Ovakve riječi rijetko dolaze iz RS-a - Janković: Nama Srbija nije matica, nego...
Aleksandar Janković: Moramo racionalno razmišljati
Advokat iz Novog Grada (Bosanski Novi) i povjerenik Liste za pravdu i red u ovoj općini Aleksandar Janković napisao je autorski tekst kojeg je u svom blogu objavio predsjednik spomenute stranke Nebojša Vukanović.
S obzirom da iz RS-a nerijetko i od vlasti i od opozicije dolaze isti stavovi, poput onih da je RS država, da je Srbija matična država Srba i u BiH i slično, jedan ovakav tekst predstavlja veliko osvježenje, a stavovi izneseni u njemu su zaista neuobičajeni. Istovremeno bude nadu da bi, uz prave i pametne ljude iz oba bh. entiteta, naša zemlja jednom mogla postati funkcionalna jedinstvena (ne unitarna) država iz koje ljudi neće odlaziti glavom bez obzira.
Upravo zbog toga tekst Aleksandra Jankovića prenosimo u cijelosti.
" Nije nama problem Bosna i Hercegovina – Najvažnije u tekstu uvijek mora biti prvo napisano. Najviše protiv Bosne i Hercegovine govore oni koji od nje imaju najviše koristi. Budžetske plate, ministri, poslanici, direktori i zamjenici direktora agencija, instituta…..
Vreća brašna
Ja, sa druge strane, lično nemam nikakav problem sa Bosnom i Hercegovinom. Jest da je komplikovana, složenog uređenja, ljepša kao zemlja nego kao država, ali je naša. Dakle, Srbi iz Bosne I Hercegovine su ovdje domicili, da ne kažem domoroci, nisu došli odnekud. Nama Srbija nije matica, nama je matica BiH. Čak je i opasno govoriti da nam je matica Srbija, jer onda nam kažu – vratite se tamo odakle ste došli. U Srbiji samo živi najveći dio srpskog naroda.
Uvijek nekako ispadne da je u nas kratko pamćenje. Pa i jeste. Ako se ozbiljnije bavite istorijom Republike Srpske, ne informišući se isključivo sa RTRS ili ATV, prisjetićete se da su osnivači Republike Srpske veoma brzo prihvatili kao fakt Bosnu I Hercegovinu, već sa prvim mirovnim planovima: Kutiljerov plan, Vens–Ovenov plan, Oven-Stotembergov plan, plan Kontakt grupe, najzad planovi iz Ženeve i New Yorka, koji su preteče Dejtonskog sporazuma. Niti jedan sporazum nije predviđao samostalnu i nezavisnu Republiku Srpsku. Sve su to naši osnivači imali na umu, da BiH ostaje nezavisna i suverena država, sa drugačijim unutrašnjim ustrojstvom. SR Jugoslavija formirana je krajem aprila 1992. godine od Srbije i Crne Gore. Sve je bilo jasno. Argumentum a contrario, naši pregovarači su prihvatili da Republika Srpska neće biti nezavisna. To je potvrdio i Dejtonski sporazum.
Tim sporazumom nam je priznato sasvim dovoljno unutrašnje suverenosti kroz ustavom uređene nadležnosti kao entiteta. Sasvim dovoljno.
Zato sam i prije rekao da je rat u BiH, imajući osnovne elemente za pregovore, trebao biti zaustavljen već krajem 1992. godine. Manje bi bilo žrtava, materijalnih razaranja, zločina. Lakše bi se bilo pomiriti i krenuti dalje. Trebalo se pregovarati u primirju, koliko god to trajalo. No, to mnogima nije odgovaralo pa su na svim stranama ljudi stekli ogromna bogatstva na švercu, što hranom, što oružjem i municijom. Naši šverceri nabavljali vreću brašna za 10 DEM, prodavali svojim poslovnim partnerima u Bihać za 100 DEM, a ovi, tako vele, svom narodu za 1000 DEM. Prvobitna akumulacija kapitala. To je to.
Vraćam se na priču koju Dodik i prikolice promovišu, o nekakvoj samostalnosti i nezavisnosti Republike Srpske, koja je teški šupljak i to svi znaju. Dakle, nema samostalne Republike Srpske niti unitarne Bosne i Hercegovine, to je kompromis koji su pametniji od nas postigli prije 30 godina.
U Republici Srpskoj ima možda 800.000 stanovnika, jer toliko ima zdravstvenih osiguranika, što je možda najrelevantniji parametar. To je neki osrednji grad u Evropi. Zato imamo 109.000 zaposlenih u javnim službama i 300.000 penzionera. To ne može izdržati niti jedna država. Imamo arbitraže, od milijardu i po nad glavom, stalno zaduživanje po lihvarskim kamatama, javna preduzeća u kolapsu…. Fali nam ljekara, medicinskog osoblja…. To je pravi problem, a ne zamajavanje sa glupim pričama oko odvajanja, ili onih još opasnijih o raspakivanju Dejtonskog sporazuma. Sve to služi za zamajavanje već sluđenog naroda zbog čega sve više mladih, ali i ljudi srednjih godina odlazi odavde. A imamo sve: šume, planine, rijeke, banje, pa i more, metale, nemetale. Raj na zemlji. A opet kao da ništa ne znamo sa tim, nego gola sječa, zagadi, otruj…
Dezerteri i donatori
Na kraju, nisam primijetio da neko ima problem što sam ja Srbin. Ja sam Srbin iz Bosne i Hercegovine. Kad sam živio u Sisku zvali su me, logično – Bosanac. Dakle, Srbin Bosanac, mada je, imajući istorijske činjenice u vidu, možda najtačnije – Krajišnik. Znaju moje kolege karateke iz USK da nas sve Krajišnike, bez obzira na naciju, Sarajlije doživljavaju isto – ne vole nas baš
Moramo sada racionalno razmišljati, trebamo samo o ekonomiji pričati, teške priče o ratovima, secesiji, ukidanju, staviti po strani i konačno odbaciti ljude kojima politika podjela, 30 godina od rata, i dalje donosi ogroman profit, što „veći Srbin“ to deblji novčanik. Srbi po profesiji. A, kao po pravilu, gotovo svi ti današnji „veliki Srbi“ su u ratu bili dezerteri, donatori ili po radnim obavezama, linije nisu vidjeli. Čujem da je tako i na drugoj strani.
Samo pametno dalje. Možemo to zajedno. U Novom smo to već pokazali. I još ćemo.
Živi i zdravi bili!, napisao je Janković u svom tekstu.
