuklearne elektrane je vanjskopolitičko, ali i ekonomsko, tehničko-naučno i tehnološko pitanje, istakao je za RTS direktor Instituta za nuklearne nauke Vinča Slavko Dimović, dodajući da bi do 2032. trebali biti završeni izbor tehnologije, lokacije za gradnju i pravno regulatornog okvira, te definisan model finansiranja. Aleksić je jasan - nuklearna energija jeste prihvatljiv i ozbiljan konkurent drugim izvorima.
Referendum, pa odluka
- Obnovljivi izvori energije, prvenstveno vjetar i sunce, pokazuju iskustva Njemačke, pa i Španije, čine energetsku mrežu veoma krhkom i osjetljivom na varijacije potrošnje, pa ju je veoma teško i skupo održavati. Kad se to sve sabere, ispadne veoma skupo, a nuklearna energija omogućava jako veliki izvor struje. Prije ili kasnije, zemlje Balkana će se naći pred zidom, jer ugalj u budućnosti neće moći da bude korišten. Nuklearna energija je jedan od mogućih odgovora, jasan je Aleksić, uz poruku da bi zajednička energetska mreža u regiji bila veoma efikasna.
- U svakoj od država nastalih raspadom Jugoslavije postoji ozbiljan politički projekt koji ide ka tome da se integrativni procesi blokiraju, pa bi neki zajednički plan bio politički problem i političke elite ga ne bi dozvolile, ističe Aleksić.
Također, bojazan ljudi je utemeljena i treba imati razumijevanje za nju, zaključuje naš sagovornik iz Beograda. Zbog toga u sve buduće projekte, bilo gdje u regiji, javno mnijenje kroz referendum mora biti potpuno uključeno, jer će u suprotnom reakcija biti da građani to ne dozvole, kao što su u Srbiji blokirali projekt Jadar, to jeste rudarenje litijuma.
