Neodmjerena i nepravovremena japanska provokacija
Aleksandar Mitić: Neodmjerena izjava japanske premijerke
Početak diplomatskog spora između Narodne Republike Kine i Japana, nakon izjave nove japanske premijerke Sakae Takaichi o tome da Tokio ne odbacuju mogućnost upotrebe sile ukoliko po pitanju Tajvana budu ugrožen njegov „opstanak“, dočekao sam u Pekingu. Na međunarodnoj konferenciji Kineske akademije društvenih nauka imao sam prilike da razgovaram sa brojnim kineskim i svjetskim stručnjacima, i svi odreda su ocijenili da je izjava japanske premijerke bila u najmanju ruku neodmjerena, prije svega s obzirom na ranija istorijska iskustva.
Međutim, pored toga, izjava premijerke Takaiči je data u vrlo osetljivom trenutku. Prije svega dva mjeseca, Narodna Republika Kina je paradom na trgu Tjenanmen obilježila 80. godišnjicu pobjede u Drugom svjetskom ratu nad japanskim imperijalizmom i militarizmom, uvažavajući sjećanje na milionske žrtve kineskog naroda. Zatim je Stalni komitet 14. Svekineskog narodnog kongresa 24. oktobra proglasio 25. oktobar za Dan sjećanja na povratak Tajvana nakon pola vijeka japanske okupacije. Najzad, na marginama samita APEK-a u Južnoj Koreji krajem oktobra, kineski predsjednik Xi Jinping je u razgovoru sa Takaichi istakao da elementi iz četiri dokumenta o odnosima Kine i Japana o principima vezanim za istoriju i Tajvan moraju da budu „striktno poštovani“ da bi osnova kinesko-japanskih odnosa ostala stabilna. Uprkos tome, japanska premijerka je, nakon susreta sa političkim rukovodstvom iz Tajpeja, dala izjavu koje je ugrozila osnove dogovorenih principa.
Pređena je, barem, „retorička crvena linija“ – i to ne spore ni mnogi američki i japanski analitičari. Diplomatsko „peglanje“ izjave time da ona nije u neskladu sa kontroverznim japanskim amandmanima iz 2015. godine - koji su relativizovali Član 9 japanskog Ustava o zabrani upotrebe sile za rješavanje međunarodnih problema - teško može da ublaži nezadovoljstvo u Pekingu.
Ne treba zaboraviti širi kontekst. Takaichi je i prije stupanja na mandat premijerke u aprilu 2025. godine posjetila Tajpej i govorila o neophodnosti stvaranja „kvazi-bezbjednosne alijanse“ u regionu koji politički Zapad naziva „Indo-Pacifik“. Pored toga, u svom prvom spoljnopolitičkom obraćanju nakon stupanja na dužnost, Takaiči se založila da se značajno ubrza cilj povećanja udela vojnog budžeta u BDP-u Japana na 2 odsto, i da se taj cilj postigne dvije godine ranije od planiranog. Sve veća militarizacija regiona, zapadna strategija „obuzdavanja rasta Kine“ i građenje narativa o „kineskoj prijetnji“ važan su okvir za razumijevanje kako izjave Takaichi, tako i reakcije Pekinga.
Ipak, izjava Takaichi stavlja u nezgodan položaj i Washington, koji je, čini se, bio pomalo zatečen. Nakon inicijalnog ćutanja, pojavili su se medijski izveštaji o tome da je predsjednik SAD Donald Trump zatražio od Takaichi da se uzdrži od dalje eskalacije. Takav stav nije nelogičan s obzirom na pokušaje Trumpa da sa Pekingom postigne napredak u trgovinskim razgovorima. Međutim, teško je očekivati rješavanje diplomatskog spora između Pekinga i Tokija bez povlačenja ili barem razjašnjenja izjave koje bi uvjerilo kinesko rukovodstvo da Japan ne namjerava da strategijom „korak po korak“ dodatno razvodnjava i relativizuje osnovne postulate normalizacije odnosa još od početka 1970-ih godina, a to je potvrda da je Tajvan integralni deo Narodne Republike Kine, i da ne postoji japanska namjera da se takav status ugrozi.
Autor: Dr Aleksandar Mitić, naučni saradnik Instituta za međunarodnu politiku i privredu
Prilozi objavljeni u rubrici „Kolumne” odražavaju stavove autora, ne uvek i stavove KMG-a
