Pogled iz Toronta - Jahiel Kamhi: Kako žive Jevreji u Sarajevu u vrijeme propalestinskih skupova

Jahijel Kamhi, rodom sarajlija, a trenutni stanovnik Toronta, "bacio je na papir" svoja razmišljanja o jednoj o najosjetljivijih tema na svijetu, a to je o sukobu na Bliskom istoku nakon događaja od novembra 2023. godine.

Takst pod naslovom "Zapis iz Srca: Kako se danas osjećaju Jevreji Bosne i Hercegovine", prenosimo u cijelosti.

"Uvod

Ne predstavljam nikoga! Niko me nije molio da ovo pišem!

Ne pišem ni u čije ime! Samo u svoje, jer ja sam sa sobom patim!

Želim nešto da napišem o životu naše male zajednice Jevreja BiH, negdje oko  500-700, kako nam statistike sada, 2025. govore.

Želim da ostane dokumenat nekoga kao ja, koji pišem sa distance, ali osjećam sve, i "znam sve", odavde, preko okeana.

Kada je neko empat, može se i to, vjerujte mi!

Znam za dešavanja na prostorima na kojima sam nekada živio i o kojima sam iz srca, s ljubavlju pisao članke za Oslobođenje.

Punh pet godina!

Sada moram da pišem neke druge priloge, sa drugom tematikom, ali opet s ljubavlju, i tugom!

U ova vremena tehnike i svih tehničkih dostignuća, može se živjeti  daleko, a ipak osjetiti sve to duboko i privatno, kao da živimo tamo.

Treba da ostane zapisani dokumenat, zbog nas samih i svih onih koji će iza nas doći, o životu male zajednice Jevreja BiH, u ovo doba, teško doba za sve nas!

Ako sve to ne ostane od nas na neki način zabilježeno, neki drugi će reći ono što oni hoće da se zna, ili žele o svemu tome da se zna!

Čak nam se ni tačan broj u zemlji ne zna, već je sve približno!

1940: 12.000 - 14.000 Jevreja u Bosni i Hercegovini

1992: Oko 1.000

2025: Sada priblizno oko 500-700 

Želim da zapišem o aktuelnim događajima od oktobarskoga terorističkoga napada, 2023, na muzičku manifestaciju Supernova Sukkot Gathering u Izraelu, pa sve do ovih dana, kasnoga augusta 2025.

Proteste šetnje

Nazovimo tu moju priču:  "Zapis iz Srca: Kako se danas osjećaju Jevreji Bosne i Hercegovine".

Želim zapisati moje viđenje događaja, koji su se počeli odvijati, nakon 7. oktobra, 2023 dogadjaja koji će ostati zapisan kao najkrvaviji napad na jevrejsku zajednicu, nakon Holokausta.

Tema je teška, tužna, aktuelna, osjetljiva, važna i provokativna za zapisati!

Zaslužuje pažljiv i nijansiran pristup onoga koji sve to  zapisuje.

Znam, ali ipak se prihvatam rizika, jer drugi neće, ili ne smiju, ili ne žele!

Ovo je moj pokušaj da se zabilježe zbivanja od 7. oktobra 2023 - do današnjeg dana, zakašnjelog augusta 2025:

Odmah nakon terorističkog upada na muzički festival u Izraelu, počele su i brojne demonstracije podrške Palestini u Sarajevu, emotivne i snazno obilježene porukama solidarnosti sa palestinskim narodom.

Malo, ili skoro nikako, se nije pisalo o žrtvama toga napada u Izraelu, kao ni o odvođenju taoca u tunele Gaze, izgrađene sredstvima upućene Gazi kao humanitarna pomoć!

Veliki broj građana Sarajeva učestvovao je u protestnim šetnjama za Palestinu, posebno tokom 2024. i 2025. godine.

Okupljanja su bila mirna, sa porukama protiv rata u Gazi, pozivima na prekid blokade i apelima za humanitarnu pomoć.

Govornici su isticali solidarnost s palestinskim narodom, uključujući ambasadora Palestine, palestinske ljekare i lokalne aktiviste. Transparenti su nosili poruke poput “Slobodna Palestina” i “Zaustavite genocid u Gazi”. 

