Neka Bogdanović ujedini bivše republike i spasi antifašističko naslijeđe od zaborava

Spomenici naše slavne antifašističke prošlosti širom Bosne i Hercegovine prepušteni su zaboravu, a sve više ih nagrizaju i zub vremena i pipci fašizma. Impozantne građevine velikih umjetnika propadaju. A kako bi se pokušao naći spas za barem dio važnih spomenika, državni poslanici SDP-a Jasmin Imamović i Saša Magazinović inicirali su pokretanje procedure za nominaciju za upis na UNESCO-ovu Listu svjetske baštine arhitektonskih djela Bogdana Bogdanovića u našoj zemlji. Predstavnički dom Parlamentarne skupštine BiH usvojio je inicijativu. Inicijativu nisu podržali poslanici HDZ-a BiH. Prvim zaključkom zaduženo je Ministarstvo civilnih poslova BiH da pokrene proceduru. Drugim se traži da Ministarstvo i Državna komisija za saradnju sa UNESCO-om pozovu i druge zemlje bivše Jugoslavije u kojima se nalaze spomenici Bogdanovića da se pridruže inicijativi, a kako bi nominacija dobila regionalni karakter.

Zanemarivanje zasluga

Imamović za naš list ističe da se u cijeloj Evropi i svijetu čuvaju vrijednosti antifašizma, kulturno naslijeđe koje je u vezi sa pobjedom planete nad Hitlerom, civilizacije nad barbarizmom, antifašizma nad fašizmom.

Kolumna

Partizansko za UNESCO

- A kod nas se već dugo, dugo, više od tri decenije, zanemaruju takvi spomenici. Danas moramo pokazati da smo dio evropskog kulturnog naslijeđa. Radi se i o bh. i evropskom kulturom naslijeđu. S druge strane, Bogdan Bogdanović je u svjetskom vrhu, a pogotovo u evropskom, kada je u pitanju memorijalna kultura, ističe Imamović.

Partizansko spomen-groblje Mostar svjedok je historije

Objašnjava da na prostoru bivše Jugoslavije postoji 20 velikih arhitektonskih i umjetničkih djela Bogdana Bogdanovića. U našoj zemlji su tri: Partizansko spomen-groblje u Mostaru, Spomen-park Garavice u Bihaću i Nekropola Smrike u Novom Travniku. Za Bogdanovića kaže da je veliki autor, arhitekta, čovjek, pisac, ali i prijatelj BiH.

- Smatramo da i Bogdanović i njegova djela ispunjavaju sve kriterije kako bi se pokrenula procedura, jasan je Imamović.

Iako je na čelu MCP-a BiH kadar HDZ-a, Imamović ne očekuje opstrukcije. Govori nam da traže od MCP-a BiH da pokrene proceduru, a prvi korak podrazumijeva uvrštavanje u tentativnu listu i izradu nominacijskog fajla. Ističe da u drugom koraku kao poslanik ima pravo organizovati konferenciju. U planu je da to bude ubrzo. Bit će pozvani i federalni premijer Nermin Nikšić, nadležna ministarstva i svi relevantni faktori, uključujući i Komisiju za zaštitu kulturno-historijskog naslijeđa i voditelja Ureda UNESCO-a u BiH. Razgovarat će se o proceduri za izradu liste i svim potrebnim koracima. Imamović napominje da je MCPBiH zadužen za koordinaciju, a nada se da će ministrica civilnih poslova Dubravka Bošnjak iskoristiti priliku. Rok za reakciju MCP-a BiH nije određen, ali Imamović podvlači da ih ništa ne može zaustaviti u namjeri da dođe do nominacije. Smatra da je ovakva inicijativa zapravo i jedini način da se konačno zaštiti Partizansko spomen-groblje u Mostaru, koje je na meti vandala decenijama. Praksa je pokazala, kaže Imamović, da svi raniji pokušaji nisu urodili plodom. Nakon obnove Partizanskog groblja početkom 2000-ih, spomen-ploče - njih 700 - polupane su 2022, a posjetitelji su i dan-danas žrtve uznemiravanja.

- Jedini način da Partizansko spomen-groblje u Mostaru dobije pravi nivo zaštite jeste da postane dio svjetske baštine, poručuje naš sagovornik.

Govoreći o drugom zaključku koji se tiče uključivanja zemalja regije u inicijativu, Imamović podsjeća na dobru praksu, a to je nominacija stećaka. Naglašava da je 90 posto stećaka, zapravo, u BiH, ali da ih ima i u Crnoj Gori, Srbiji, Hrvatskoj, te da se radilo o zajedničkoj, regionalnoj inicijativi.

- Svaka inicijativa je jača kao regionalna. Antifašizam je neprolazna civilizacijska vrijednost koja bi mogla da nas veže. Na meni je bilo da predložim da to budu tri spomenika koji su u BiH, a drugim zaključkom je zatraženo da se pozovu i susjedne države u kojima postoje takvi spomenici. Djela Bogdanovića postoje i u Sjevernoj Makedoniji, u Crnoj Gori, na Kosovu, u Srbiji, u Hrvatskoj. Kao regionalna inicijativa mislim da bi brže prošla, imala bi veću snagu, poručuje Imamović.

