Ovo je najveća rudarska nesreća u historiji SFRJ: 180 života ugašeno u samo jednom jutru

Na današnji dan, 26. augusta 1990. godine, dogodila se najveća rudarska nesreća u historiji tadašnje SFRJ i jedna od najvećih na Balkanu. U rudniku Kreka kod Tuzle, u jami Dobrnja-Jug, život je izgubilo 180 rudara – gotovo čitava smjena – dok je samo jedan radnik uspio preživjeti tragediju.
Smjena koja je tog jutra sišla u jamu bila je najmlađa u rudniku, s prosjekom starosti od 27 godina. Prema svjedočenjima njihovih kolega, radilo se o najspremnijoj i najperspektivnijoj grupi radnika, što tragediji daje dodatnu težinu. U ranim jutarnjim satima došlo je do snažne eksplozije koja je izazvala urušavanje i udarni talas, a većina rudara stradala je i od teških opekotina. Iza njih je ostalo 365 članova porodica, koji su preko noći izgubili hranitelje i najbliže.
Istraga o uzroku nesreće nije bila u potpunosti provedena zbog početka agresije na Bosnu i Hercegovinu, ali je zvanično kao glavni uzrok navedena eksplozija ugljene prašine do koje je došlo zbog neadekvatnog miniranja jame. Jama Dobrnja-Jug nakon toga je zatvorena, čime je rudnik izgubio jedno od svojih ključnih nalazišta lignita.
Jedini preživjeli rudar bio je Smajl Imamović, koji je tragediju preživio uz trajne zdravstvene posljedice. „Pet dana sam bio klinički mrtav, a tek na UKC Tuzla saznao sam da su svi moji drugovi poginuli. Od tada trošim lijekove koji su izuzetno skupi. Svaki august za mene je isti, ne mogu spavati, a slike se pred mojim očima same smjenjuju“, ispričao je Imamović godinama kasnije.
Nakon nesreće, za porodice poginulih formiran je Fond „26. august 1990.“ koji je imao za cilj stambeno zbrinjavanje i obrazovanje djece rudara. Uprkos tim naporima, bol i praznina koju je tragedija ostavila i dalje su prisutni u tuzlanskom kraju.
Ova nesreća skrenula je pažnju tadašnjih vlasti na zastarjelu tehnologiju i uslove rada u jugoslavenskim rudnicima, ali ni to nije spriječilo da se i nakon ove tragedije bilježe nove nesreće. Ipak, ni jedna od njih nije ostavila tako dubok i bolan trag kao katastrofa iz augusta 1990. godine, kada je 180 rudara posljednji put reklo „sretno“ na ulazu u jamu.