Iako su protesti bili mirni, pojedini slogani i komentari na društvenim mrežama prelazili su granicu političke kritike i ulazile u govor mržnje. Razumljivo, to je stvorilo osjećaj nelagode medju Jevrejima u BiH, koji su se počeli pitati:

Da li će nas neko gledati kao neprijatelje samo zbog našeg identiteta?

Treba li posebno napomenuti: Većina Jevreja u BiH, ne identifikuje se politički s izraelskom vladom.

Mnogi su kritični prema izraelskoj politici, ali se istovremeno osjećaju izloženima, kada se protesti protiv Izraela pretvore u šire izraze antisemitizma.

Bilo je teško, naročito starijim Jevrejima, gledati svoje sugrađjane i prijatelje, koji su nosili transparente, kao onaj, "najpopularniji", da "Izrael treba gurnuti u more". Sjećali su se stari Jevreji da je nekada davno Sarajevo bilo zvano, s ponosom, svakako, "Mali Jerusalim".

Sarajevska Hagada

Svakako, podrška Palestincima ne mora značiti neprijateljstvo prema Jevrejima — ali se to onda mora jasno artikulisati u javnom diskursu. Osjećali su tada, članovi te male zajednice, i sve ovo vrijeme do sada, da je istina o životu sa susjedima ranjena!

Bilo je to bolno saznanje, šokantno saznanje!

A, onda je došlo do otkazivanja  održavanja Rabinske konferencije u Sarajevu. Svjetski događaj za malu zajednicu!

Nije došlo do izvinjenja! Događaj je već zaboravljen. 

Slijedila je neprihvatljiva odluka da se prihodi skupljeni tokom posjeti i čuvanju Sarajevske Hagade u Zemaljskom muzeju Sarajeva pošalju Palestinskom narodu kao pomoć!

Trebaju se zapitati svi narodi u Bosni i Hercegovini: Kako bi se vi osjećali, da se to isto desilo sa vašim svetim knjigama, relikvijama koje se ćuvaju kao nacionalno blago? 

Takva se pitanja na tim prostorima ne pitaju, jer se odgovori znaju!

Puno je istine  ranjeno do sada na prostorima na kojima se Jevreji dali ogroman doprinos! 

Zaboravljen je doprinos koje su jevrejske organizacije svijeta pridonjele da opkoljeno Sarajevo preživi opsadu!

Koliko li je sadašnjih pro-palestinskih protestanata u Sarajevu, došlo tokom opsade grada (1992-1995) u prostorije Jevrejske  Opštine u Sarajevu, po hranu, odjeću, lijekove, na ljekarske preglede, po poštu, da se čuju jedinom gradskom vezom telefonom sa njihovima u svijetu, i sve to besplatno! Bez pitanja; A, kako ti je ime? 

Znana je činjenica, i prihvaćena još u to doba, da je zahvaljujući naporu, borbi i tehničkoj pomoći Svjetskoga Jevrejskoga Kongresa zločin u Srebrenici priznat u svijetu kao genocid! Da, zahvaljuijući upravo Jevrejima iz svijeta!

Da li ste tu potvrđenu činjenicu od sviju, znali, Vi, koji sada nosite transparente po Sarajevu?

Zaključak

Ne treba nam, i ne tražimo ni sažaljenje, ni privilegije. Ni ničiju samilost!

Treba nam samo priznanje za naš doprinos zemlji u kojoj smo živjeli.

Treba nam sigurnost, u toj zemlji Bosni!

Treba nam obrazovanje koje ce učiti djecu da Jevreji nisu neki “drugi”, već  da su oni -“naši”. 

Treba nam da se zna razlika između kritike i mržnje.

Jevreji Bosne i Hercegovine danas žive tiho i ne ometano, ali i dostojanstveno.

Njihova tišina nije znak slabosti, već znak mudrosti.

Ali, ta tišina ne smije biti izgovor za zaborav.

 Jer, ako danas i sada ne čujete nas, i ne razumjete nas, dok smo još tu, možda ćete se jednoga dana zapitati:

Gdje odoše oni koji su sa nama živjeli? Da li su nestali? Traziće nas i pokušati dati odgovore šta nam se to desilo?

Da ste slušali naše vapaje, ne biste morali postavljati ta pitanja o narodu koji je bio tu, sa vama, a sada je  .......?