Prošlošću trujemo mlade, odgajamo ih u društvu u kome se zločinci proglašavaju herojima

Na fudbalskim utakmicama, koncertima, pa čak i u školama mladi ljudi otvoreno pokazuju nacionalizam. Pravda se to privrženošću vlastitoj naciji i njenim interesima, a izostavlja činjenica da nacionalizam često može biti uzrok nasilja prema drugom i drugačijem.

Mladalački ideali

Studentice koje su na dan obilježavanja godišnjice genocida u Srebrenici veličale osuđene ratne zločince i širile međunacionalnu mržnju, dokaz su da su mladi ljudi u našoj zemlji i dalje suočeni s poteškoćama u razumijevanju stvarnosti i poznavanju jedni drugih zbog stalnih historijskih sporova i različitih percepcija nedavne prošlosti.

- Ponavljam ovdje da je počinjen genocid. Krucijalno je da buduće generacije razumiju kompleksnost sukoba devedesetih i da znaju istinu o tome šta se dogodilo. Veoma značajnu ulogu imaju materijali Mehanizma, koji podrazumijevaju precizne i opsežne elemente poput iskaza svjedoka. Inkorporiranje ovih materijala u obrazovni sistem uveliko će pomoći budućim generacijama u razumijevanju dešavanja iz novije historije, poručila je nedavno sutkinja Graciela Gatti Santana, predsjednica Međunarodnog rezidualnog mehanizma za krivične sudove (MRMKS).

- Kako je neko kući odgojen, tako će pričati na fakultetu, poslu, ulici... Kako da mi sjedimo sa nekim u klupi ko nam misli zlo i kome je drago što je neko ubijen u ratu? Budući akademski građani, mladi ljudi koji nisu dana bili u ratu da tako misle, poražavajuće je, smatra Adin Fazlagić, student.

Faruk Dević, predsjednik Studentskog parlamenta UNSA, pita kakvi će to biti budući akademski građani koji ne poštuju zakone, historijske činjenice i na kraju krajeva sugrađane?!

- Nije problem kakvo ćemo društvo postati, nego je problem što ćemo ostati kakvi jesmo, a nikakvi smo. Društvo etnodemokratija daleko je od civilizacijskih, pravnih, ljudskih i bilo kakvih drugih normi. Porazna je činjenica da mladi ljudi, studenti, umjesto da budu akademski, slobodni građani kritičkog mišljenja, koji se ne osvrću na inerciju socijalne patologije, nego misle svojom glavom i određuju se prema životu i društvu na najbolji mogući način u skladu sa spoznajama i mladalačkim idealima, rade nešto potpuno suprotno. Slijedi se patološka inercija politikantstva i patološke retorike koja već 30 godina slavi zločince i obrće stvari, žrtva je krivac, a zločinac je heroj, kaže profesor Esad Bajtal, smatrajući da usprkos svemu ima nade za bolje.

- Imamo i bolje iskustvo, živjeli smo u sistemu u kojem se žrtvama odavao pijetet, a zločinci su bili kažnjavani. Nije se smjelo pomisliti da izgovorite glupost da je zločinac onaj na koga se treba ugledati, kome se divite. Kad ponovo budemo imali trezvene ljude, politike i trezvenu retoriku javnog prostora, medije koji neće slijediti patologiju politikantstva, onda ćemo imati zdrave građane. Građani su povodljivi, slijede javni glas, glas autoriteta. Nemamo obrazovni sistem koji njeguje kritičku misao i zato su građani neotporni, povodljivi i konformisti, pa čak i akademski građani i ove studentice o kojima pričamo, poručuje Bajtal.

Akademik Asim Mujkić ukazuje na činjenicu da mi već više decenija živimo u državi i okruženju koje je strukturno nasilno.

- Mlade generacije stasavaju u brutalnom ambijentu, pa je očekivano da gube elementarni ljudski, moralni okvir. Sve je toliko izrelativizirano da je apsolutno moguće slijediti i izgovarati najneljudskije stvari. Vrlo je nezahvalno u ovakvom ambijentu očekivati rehabilitaciju moralnih vrijednosti, smatra Mujkić, napominjući da ne smijemo upasti u zamku generalizacije.

Opasne tendencije

- Iznenađen sam da uslijed ovolike brutalizacije javnog prostora, uslijed tolike dehumanizacije drugog i drugačijeg, u BiH zapravo imamo malo ispada. Kada bi čovjek čitao i ograničavao se samo na ono što kažu političari, mogli bismo zaključiti da se ovdje svakodnevno dešavaju ispadi i da su konflikt i nasilje stalni, a ipak nisu. Većina mladih ljudi, bez obzira na okruženje, nije ograničena samo na ono što im pričaju ljudi u neposrednom okruženju i što im nude mediji. Polako su se uspjeli izmaći, tako da ne vidim da imamo opasan trend, ali je važno na vrijeme reagovati i upozoravati na takve opasne tendencije, zaključuje Mujkić.