Nek' se zna ko je gazda u kući: Inela Selimović nije jedina žrtva nasilja u Kalesiji

Nakon što je Emir Selimović ubio svoju suprugu Inelu, sa kojom je bio u postupku razvoda, ali su i dalje živjeli zajedno, kao i njihovog 13-godišnjeg sina, na društvenim mrežama su se pojavile ispovijesti žena koje jasno pokazuju da ovo nije izolovan slučaj u našoj zemlji. Svakodnevna maltretiranja i prebijanja trpe mnoge žene.

Sistem, država, nadležne institucije, nazovite kako želite, umjesto da pruže zaštitu žrtvama, posebno u slučajevima kada im se obrate za pomoć, oni ih svjesno prepuštaju na nemilost zlostavljačima. I sve uz opravdanje da kao ne mogu ništa učiniti, dok nasilnik nešto ne učini, pa žrtva to prijavi i sve to "lijepo" zadokumentuje. A i tada nasilnik načešće u pritvoru provede 24 sata nakon čega mu je opet otvoren put da čak i više pretuče i maltretira žrtvu, sada uz "opravdanje" zato što ga je prijavila.

Ubistvo Inele Selimović potaknulo je korisnicu Facebooka Ramizu Vilić, također iz Kalesije, da opiše svoja iskustva, kako sa mužem zlostavljačem i njegovim roditeljima, tako i sa onima od kojih je zatražila pomoć, a to su policija Centar za socijalni rad, Tužilaštvo i sud.

Priča koja slijedi budi osjećaj saosjećanja prema žrtvi, ali još višee i bijes prema svim "nadležnim institucijama" odnosno prema svima onima čiji je posao da zaštite žrtvu, ali to ne čine, nego svojim ponašanjem kao da opravdavaju zlostavljača.

Udri kuju

- Znaš, kada odlučiš prestati da živiš u nasilju, svakodnevnim uvredama, ponižavanjima, zlostavljanjima, u Kalesiji, ti više nisi "prava žena". Nisi ona kojoj svaka čast jer je istrpila i očuvala brak po bilo koju cijenu. Nisi ti dobra kao ona što joj čojk u kafu strpa so, šećer, biber, ljutu papriku pa je natjera da popije, a ona zarad sloge i popi!

"Maaa hajdeee, nek udara, kažu tamo gdje čojk udari, vatra ne prži, hahahaha!!!"-govoriše tako moja bivša svekrva.

"Uuudriii kujuuu, maater jojjj je*i, nek se zna ko je gazda u kućiii!!!"- deraše se iz sveg glasa dok mi je curica bježala u zagrljaj od straha i šoka.

"Ja sam svojoj žito pod koljena met'o, a da me ikad prijavila, isjeko bi je ko janje!"-kazivao je, sada već umrli bivši svekar.

Smogneš ti, kao žensko snage, pa elem prijaviš nasilje, nadajući se da će te neko napokon zaštiti.

"Ma hajde smirite se, ne može to tako, hoćeš lijepu ženu a ljubomorni jedno na drugo, nemojte da nas više bespotrebno zovete!"- kazaše policijski službenik MUPa Kalesije, koji je mene u tom momentu gledao bjenu i prestravljenu.

Izveli ga napolje, vraća se, osmijeh od uha do uha:"evo ljudi ba pametni, govore mi nemoj sebi dozvolit da te prijavljuje, mudre su žene, strpaće te u ludnicu i ona seb nađe nekog a ti luduj posle, pametan budi..."

Policijski izvještaj: Stranke upozorene, situacija smirena, nije bilo tragova nasilja!

Centar za socijalni rad u Kalesiji:

"Pa vidi, to što je on tebe tukao, ne znači da i njemu ne možemo dodijeliti djecu, vama djeca pripadaju 50% oboma. Ok, evo on je priznao da te tukao i obećao je da neće više, eto pokušajte bar 15 dana pa ako te opet darne, ja ću vas lično razvest, a evo i ja ti obećavam neće on tebe više, viđam ja njega u džamiji. A i ti, to što si mlada, ne znači da ćeš sebi za života naći nekoga mladog i lijepog. Tebe sleduje neko star, a djeca će ti uvijek biti odbačena.

