Pali smo u bunar: Upomoć, pao je Facebook, Instagram...
Pao je Facebook. Instagram nešto kao malo radi, ali nema osvježavanja feeda, storyji su nedostupni. Messinger ne radi. Uglavnom, ovo su problemi sa društvenim mrežama od prije nekoliko dana, koji su bili glavna vijest na portalima, ali i u ostalom medijskom prostoru.
Nema razgovora
Prema ponašanju ljudi, ali i medija izgledalo je kao da se cijeli svijet srušio zbog ove “teške situacije”. Šta se to s nama dešava? Jesmo li zaista postali toliko ovisni o društvenim mrežama da nam je ovo bio najveći problem i nešto bez čega ne možemo? Odgovor je kratak. Jesmo. Psiholog Ibrahim Prohić kaže za Oslobođenje da je potpuno jasno kako su ljudi ovisni o društvenim mrežama i da smo na nivou zabrinjavajućeg.
- Kad čovjek izađe u grad i zaboravi mobitel, osjeća se nesigurno, kao da je izgubio dio identiteta. To znači da je ovisnost već u visokoj fazi i visokog intenziteta. Onog trenutka kad vi nešto što je iznad vas počinjete da doživljavate kao dio sebe, to je svojevrsna depersonalizacija, odnosno otuđenje od sebe samog ili neko trovanje svog identiteta, kaže Prohić.
On naglašava da valja imati na umu da internet i društvene mreže imaju čitav niz pozitivnih stvari. Stoga nije čudo što se ta ovisnost vremenom javlja. A s ovom ovisnošću dolazi i do depersonalizacije ličnosti.
- Internet i društvene mreže su sa jedne strane negativan surogat prirodnom stanju ljudi, njihovom unutrašnjem biću, a s druge surogat ili virtuelna zamjena za stvarne, žive, vitalne odnose između ljudi. Vi često možete vidjeti da ljudi sjede zajedno i gledaju u telefone, niko ni s kim ne priča. Niko nikoga i ne gleda. Izgubili smo ono što je do jučer bila socijalizacija, odnosno međuljudski odnosi. Postavlja se pitanje zašto su ljudi upali u taj bunar. Mislim da je odgovor da je internet jako zamaman, toliko nudi sadržaja da jednostavno mami i osvaja, objašnjava Prohić i dodaje da postoji još jedna stvar zbog koje smo upali u bunar.
- Veliki broj ljudi osjeća neprijatnost, neizvjesnost, frustracije pogotovo u društvu kao što je naše, za koje kažu da je postkonfliktno. Ja mislim da je, ipak, školski primjer konfliktnog društva. Savremeni čovjek je inače izložen strahovitim izazovima i prijetnjama svakodnevno. Naime, nekoliko decenija je prisutan, ja bih se usudio reći, globalni projekat zastrašivanja ljudi. Svakodnevno imate bombardovanje prijetećim i negativnim sadržajima. Kad se približava ljeto, “temperatura će biti 50”, a kad se približava zima, “temperatura će biti minus 30”. Banalizujem stvari, a još gore su one vijesti tipa hoće li biti rata, šta je sa inflacijom, bračnim odnosima? Savremeni čovjek je stalno izložen tome. Zašto spominjem svakodnevne frustracije? Zato što nesigurna svakodnevnica na određeni način nestaje kad odete na društvene mreže. To je neka vrsta bjekstva iz realiteta, ističe psiholog.
Dijalog sa sobom
Dalje navodi da istovremeno taj bijeg ne donosi ništa dobro. Problemi ne nestaju tako što ćemo mi od njih pobjeći.
- Ne rješavate frustraciju bježanjem, jer čim ugasite telefon ili računar, frustracija ostaje. Vratite se u realitet. Ta virtuelna komunikacija je neka vrsta šarene laže, smatra Prohić i podvlači da je vrijeme da se osvijestimo i da se konačno počnemo baviti svojim životom.
- Moramo biti kritični prema sebi i obaviti razgovor sa sobom, mišljenja je on.
