Ratna dešavanja nisu porušila samo mostove, krovove i zgrade, već i moralne vrijednosti
Hako Duljević/ Foto: Igor Zarić
Gost podcasta "O prostoru sa Zecom i Vukom" bio je građevinar Hako Duljević, čovjek čija životna priča svjedoči o izazovima s kojima se suočavaju poduzetnici u Bosni i Hercegovini, ali i o potrebi za jačanjem sistema i zajedništva u društvu. Iako, kako sam priznaje, ne radi ono što voli, Duljević je kroz upornost zavolio ono što radi, čime je postao primjer kako trud može prerasti u strast.
Od ove epizode, kao generalni sponzor, podcasta O prostoru sa Zecom i Vukom je kompanija Wienerberger koja ce vam pomoći da uz premium rješenja za gradnju izgradite život kakav želite i da dom postane vaše najdraže mjesto.
Rat je ostavio ne samo pošast već i toksičan mentalitet u biznisu
Tokom razgovora s Amirom Vukom Zecom, Duljević je podijelio brojne detalje iz svog života a dotakao se i posljedica rata na BiH koje nisu samo materijalne prirode, već su duboki tragovi na psihama ljudi i mentalitetu:
"Ratna dešavanja nisu porušila samo mostove, krovove i zgrade, već i norme. Porušio je rat neke moralne vrijednosti, i mi kao društvo danas se nosimo s tim izazovom. Vidno je da nema uspjeha bez sistema. Sistem mora postojati, kako u porodici, tako i u državi," rekao je Duljević, ukazujući na duboke posljedice rata koje se osjete u svakodnevnom životu.
Osim toga, Duljević je istaknuo problem toksične atmosfere koja vlada u društvu, kako među običnim ljudima, tako i u poslovnom svijetu. Govoreći o reakcijama ljudi na tuđe uspjehe, Duljević je podijelio jedno upečatljivo zapažanje. "Gledao sam komentare ljudi tokom poplava u Istočnom Sarajevu. Dok je voda podrivala benzinsku pumpu, neki su likovali i radovali se da će pumpa pasti. Isto je bilo kad je poplavljen restoran ili izgorjela neka fabrika. To je jedna ružna strana našeg mentaliteta," rekao je.
Nema više divova
Na primjeru vlastitog uspjeha u građevinskom sektoru, Duljević je pojasnio izazove poslovanja u BiH: "Na ovakvom trusnom tlu, uspjeh je mnogo veći nego tamo gdje postoji normalan poslovni ambijent. Mi se, nažalost, ne možemo pohvaliti takvim uslovima."
Duljević je izrazio žaljenje zbog nestanka velikih građevinskih firmi poput Vranice, Hidrogradnje i Unigradnje, naglašavajući važnost jakog tržišta. "Ne treba da samo Duljevići rade. Nama kao društvu trebaju jake firme koje su konkurentne, ne samo u regionu nego i u Evropi," naglasio je.
Ljudi sve rade da napakoste, najgori je prazan hod
Svoje iskustvo s "nazovi konkurencijom" opisao je kroz anegdotu: "
Dakle, imao sam situaciju da oni u nekom društvu, da sad ne imenujem, ali znam tačno o kom se radi, čovjek je pohvalio našu firmu na nekoj večeri gdje je prisustvovalo Više poslovnih ljudi. Neko od prisutnih kaže da si ti zdrav, Duljević ti je umro. Ko umro? Umro Hako. Oni su uvjerili njega da sam ja umro. I sad on poslije godinu i po mene stresti, ali priča meni da je on noć otišao kući i pričao svojoj supruzi ko je umro - Duljević, kaže i kune se - I ja i žena smo te oplakali!" ispričao je Duljević, dodajući da se ne osvrće na ovakve stvari, već fokusira na kvalitet i profesionalizam.
Na kraju, Duljević je podvukao da je za uspjeh ključno smanjiti prazan hod i ulagati u radnike. "Osnivači ne smiju juriti za velikim procentima zarade. Odrekni se dijela profita i ostavi to kolektivu. Zadovoljni radnici znače bolje rezultate," zaključio je.
