"Profesori nam prijete da će nas izbaciti zbog protesta": Poslušajte poruke mladih sa plenuma građana
U toku je šesti po redu protest mladih u Sarajevu, nakon tragične nesreće u kojoj je smrtno stradao 23-godišnji Erdoan Morankić.
Mjesto okupljanja je, kao i prethodnih dana, parking ispred Zemaljskog muzeja BiH.
Ovom prilikom je održan i plenum građana na koji su građane pozvale neformalne grupe "Hoćel' ta promjena" i "Za bolje sutra".
Ovo su neke od poruka mladih:
- Ovo nije vijest koju ćemo sutra pročitati i zaboraviti. To je čovjek, to su planovi, snovi i prazno mjesto u srcima onih koji su ga poznavali. Koliko još mladih mora nestati da bi se sistem promijenio? Koliko tragedija da bi se poštovali zakoni, operativne procedure i osnovni standardi sigurnosti. Svaki put kada uđem u taj stari tramvaj, osjećam strah koji nije moj - to je strah svih nas... Tražim da se javno objavi koje će mjere biti poduzete u budućnosti, koje mjere će biti poduzete po zakonu u narednih 30, 60 ili 90 dana. Tražim da građani imaju pristup tim informacijama. Tražim pravdu, zakon i istinu. Tražim odgovornost za sve mlade živote koje je sistem ugasio. Ne samo za Erdoana, već i Dženana, Džanu i sve koje je sistem oštetio... Ovaj govor je napisan rukama koje drhte, ali glas neće šutjeti. Ne želim da kupujem jednosmjernu kartu odavde. Želim učiti i doprinositi ovom gradu i popravljati ga.
- Ja sam ovdje došao da dam glas kao srednjoškolac, da svi vide da smo svi zajedno ovdje. Svi stoje jedan uz drugog. Profesori nas stalno zaključavaju u škole i ne daju nam da izađemo na proteste. Prijete nam izbačenjem. Ministrica Hota (Naida Hota-Muminović, op.a.) je zabranila da mi izađemo iz škole i dođemo na proteste. Prijete nam smanjenjem vladanja i ukorom.
- Neću se povući niti će mi glas biti tiši. Jer znam da sam pokrenuo nešto dobro i revolucionarno. Progovorio sam o stvarima za koje niko drugi nije bio spreman. Ja ovo radim srcem. Isto tako, prvi dan protesta u subotu sam bio sa svojim djetetom, bebom od godinu dana i jedan mjesec. Navodi se kako se ja o tom djetetu ne brinem. Ja u svojoj galeriji imam milion slika i snimaka u prethodnih pet-šest mjeseci, gdje ja hranim svoje dijete, uspavljujem ga i gdje se ono sa mnom smije. Ako je nasmijano dijete znak nebrige, ja sam najgori roditelj. Ja ovdje nisam ni radi kakve koristi, stranke, para ili politike. Ovdje sam jer sam povrijeđen od sistema. Moju majku je prije pet godina ovaj sistem ubio, jer je nisu operisali na vrijeme na abdominalnoj hirurgiji.