Iz MCP-a BiH ističu da su obaviješteni o zaključku Predstavničkog doma PSBiH.

“Ministarstvo će u skladu s propisanim procedurama i svojim nadležnostima preduzeti potrebne aktivnosti koje, između ostalog, podrazumijevaju uključivanje ministarstava nadležnih za oblast kulture, kao i Državne komisije za saradnju s UNESCO-om”, naglašavaju.

Futuristički pogled

Napominju da je priprema nominacija izuzetno složen i dugotrajan posao koji zahtijeva angažman velikog broja stručnjaka i uključenost svih nadležnih i zainteresovanih strana. Potrebno je obezbijediti i značajna finansijska sredstva.

“Dinamiku pripreme/predaje nominacija, te njihovo razmatranje za eventualni upis, definisao je sam UNESCO. A da bi se neko dobro našlo na Listi, mora ispuniti kriterije koje je definisao UNESCO. Prije svega, mora imati izuzetnu univerzalnu vrijednost, što je u procesu nominacije posebno zahtjevno dokazati. Pored toga, dobro mora imati autentičnost i integritet, kao i osiguran sistem zaštite i upravljanja kojim se garantuje njegovo dugoročno očuvanje”, objašnjavaju nam iz MCP-a BiH.

A brojna obećanja o adekvatnoj zaštiti Partizanskog spomen-groblja u Mostaru godinama slušamo iz institucija Federacije BiH. U ranijem odgovoru na upite Oslobođenja iz federalnog Ministarstva kulture i sporta i Zavoda za zaštitu spomenika istaknuto je da je u izvještaju nakon devastacije 2022. naglašeno da za sveobuhvatne radove na zaštiti i prezentaciji nacionalnog spomenika treba izdvojiti značajna sredstva.

“Sukladno Izvješću kontinuirano se iznalaze sredstva i fazno se osiguravaju uvjeti za umanjenje rizika od vandalizma. Do sada su djelomično ili potpuno implementirana sredstva za obnovu objekta suvenirnice i njemu osigurana soba za videonadzor, instaliranje opreme i uspostavljen je sistem videonadzora, te su osigurana sredstva za povremeni patrolni fizički obilazak kompleksa do šestog mjeseca 2026”, navedeno je.

Pogled na Garavice/Enesa Husić

Izgradnja ograde i ulazne kapije očekuje se ove godine. A potrebno je osigurati novac za dugoročni, kontinuirani videonadzor i fizičku zaštitu, izradu projektne dokumentacije i izvođenje konzervatorsko-restauratorskih, radova na hortikulturi i vodo-natapnom sistemu. Nužno je izraditi i plan upravljanja. Iz Ministarstva su stava da se svaki oblik vandalizma može prevenirati.

Koordinator UDIK-a Edvin Kanka Ćudić naglašava da je zaostavština Bogdana Bogdanovića zasigurno ogromno blago.

- To su djela futurističkog pogleda na svijet i umjetnost, koji je prelazio domete mjesta i područja u kojem živimo, a pri tome nas vinuo u vrh svjetske umjetnosti. Nažalost, ta umjetnost je poslije nestanka zajedničke države ostala osuđena na propast. Upravo zato što je bila kozmopolitska, a ne uskogrudno provincijalna i monoetnička, upozorava Ćudić.

Ističe da je inicijativa možda i posljednji napor da se Bogdanovićeva djela, uključujući i Partizansko spomen-groblje u Mostaru, zaštite od nacionalističkih agendi.

- Ono što nije rat uništio, sistematski se uništava već decenijama, pretvarajući tu vrijednu kulturnu baštinu u zarasle ruševine. Na ovaj način bi se očuvalo Partizansko groblje u onoj mjeri koliko je to moguće. Tada bi država i Grad Mostar morali prestati sa ignoriranjem ovog simbola Mostara, čije bi potpuno uništenje bilo veliki gubitak za naše društvo, smatra Ćudić.

Govoreći konkretno o potezima Federacije BiH, nije siguran da Vlada ima kapaciteta da se bavi naslijeđem antifašističke i zajedničke prošlosti.

Važnost saradnje

- Oni to samo deklarativno rade, a u suštini se bore da prežive izbore u oktobru. Bojim se da bi odluke donosili oni koji ne cijene dovoljno lik i djelo Bogdanovića i ne prepoznaju koliki je značaj njegove umjetnosti za BiH, akcentuje Ćudić.

Vjeruje da bi regionalna saradnja bila dobro rješenje u očuvanju naslijeđa Bogdanovića.

- Zapravo, bilo koja saradnja, pa i lokalna, pomogla bi tom cilju. Potrebni su dobra volja i malo truda da se sačuva zajednička baština. No, čim spomenemo da je nešto zajedničko, odmah nastaje problem. Živimo u vremenima kada je atraktivnije podizati spomenike, imenovati škole i ulice po fašistima, nego čuvati svijetli partizanski obraz Drugog svjetskog rata, ističe Ćudić.

Zaključuje da ćemo, nažalost, tek kada u potpunosti izgubimo antifašističko naslijeđe, postati svjesni njegove vrijednosti.