Nepovjerenje je ubilo Otvoreni Balkan: "Regionalna inicijativa koja to nikad nije bila"
Dr. Soeren Keil: Ekonomska saradnja je komplikovana
Otvoreni Balkan je godinama najavljivan kao važna inicijativa saradnje zemalja Zapadnog Balkana. No, prvobitni, barem zvanično iznošeni ciljevi, nisu ugledali svjetlo dana. Otvoreni Balkan je uspio okupiti samo tri članice - Srbiju, Albaniju i Sjevernu Makedoniju. Na njega se počelo gledati kao na političku inicijativu, gdje jednak status zemalja nije moguć, a političke aspiracije Srbije i Albanije ostavile su Bosnu i Hercegovinu, Crnu Goru, ali i Kosovo, po strani.
Politička priča
Edi Rama, premijer Albanije, u ljeto 2023. poručio je da je Otvoreni Balkan završio misiju. Srbijanskog predsjednika Aleksandra Vučića iznenadila je ta izjava. Priča o nastavku inicijative je utihnula. A onda je Staša Košarac, ministar vanjske trgovine i ekonomskih odnosa BiH, najavio da će se insistirati na deblokadi članstva BiH. Prof. dr. Lejla Ramić-Mesihović, šefica Odsjeka za međunarodne odnose i evropske studije IBU-a, naglašava da je Otvoreni Balkan inaugurisan 2019, u zatišju aktivnosti u okviru Berlinskog procesa. Ramine najave o napuštanju inicijative dovele su je u nepovoljan položaj.
- Ovu regionalnu inicijativu ne prate stabilna, institucionalna infrastruktura, pouzdani izvori finansiranja, a dosta stvari koje su pokrenute duplira se sa aktivnostima predviđenim u okviru Berlinskog procesa. Istovremeno, Berlinski proces ima i regionalne institucije (npr. RCC i CEFTA), program, budžet i osoblje koje radi primarno na ovim aktivnostima, ističe prof. dr. Ramić-Mesihović.
Dodaje da je Otvoreni Balkan fokusiran na trgovinu, mobilnost studenata i radne snage, saradnju u intervenisanju pri elementarnim nepogodama i poticanju na dalji napredak u procesu evropskih integracija.
- Pitanje je šta autentično i dodatno može podržati ovaj proces, koji postaje sve kompromitovaniji u političkom smislu. Neke zemlje inicijative nemaju isti nivo usaglašenosti sa vanjskom politikom EU. To je posebno postalo vidljivo s ratom u Ukrajini. BiH ovu inicijativu nije niti odbila niti prihvatila. Od početka je teško i sve je teže vidjeti dodatnu vrijednost, ali BiH se vodi i logikom da ništa što može biti imalo korisno ne treba tek tako odbijati. Mislim da je to dobro izbalansiran stav. BiH treba težiti da doprinese i izvuče korist iz Berlinskog procesa, koji je širi, podržaniji, finansiraniji i pouzdaniji, naglašava naša sagovornica.
Dodaje da su iz Beograda i prije dolazili prijedlozi za regionalne inicijative s manje uspjeha. Ne može se reći da ne postoji potreba, ali, istovremeno, bilo kakvo partikularno nastojanje i nametanje nema šansu niti u BiH niti u regionalnim okvirima.
Dr. Marika Djolai, predavačica na Bradford univerzitetu i članica BiEPAG-a, ističe da su ključni problemi kod Otvorenog Balkana to što su članice samo tri zemlje. Bez obzira na retoriku koja je najavljivala regionalnu inicijativu, ona to ustvari nikada nije bila.
- Otvoreni Balkan je politička priča između lidera tri države - Albanije, Srbije i tadašnje makedonske vlade. Možda je Berlinski proces uspeo u nekoj meri da izbegne političku dominaciju nad ekonomskim segmentima, ali kod Otvorenog Balkana to nije slučaj, ističe dr. Djolai.
Smatra da su efekti inicijative nikakvi, samim tim što se njen kraj desio prošlog ljeta, kada je došlo do zamrzavanja odnosa između Srbije i Albanije.
- Što se tiče BiH, s obzirom na to da ona nije formalno pristupila inicijativi, nema ni nekih beneficija. Znamo i da je Zoran Tegeltija (bivši predsjedavajući Vijeća ministara BiH, op. a) potpisao inicijativu, ali nije nastupio u koordinaciji i saradnji sa institucijama države BiH, a takav unilateralni nastup ne može da bude beneficija državi koja se bori sa političkim problemima, naglašava dr. Djolai.
Objašnjava da je Otvoreni Balkan pokušao da preslika ideju Common Regional Marketa pod okriljem Berlinskog procesa koji je u fazi razvoja. Naglašava i da je pokretanje iznova teme Otvorenog Balkana od političara iz RS-a političko pitanje.
- Sada, nažalost, vidimo sve više pokušaja RS-a da se uključi u bilo koje inicijative, bilo šta što bi ga vezalo za Srbiju, a istovremeno vidimo i pokušaj Vučićevog režima da inicira različite aktivnosti da bi što više uključio RS. To sve liči na prikriveni pokušaj aneksije RS-a ili bar podršku Dodikovom insistiranju na nezavisnosti RS-a. Ali, to se, naravno, ne može desiti. Ja i dalje tvrdim da je Otvoreni Balkan mrtav, samim tim što se Rama povukao, poručuje dr. Djolai.
Dr. Soeren Keil sa Instituta za federalizam Univerziteta u Fribourgu u Švicarskoj smatra da je ideja inicijative dobra, ali da još treba vidjeti praktične prednosti. Kaže da je političku saradnju lakše postići, nego ekonomske sporazume. Ekonomska saradnja je komplikovana.
- Ideja, u teoriji, zvuči dobro. Ali, do sada je bilo malo konkretnih političkih dostignuća, smatra dr. Keil.
Pokretanje rasprave o Otvorenom Balkanu imalo bi smisla samo ako postoji mapa puta ka stvarnom napretku ako je povezana s drugim inicijativama (Berlinski proces) i ako postoji jasna veza sa integracijom u EU. A EU integracije postale su važnije za sve zemlje.
Dr. Armina Galijaš, viša naučna saradnica u Centru za studije jugoistočne Evrope Univerziteta u Grazu, smatra da je ključni problem to što inicijativa dolazi od Srbije i Albanije, zemalja sa manje ili više izraženim aspiracijama na susjedne teritorije, te bez jasne vizije.
Volja partnera
- Iza svega stoji ideja, a manje jasne analize koje bi bile u stanju argumentovano privući BiH, Crnu Goru i Kosovo, kaže dr. Galijaš i dodaje da slobodna razmjena robe ili studenata između BiH i Sjeverne Makedonije zasigurno nije neki veliki motiv nijednoj strani.
BiH ima daleko veću potrebu za lakšom razmjenom robe i studenata sa EU.
- Druga je stvar ako se to želi mijenjati, i ako da, iz kojeg razloga. To znači da to onda više nisu privredna, nego politička pitanja, a političko ujedinjenje regiona se nije pokazalo funkcionalnim. Ovakva inicijativa zahtijeva povjerenje i volju svih partnera u procesu približavanja. Sa akcentom na svih. Zemlje Zapadnog Balkana se trebaju svakako približavati standardima EU sa kojima ionako imaju pune ruke posla, prije nego što krenu igrati na još jednom polju koje bi otvorilo dodatne mogućnosti za korupciju, manipulaciju i sve čega se trebamo riješiti, zaključuje dr. Galijaš.