Al vidi, nemoj izlazit nikud sama, nek ima pratnja uz tebe, on može u ovom stanju svašta da ti učini, on treba da se liječi. Mi ne možemo utjecati na to što vam ne da u kuću, to će sud odlučiti..."

Zahtijevam da se na posredovanju navede da je razvod zbog nasilja.

Izvještaj posredovanja:" Trajno narušeni odnosi."

Kazujem advokatu, imam zaštitu, kaže daj taj papir. Koji papir?

-pa o zaštiti.

Pa nemam, nisu mi dali.

-idi traži.

Slomljeni prst

Centar za socijalni rad Kalesija:" a ja sam to tebi onako rekao, to je procedura sad da se na papir stavi, to mora policija da odredi, ne mi..."

Kantonalni tužitelj:" Vidi, mi njega možemo pritvoriti na 24 sata da ga ispitamo, samo ti popuni prijavu."

-ali nakon 24 sata on ide vani?

"Da."

-pa može me ubiti kada izađe, ne smijem.

"Onda potpiši da se odričeš blagodeti člana xxx i ne želiš da ga pritvorimo."

(Time se posle pravdaju da su htjeli pomoći ali je žrtva odbila.)

Sud Kalesija, brakorazvodna parnica, sudija:"Sita sam ja vas što imate sve pa se nadignete po sudovima razvoditi i nama probleme praviti!!!"

"Halo, policija, želim da prijavim da me uhodi i prati, strah me je za život!"

-Ne možemo ništa na osnovu toga, mora nešto učiniti, pa da mi postupamo!

Kalesija, 21. vijek.

Sve smo mi #Inela i #Tarik, samo čekamo kad će kome ćejfnut pa da učini naumljeno....

Da vas dragi Allah uvede u bašče Dženneta, i pridruži vas odabranom ummetu koji će biti u društvu našeg Poslanika.

Moj slomljeni prst, 2016ta godina, čini mi se.

Ne, nije se uzeo u dokaze jer je slika i jer se trebalo u momentu udaranja mene snimati, a i opet to ne bi bilo uzeto u dokaze jer se snimci ne priznaju.

Odatle često i govorim, Allah Uzvišeni, ja i mojih devet i po prstiju, napisala je Ramiza Vilić.

Počisti tu krv

I dok pokušavate doći sebi od užasa i bijesa zbog svega pročitanog nailazite na komentar korisnice koja se predstavila kao Sabahudin Alema. Još jedna ispovijest. Još jedan horor. I opet nadležno, policvija centar za socijalni rad i pravosuđe, ne čine ništa kako bi zaštitili žrtvu.

- Eh ovako dok uspavljujem malu ja ću pokušat ispričat svoju situaciju.

Možda samo u kratkim crticama jer bi mi trebalo 2 godine i roman da napišem.

Udala se 2016.

Kćerku prvu dobijam 2017 god, i sve skoro oke. Tu i tamo neka svađica. Ja žena domaćica on muzičar, svi znaju o kome se radi

2018 ostajem trudna, moja kćerka tad ima oko 7 mjeseci. U 5-tom mjesecu trudnoće saznajem da ima ljubavnicu kafansku konobaričetinu, ali pošto tada zavisim od njega sa jednim u rukama drugim u stomaku šutim. Horor, živim u nenamještenom stanu, za uslove nikakvom. Bez kupatila, kuhinje, ja i curica u jednoj sobi sa malom peći koju kad naložiš pola sobe je u dimu. Njega ionako nema od jutra do sutra 25.12.2018 god odlazim mami gdje ćemo noćit. On dolazi sa svirke nekad pred jutro. Ja curici nemam za mlijeka. Pitam ga da mi da novac da uzmem djetetu da jede (ja vec 7 punih mjeseci) gdje on skače i počinje da me tuče (ne prvi put) dok nikog nema kući. Dok krećem ka kupatilu, osjetim vrelo niz noge, skidajući pidžamu krv u tolikoj količini izlazi da krvav trag po laminatima ostavlja. Iz sveg glasa zovem mamu koja je bila vani, i govorim "ode moje dijete", dok on kaže "požisti kravo tu krv da je neću ja čistit".

