Politika gazi preko svega: Srebrenica je opet postala bojno polje za prekrajanje historije

Na desetine je ubijenih sa istim prezimenom /Anadolija/Samir Jordamovic
Najmanje se misli na žrtve i njihove porodice/Anadolija
Nastavak vijesti ispod promo sadržaja

Nije tajna da skoro 29 godina nakon okončanja rata u Bosni i Hercegovini, naše društvo bježi od istine i stvarnog suočavanja sa prošlošću. Genocid u Srebrenici, ratni zločini, zločini protiv čovječnosti i dalje se negiraju i postaju predmetom političkih igara na svim stranama. Najmanje se razmišlja o žrtvama i porodicama žrtava. Nerijetko političke elite igraju ping-pong i sa nazivima ulica i trgova. Nismo se uspjeli riješiti ni fašista iz Drugog svjetskog rata, pa nam tako brojne ulice nose imena po njima.

Sveopći haos

Skupština opštine Srebrenica je u ponedjeljak, nakon što su sjednicu napustili predstavnici Bošnjaka, usvojila prijedlog o promjeni naziva ulica i trgova. Maršala Tita protjeruje Republika Srpska, a Trg Mihajla Bjelakovića - Trg RS-a. Mjesta nema ni za Gradski park Srebrenica niti za Reufa Selmanagića Crnog. Iz OHR-a u BiH poručili su da “mijenjanje naziva ulica u Srebrenici, bez javnih i transparentnih procedura i bez učešća predstavnika Bošnjaka, nije adekvatan način djelovanja”. SDABiH je odmah najavila akciju. Izvršni sekretar Asocijacije mladih SDABiH Emir Ćosović istakao je da će uputiti inicijativu da se sarajevska ulica u kojoj je Ambasada Srbije preimenuje u ulicu srebreničkih žrtava. Mlađahni Ćosović je izgleda zaboravio da je 20-ak godina ranije inicirano da općine u BiH jednu ulicu ili trg posvete žrtvama genocida u Srebrenici. Tuzla je tada odlučila da centralni trg imenuje Trgom žrtava genocida u Srebrenici, a Sarajevo je pak odabralo zapušteni trg ispred Željezničke stanice. A da politika gazi preko svega, dokaz su i brojne reakcije i prepucavanja zbog najave Rezolucije o genocidu u Srebrenici, koja će se na dnevnom redu Generalne skupštine UN-a naći početkom maja. A zbog nacrta Rezolucije, od danas u New Yorku borave predsjedavajući Predsjedništva BiH Denis Bećirović i član Željko Komšić.

Kultura sjećanja treba da emanira humanističke i vrijednosti mira, a ne vrijednosti rata i sukoba, kaže prof. dr. Bakić

- Kada govorimo o svemu u vezi sa genocidom u Srebrenici i oko nje, ali i sa ostalim zločinima u BiH, mi imamo očigledan problem, a to je da bh. društvo živi u sveopštem haosu. Neprijatno sam iznenađena i da se ovom rezolucijom i uopšte suočavanjem sa prošlošću ne daju afirmativni aspekti mira u budućnosti, kaže sociologinja prof. dr. Sarina Bakić.
Nastavak vijesti ispod promo sadržaja

Promjenom naziva ulica, na simbolički način cementiraju se određeni historijski narativi. Prof. dr Bakić smatra i da će političari uvijek koristiti, kako i jesu, kulturu sjećanja i simboličku kulturu za ostvarivanje ili zadržavanje moći.

- Kultura sjećanja ne bi trebala biti strogo nacionalna, treba biti univerzalna, da obilježava žrtve svih identiteta, sa jasnom porukom: da rata na ovim prostorima više ne bude, ističe naša sagovornica.

Koordinator UDIK-a Edvin Kanka Ćudić kaže da se, s obzirom na to da je izborna godina, političke strukture posebno trude da nam pokažu kako rade isključivo za naše interese.

Politički poeni

- To je ustaljena receptura koja prolazi kod birača. Stranke igraju na kartu populizma. Kako je ovih dana aktuelna i priča oko Rezolucije, Srebrenica još jednom postaje bojno polje za sukobljene narative, instrument za prekrajanje historije i bildanje nacionalnog identiteta. Tu je djelimična krivica i onih koji priznaju i govore o srebreničkom genocidu, ali ne rade dovoljno na pijetetu žrtvama, nego igraju na kartu autoviktimizacije. To se, prije svega, odnosi na lokalne vlasti koje čekaju da međunarodna zajednica riješi to pitanje. Žrtve genocida dobijaju na značaju zahvaljujući neumornom radu civilnog društva i udruženjima žrtava, ističe Ćudić.

Nastavak vijesti ispod promo sadržaja

Naglašava da suočavanje sa prošlošću podrazumijeva suočavanje sa zlodjelima koja su počinili zločinci iz naše zajednice.

- Kako je rast populizma prisutan u cijelom svijetu, tako i suočavanje s prošlošću na ovim prostorima služi za ubiranje političkih poena, upozorava Ćudić.