Potencijal imamo, svijest nemamo: Energetska tranzicija BiH je neminovna, ali koči je politika
Čak 63 posto električne energije na Zapadnom Balkanu je prošle godine proizvedeno u termoelektranama na ugalj, a 34 posto u hidroelektranama, navodi se u dokumentu “Haotična i lažna dekarbonizacija elektroenergetskih sektora na Zapadnom Balkanu”, čiju je izradu koordinirao ReSET. Iako je posljednjih godina zabilježeno značajno povećanje instalirane snage solarnih fotonaponskih postrojenja (PV), ona su u ovoj regiji proizvela tek tri posto, dok su vjetroelektrane proizvele svega 0,44 posto energije.
Nedostaje ambicije
Istovremeno, jedna evropska država obara svjetski rekord – Portugal je početkom novembra ove godine, šest dana uzastopno, funkcionisao isključivo na obnovljivim izvorima energije. Domaćinstva i industrije su radili na vjetar, vodu, sunce i bioenergiju. Šta je sa BiH? Koliko nama treba da dosegnemo nivo Portugala?
Mnoge relevantne studije ukazuju na to da BiH ima potencijal za potpunu dekarbonizaciju potrošnje el. energije do 2040. godine, što nam potvrđuje i Mirza Kušljugić, predsjednik UO Centra za održivu energetsku tranziciju ReSET. On kaže kako je BiH 2020. godine imala slično učešće obnovljive energije kao i Portugal, ali da smo do 2030. postavili manje ambiciozan cilj.
- Portugal je 2010. u ukupnoj potrošnji imao učešće od 20 posto obnovljive energije, 2020. godine 31 (el. energije 60%), a plan je da 2030. obnovljiva energija pokriva 49 posto ukupne potrošnje (el. energije 85%). Konačan cilj je neto ugljična neutralnost do 2045. godine. Učešće obnovljive energije u BiH u 2020. iznosilo je 40 posto (električne energije 50%), a plan je da 2030. godine iznosi 43,6 posto (električne energije 70%). Dakle, razlika između Portugala i BiH je u nivou ambicija, što je povezano i sa raspoloživim finansijskim sredstvima za nove investicije, pojašnjava prof. Kušljugić.
Političari u teoriji ne kriju “posvećenost naše države prelasku na obnovljive izvore energije”, što je prilikom obraćanja na COP28 u Dubaiju istakla i predsjedavajuća Vijeća ministara BiH Borjana Krišto.
- Uspostavljamo i provodimo koncept Zelene agende za Zapadni Balkan, kao i strategije za usklađivanje okolišnih politika država Zapadnog Balkana sa Evropskim zelenim planom i prelazak na održivo gospodarstvo, odnosno implementaciju njenih pet stubova: dekarbonizacija, kružno gospodarstvo, smanjenje onečišćenja sastavnica okoliša, održiva ruralna područja i zaštita i obnova bioraznolikosti i ekosistema, poručila je.
Teoretski, u nacionalnom energetskom i klimatskom planu (NECP BiH) do 2030. godine se predviđa izgradnja više od 2.000 MW obnovljivih izvora energije (od čega 1.500 MW PV). U praksi - ne realizujemo ovaj koncept.
- Tako, naprimjer, još nije usvojen regulatorni okvir za kategoriju proizvođača-potrošača (prosumera) i drugih oblika građanske energije, niti za organizovanje aukcija za nove kapacitete, kaže Kušljugić i dodaje da, uprkos tome što je u prethodne dvije godine evidentan porast interesa privatnih investitora za izgradnju solarnih elektrana, realizacije još nema.
U prilog tome ide i izostanak ključne odluke za početak procesa energetske tranzicije, s obzirom na to da BiH još nije zakonski usvojila godinu “izlaska iz uglja”.
- To je preduslov i za uvođenje mehanizma ograničavanja i trgovanja emisijama CO2 (tzv. ETS mehanizam) kao najefikasnijeg alata za organizovanu dekarbonizaciju, kao i za planiranje pravične tranzicije rudarskih regija. BiH tek treba da donese ove ključne odluke, dodaje Kušljugić.
Kako je općepoznato da je naša svakodnevnica mahom oblikovana političko-stranačkim odnosima i interesima, zanimalo nas je pod kojim uslovima se ovaj segment može prevazići u kontekstu energetske tranzicije i očuvanja okoliša – u korist svih nas i općeg dobra.
Preduslov za uspjeh
- Depolitizacija procesa dekarbonizacije, prije svega elektroenergetskog sektora, u svakoj je zemlji preduslov za uspješno vođenje energetske tranzicije u kojoj niko neće biti zapostavljen. Postizanje konsenzusa prilikom usvajanja NECP plana je prilika za ovakav pristup. Bojim se da trenutni politički odnosi u BiH to ne omogućavaju, smatra naš sagovornik.
Jasno je – globalna energetska tranzicija je neminovna, a čini se kako nama u BiH svijest o tome, na putu ka boljem sutra, najviše nedostaje. Nismo svjesni ni toga da će, ako tranziciju uspješno realizujemo, ona predstavljati razvojnu priliku.
Takvo nešto neće biti moguće bez učešća građana, lokalnih zajednica i privrede, što će zahtijevati informisanje i edukaciju.
