Mirsad Ćatić Čuperak: Partizane prodajemo za nebitne likove

U Splitu je prošle sedmice okončan neobičan proces: Sud je - da bi zaštitio autorska prava hrvatskog kipara akademika Kuzme Kovačića - naložio da se s postamenta ukloni datum oslobođenja najvećeg grada Dalmacije u Drugom svjetskom ratu. No, Splićani - koji su i insistirali na upisivanju ovog datuma - ipak će trijumfirati: gradonačelnik Ivica Puljak je obećao da će poštovati sudsku odluku, ali će onda gradska uprava postament pokloniti muzeju, a na splitsku Pjacu postaviti novi, sa svim važnim datumima, uključujući i jedan od najvažnijih u povijesti Splita, kada nije samo oslobođen od fašista, nego se zajedno s Dalmacijom vratio Hrvatskoj.

Sličnih nedjela imamo diljem Balkana, na prostoru na kome se teško oteti dojmu da savremene vlasti nikako ne mogu da se pomire s notornom historijskom istinom: partizani su - sviđalo se to kome ili ne - pod vođstvom maršala Tita djelima dokazali svoj antifašizam, a danas i bukvalno svjedočimo nastojanjima da se taj slavni dio ovdašnje historije protjera iz našeg pamćenja.

Viđen scenarij

U te se svrhe svako malo - pa i ovih dana - u Sarajevu plasira ideja o promjeni Dana grada, pa bi se - po najavama - već ove sedmice na dnevnom redu Gradskog vijeća trebalo raspravljati o 1. februaru, kao danu osnivanja Sarajeva, što je zapravo korak od progona 6. aprila.

- Gradsko vijeće hipotetički može usvojiti ovu inicijativu, zato što je to svedeno na malu grupu ljudi, koji nisu narodni tribuni, već su sastavni dio privatnih političkih partija. Mi danas nemamo neovisnih ljudi u Gradskom vijeću. Da SABNOR na slavi Dan oslobođenja, ne bi se znalo zašto je 6. april Dan grada. Mi već iz godine u godinu podnosimo inicijativu da se uvede Dan grada i Dan oslobođenja, potrebno je da se definira zašto je to Dan grada, kaže gost podcasta Osalobođenja Mirsad Ćatić Čuperak.

Predlagači nove inicijative (predsjedavajući GV-a Jasmin Ademović i vijećnik Vedad Deljković) tvrde da obilježavanje 1. februara ne znači brisanje 6. aprila, već dodavanje novog datuma od značaja za Sarajevo. Međutim, mnogi smatraju da je to samo početak.

- Ovo se radi postepeno. Prvo će uvesti novi datum, onda će reći da ne možemo imati dva, pa će jednostavno izbaciti 6. april. To je već viđen scenarij, upozorava Ćatić.

Prema mišljenju predlagača, 1. februar 1462. godine označava dan kada je Isa-beg Ishaković postavio temelje Sarajeva. No, mnogi historičari osporavaju ovu tezu, ističući da grad nije nastao tog datuma, već da se radilo o procesu koji je trajao godinama.

- Vojskovođa je došao i napravio sebi ono što mu je odgovaralo – hotel, banju, smještaj. Zemlju je oduzeo ranijim vlasnicima, a njih prebacio negdje na selo, pojašnjava Ćatić i dodaje da su tako radili svi koji su imali moć i novac - uzimali su ono što im treba bez obzira na posljedice.

Ističe da oslanjanje na osmansku historiju Sarajeva, bez sagledavanja šireg konteksta, vodi u problematične interpretacije.

- Isa-beg Ishaković nije imao nikakvu viziju velikog grada, on je, jednostavno, gradio ono što mu je u tom trenutku trebalo. Tek kasnije, kroz stoljeća, Sarajevo je postalo ono što danas poznajemo, kaže on i napominje da antifašizam nije nešto što pripada samo jednom udruženju ili grupi ljudi.

