Plućni bolesnici nemaju para za planinu: "Ne bi trebali živjeti u Sarajevu"
U domovima zdravlja Kantona Sarajevo zabilježen je porast broja slučajeva teških upala pluća kod odraslih. Na pitanje da li se može govoriti o epidemiji, ljekari ne mogu tačno odgovoriti, jer u Bosni i Hercegovini ne postoji registar teško oboljelih plućnih bolesnika. Ipak, evidentno je da je povećan broj pacijenata koji traže zdravstvenu uslugu kada su u pitanju respiratorne tegobe. Zabrinutost naših građana je veoma velika, jer uzročnici upale pluća mogu biti povećana zagađenost zraka, velike magle, visoke temperature za ovo doba godine.
Aditivi u hrani
Ljekar specijalista pulmolog u penziji dr. Mujo Hošić u dugogodišnjoj ljekarskoj praksi potvrđuje u razgovoru za Oslobođenje da Kanton Sarajevo bilježi znatno povećanje plućnih bolesnika.
- Prema tome, niko u BiH vam istinski ne može dati podatke, jer ne postoji jedinstven registar onkoloških slučajeva. Mi koji smo radili i koji smo se svakodnevno sretali s njima, odlično znamo kuda sve to ide, naglašava naš sagovornik, ali i upozorava šta takva situacija donosi.
Mišljenja je da je karcinom probavnog trakta, urotrakta stigao karcinom pluća.
- To je ono što govorim, to je ono šta jedemo, šta pijemo u posljednjih 25 godina. Mi 25 godina udišemo nezdrav zrak, pijemo i jedemo sve evropsko smeće, jer mi skoro više ništa ne proizvodimo. Kada nemate uređen sistem i kontrole granica, sve evropsko smeće nam uđe u BiH i to jedemo. Čovjek koji nema novca, ne gleda kvalitet, ne može ni znati. Naš čovjek više ne gleda kvalitet, nego gleda samo cijenu, potcrtava pulmolog Hošić.
O tome koliko hrana utiče na naše zdravlje, naš sagovornik navodi i primjere gdje građani prilikom kupovine u marketima ne gledaju oznake E, a radi se o dodacima i aditivima u prehrambenim proizvodima, kojih je, naglašava, u pretjeranim količinama.
- Milion je njih, da se ne bi pokvarilo to što je već pokvareno, takve proizvode šalju nama u BiH i narod to jede, zaključuje dr. Hošić.
Nizak životni standard građane okreće jeftinijoj hrani, a kada se s druge strane pogleda i dugogodišnje aerozagađenje u bh. gradovima, ne čudi što se bolesti vraćaju, prije svih plućne.
Česta gušenja
- Plućni bolesnici ne bi trebali da žive u Sarajevu. Trebali bi da se vani najmanje kreću od novembra do marta, kada smo često broj jedan u svijetu po aerozagađenju. Kod naših ljudi to je apsolutno nemoguće, jer kod nas planine i sela ne postoje osim vikendom i to za one koji imaju pare. Ono što jeste bolesno, ono ostaje tu, pa od svoje muke kada je najveće zagađenje izađe do ambulante ili granapa, kazuje dr. Hošić i nastavlja iznositi iskustva iz prakse.
- Čim je primjetno malo gušenje kod pacijenta, dolaze nam, damo im adekvatnu terapiju. Moraš mu dati, jer dođe i guši se. On neće da posluša, da sjedi kući kada je aerozagađenje, da što više uzima čaja, tečnosti, terapiju. Ne, on čim malo prodiše, izađe vani, taman što smo mu popravili stanje toliko da može više da udahne tog zagađenog zraka. Ali, šta nam je, tu nam je, zaključuje dr. Hošić.
Na naše upite o sve većem broju oboljelih od plućnih bolesti, iz bh. medicinskih centara niko nije odgovarao, a iz nadležnih kantonalnih ministarstava već dugo ne odgovaraju na upite medijskih kuća.