Da skratim imala sam placetu previju, porodila sam se. Dijete je umrlo nakon 21 sat. Mene hitno operisali,dobila sepsu jedva živa ostala, da bi on tu noć išao slavio sa švalerkom njen rođendan zahtijevajući od mog oca da mu kupi 2 kutije cigara jednu njemu jednu njoj, dok su moji roditelji žurili za bolnicu noseći sve što je meni trebalo, sa nadom da cu izać iz operativne sale živa.

Po povratku kući, prolaze dani i tako u strahu se 1000 put sastaneš i rastaneš. Prijaviš, naprave zapisnik, on ode proganja te po poslu, na ulici, vrišti u neka doba oko kuće, komšije snimaju, vratiš se opet da ne maltretira sve oko tebe koje poznaje. Kad zajedno živite svaki dan tuča vriska cika. Najstarija kćerka je više vremena provela pod kuhinjskim stolom nego kod njega u naručju.

Nakon 5 god ostajem trudna. Druga kćerka, gdje dok ja saznajem za xyz švalerku me počne ponovo tuć. Diže pištolj na mene i šuta me nogama u nadi da će me udariti u stomak dok ja sageta ležim na podu. Uspijevam da curicu izbacim kroz prozor i nekako i ja bježim do svojih(kuća do kuće, žvjeli smo u mojoj kući)

Odlazim i prijavim. Po proceduri normalnoj, nekako se nađu normalni ljudi gdje on dobiva 2 mj zatvora za porodično nasilje. Predajem za razvod ali, czsr tu šteka i ne smije nas sastavit u njihovoj prostoriji zbog zabrane prilaska. Prolazi 6 mj, zabrana istekla, ponovo proganjanje (ali i prije jer za njega zabrana ne vazi).

Odlazak u zatvor

Pošto mi je u međuvremenu umrla mati, otac se odselio u Njemačku, ja bukvalno primorana da ga ponovo primim jer ne mogu na posao da radim, budući da mi pravi scene, kod kuće ne smijem veče dočekat. Odlazi u zatvor, gdje mu ja normalno nosim sve što treba i izdržavam ga.

2022 ostajem trudna sa 3com kćerkom neplanirano. Sa 10 sedmica on se oženi dok je još sa mnom sa 15 godina mlađom. Meni poriče i opet scene. Uglavnom ja sam stavila tačku i smrt bolja nego život sa njim. Na svu sreću zadužuje se za drogu kod opasnih ljudi i bježi iz grada u grad. Čeka ga dosta zatvora, al je bar mene ostavio na miru.

Eto moja kratka horor pričica za 8 godina mog braka sa klavijaturistom iz Tinje.

P.s nisam očistila dijete, koje nikad nije vidio.

Dvije kćerke nije vidio godinu dana, i nadam se da nema namjeru. Više nema ni švalerke uz njega i za nju je dobio zatvor, ni žene ni klavijature. Mlad delija star prosijak.

I da ja sam trudna, 6-ti mj igrom slučaja upoznala momka koji je radio u jednoj veleprodaji, počeli kao neku vezicu, meni nekim nelogičnim slijedom događaja (ja mama treće na putu, on momak). On je iznio moju kćerku iz bolnice, i on joj je dao ime, i on ih sve 3 pazi više nego ja. Pogotovo najmanju, ne da reć da nije njegova, jer ona biološkog oca nije nikad vidjela. A njegovi roditelji čuvaju moju djecu, koliko god i kad god treba, dok ih prava nana nikad nije nazvala. Ovim putem ih sve selamim. Živa su im unučad i zdrava Allahu hvala, napisala je Sabahudin Alema.