- To je univerzalna vrijednost. Sarajevo je za vrijeme Drugog svjetskog rata izgubilo svakog svog osmog stanovnika. Tada su partizani donijeli slobodu, naravno uz veliku pomoć sarajevskih ilegalaca. I sad sve to, sve one ljude koji su poginuli za oslobađanje Sarajeva i one koji su poginuli i izgubili živote u Sarajevu da bi napokon mogli da kažu Sarajevo je slobodan grad i Sarajevo je grad pobjednik, imamo potrebu da smaknemo. Ovo je grad kojeg su oslobodili partizani kao sastavni dio antifašističke svjetske koalicije, dakle, pobjednici. A želimo da programiramo ili ističemo neke kontroverzne likove, koji su istorijski nebitni, da ih ističemo kao primjer, da se vratimo u period kada smo bili robovi, naglašava Ćatić.

Slične rasprave o historijskim datumima i simbolima prisutne su širom Balkana. U Hrvatskoj je jedno vrijeme dolazilo do glorifikacije ustaškog pokreta, dok je Evropska unija jasno reagovala i zabranila "Za dom spremni" kao govor mržnje. U Srbiji se pokušava izjednačiti četnički pokret s partizanima, što je izazvalo jake reakcije i proteste.

- Danas na Balkanu svjedočimo apsurdnoj pojavi. Pojedine zemlje pokušavaju dokazati da su bile na pogrešnoj strani historije. Umjesto da baštine antifašističku borbu, sve više pokušavaju relativizirati fašističke pokrete i njihove saradnike, primjećuje Ćatić.

Glupi vladaju

Politička situacija na Balkanu odavno je predmet analize kako domaćih tako i međunarodnih intelektualaca. Umberto Eco je upozoravao na društva u kojima oni manje kompetentni postaju glasniji od onih koji znaju, a upravo u takvom ambijentu danas funkcioniše bh. politika.

- Danas smo došli u poziciju da će, kako je Eco definirao, glupi vladati pametnijima. Bit će manje patnje, jer će patiti pametniji, a manje ih je. Ovi drugi će im govoriti kako da pričaju, da bi ih oni razumjeli. I tako dolazimo do ove faze balkanske demokratije, kaže Ćatić.

U takvom sistemu, gdje je racionalan dijalog zamijenjen populizmom i stranačkom disciplinom, pitanje je može li se uopće stvoriti kritična masa koja bi povela društvo naprijed.

Selimbegović sa Ćatićem: Isa-beg Ishaković nije imao nikakvu viziju velikog grada

- Antifašizam nije ideologija, on je univerzalna ljudska vrijednost. Ako bilo kojeg normalnog čovjeka upitate da li je dobro promovirati fašizam ili biti protiv njega, odgovor će uvijek biti jasan. Ali, problem je što danas politika ne traži istinu, ne traži razum – ona traži poslušnike, jasan je Ćatić.

Zašto Bosna i Hercegovina tapka u mjestu kada je riječ o evropskim integracijama?

- Pa, koji bi vlasnik stranke imao interes da uđe u Evropu gdje će biti obezvlašćen, odgovara kontrapitanjem Ćatić i ističe da njima "nije u interesu da sistem funkcioniše po evropskim standardima, jer bi to značilo kraj njihove apsolutne kontrole".

Smatra da politika u BiH nikada neće samostalno uvesti zemlju u EU.

- To je zabluda. Nas može uvesti samo Evropa – ali tako da nas uzme u paketu sa Zapadnim Balkanom i da nam dostavi jasne zakone koje moramo provoditi. Sve dok se čeka da vlasti same naprave promjene, ništa se neće dešavati, jer one nemaju interes da se išta promijeni, govori Ćatić.

Na to ukazuje i činjenica da zemlje regiona formalno napreduju u procesu pristupanja, dok BiH ostaje zaglavljena u birokratskoj neizvjesnosti.

- Mi stalno balansiramo između obećanja i stvarnosti. U Bruxellesu se pojavi vijest da smo napravili napredak, a onda se vratimo kući i sve se nastavlja po starom. Godinama smo na toj klackalici i ništa se ne mijenja, ocjenjuje Ćatić i dodaje da je rješenje samo jedno: Bosna i Hercegovina mora biti uzeta u paketnom proširenju EU, bez čekanja na unutrašnje reforme koje nikada neće doći same od sebe.