"Nigdje nismo prispjeli" - Život u selu na entitetskoj liniji: Jedni se vraćaju, drugi odlaze
Vrata EU nisu odškrinuta, nego su širom otvorena i BiH mora kroz pregovore o pristupanju krenuti ka Evropi. Iako često zanemarena, lokalna samouprava definisana je kao najvažnija adresa evropskog zakonodavstva. Pojednostavljeno, građani u bilo kojem dijelu BiH trebaju imati ista prava, a ona moraju biti u skladu sa evropskim standardima.
Da je posla
Proces evropskih integracija i njegova svrha je ustvari poboljšanje kvalitete života građana, te izjednačavanje životnog standarda država sa zemljama u EU. Od Daytona do danas EU je učestvovala i pomagala u razvoju, povratku. Iako se očekivalo mnogo više, zbog loše političke klime obični ljudi ne mogu dosegnuti standarde koje imaju građani EU: Aneks VII Dejtonskog sporazuma i povratak bili su jedna od prvih zadaća za BiH. Prvo povratničko selo u našoj zemlji su Jusići između Zvornika i Kalesije. Odmah nakon rata 1996. stanovništvo se vratilo na ognjišta. Već 1998. obnovili su kuće. Ipak, uobičajena svakodnevnica BiH je da mladi ljudi odlaze. Nekada je u ovom selu živjelo 500 ljudi, danas ih je 250.
- Mlade ljude je teško motivisati da ostanu zato što nema posla, svi su otišli po Sloveniji, Hrvatskoj, Njemačkoj. U zadnje dvije godine otišlo je pedeset omladinaca, kaže nam mještanin Hazim Mustafić.
Selo je obnovljeno, postavljena je rasvjeta. Sve je rađeno većim dijelom sredstvima Federacije, te učešćem mještana. Stanovnici su očekivali mnogo i željeli ostati na ognjištima. Ipak, kako kažu, nema dovoljno posla. Većinom se bave poljoprivredom.
- Kod nas je omladina 99 posto otišla. Možda je deset posto omladine tu i ti što su ostali nemaju posla ni perspektive za život. Mi smo na entitetskoj granici, pokušaj u Zvorniku nemaš pravo, pokušaj u Federaciji isto, tako da nisi nigdje prispio, govori nam Ismeta Ibrahimović.
Većina radno sposobnog stanovništva radi u dijaspori. Kući dolaze za vikend. Neki su sa porodicama otišli, a neki su porodice ostavili na selu i vikendom se vraćaju kući. Sada je u selu tridesetoro djece. U školu idu u Sapnu, autobusom. Hasreta Muratović ima troje djece. Dvoje ide u školu. Kaže kako bi voljela da imaju neki svoj biznis.
- Jusići su prvo povratničko mjesto u kojem je najviše žena. Nama bi to značilo, mi smo između FBiH i RS-a, ni na jednu stranu faktički nismo prispjeli. Bilo bi dobro da imamo neko udruženje žena, da se nečim bavimo, ističe Hasreta, majka troje djece.
Svi su u selu mišljenja kako je njihov problem to što su na granici. Pripadaju Republici Srpskoj, a usmjereni su na Federaciju. Pomoći od Grada Zvornika kojem pripadaju, kako kažu, nisu imali. Povratak je jedan od aneksa Dejtonskog sporazuma. Onaj sedmi. Iz Unije za održivi povratak tvrde da je prije nekoliko godina utvrđeno kako se 1.950.000 ljudi vratilo na svoje u BiH. Međutim, više od 600.000 ljudi je proteklih godina napustilo ovu državu.
- BiH ima jedan dobar zakonski okvir koji garantuje dostojanstven život povratnika, znači da imaju sigurnost, zapošljavanje, zdravstveno, da imaju obrazovanje. Sve to na papiru piše i sve se garantuje, međutim, ta garancija nije prisutna u životima ljudi. Povratnik može opstati ako ima vlastitu finansijsku podršku, govori nam Mirhunisa Zukić, predsjednica Unije za održivi povratak BiH.
Smatra se da je između 60 i 70 odsto svih evropskih direktiva adresirano upravo na jedinice lokalne samouprave, kao aktere koji su zaduženi za njihovu punu implementaciju i ostvarenje planiranih ciljeva i vrijednosti.
- Ja se sjećam kad sam tek počela raditi u tadašnjem ministarstvu evropskih integracija. Tada se tražilo u toj fazi da broj pozitivno riješenih zahtjeva premaši pedeset posto. Za godinu, godinu i po se tražilo da premaši osamdeset posto i to je bio prvi set koji se odnosio na povratnike. Sad to možemo povezati za ključni prioritet 13, koji se odnosi na zaštitu i inkluziju ranjivih grupa. Dakle, sve što se uradi u smislu zaštite povratnika i njihovih prava, sve se može vezati za realizaciju ključnog prioriteta 13, kaže za Oslobođenje Darija Ramljak, pomoćnica direktora Direkcije za evropske integracije BiH.
Muamer Džananović, naučni saradnik Instituta za istraživanje zločina protiv čovječnosti i međunarodnog prava Univerziteta u Sarajevu, ističe da povratnici očekuju, prije svega, sigurnost.
- Situacija je bila dobra prvih godina, 2000. Tada je povratak zaista bio masovniji, kada je u pitanju RS, Bošnjaci i Hrvati su bili i politički značajan faktor u lokalnim zajednicama i na entitetskom nivou. Tada su učestvovali u vlasti, u kreiranju budžeta, bilo je značajnije poboljšanje, ocjenjuje Džananović.
Predug put
Sada se situacija promijenila i ljudi se ne osjećaju sigurno. U ekonomskom smislu većina ne osjeća da može živjeti od svog rada. Ipak, iako se tako ne čini, iz Direkcije za evropske integracije potvrđuju da je BiH dosta uradila na evropskom putu po ovom pitanju.
- Uvijek postoji ta paradigma da li smo u dejtonskoj ili briselskoj fazi. Želim istaći da je odmah po potpisivanju Daytona, nekoliko godina poslije toga, čim je BiH dobila neki dijalog, prvi set zahtjeva već bio okretanje ka briselskom putu. Taj put već prilično traje, dvije i po decenije, idemo iz faze u fazu, smatra on.
Podsjećamo, neka od ključnih poglavlja EU odnose se na socijalna pitanja, zapošljavanje, zaštitu životne sredine, energetiku, poljoprivredu, ruralni razvoj, zdravlje, održivi razvoj itd. S obzirom na to da se u briselskoj fazi od Bosne i Hercegovine očekuje da bude ozbiljan partner, politička klima mora biti usklađena sa EU putem bez izuzetaka.
