Ne valja se obadati / Trebaju li vrtićima vino, Štok i pivo: Nataša Radulović je i to naručivala

Jedna od najvećih političkih "zvijezda" u BiH trenutno je svakako Nataša Radulović, zastupnica SNSD-a u Narodnoj skupštini RS-a, koja je do izbora Nenada Stevandića obavljala dužnost predsjedavajuće NSRS. Njen vokabular kojeg je koristila u ophođenju prema zastupnicima se, najblaže kazano, može ocijeniti kao neprimjeren.

Kulminacija je bila kada je upozorila zastupnika Nebojšu Vukanovića riječima: "Ne obadaj se". Ova njena rečenica i danas je predmet zgražavanja, ali i ismijavanja na društvenim mrežma.

Škrta na mezi

Međutim, ma koliko smiješno u prvom trenutku djelovao njen način ophođenja, u principu je to tužno, pa čak i tragično. Tim prije što je Radulović u politiku ušla iz oblasti obrazovanja. Ona je, sa ovakvim načinom ophođenja, učila djecu. Upravo na ovu činjenicu ukazala je i ugledna banjalučka advokatica Jovana Kisin Zagajac.

- Slika i prilika predstavničke demokratije. Da se dalje ne zamajavamo, vokabular i nastup koji danas zatičemo u državnom (entitetskom prim.pr.) parlamentu izabrali su ljudi kojima je to simpatično i legitimno. Od srca se smješkaju partijske kolege u fazonu "e nek mu je rekla!", jer između ostalog njegujemo i navijačku demokratiju. Oni koji su birali Natašu Radulović da ih predstavlja tako pričaju u kafani, a Radulović očigledno ne zna za bolje nego da takav riječnik prenese direktno u skupštinu. Misli, ako je za takvo nešto dobila aplauz u kafani ili u partiji vjerovatno će i pred širim auditorijumom. Nego, ne brine mene što je ona poslanik, demokratski je poštovati različitosti, pa makar zanemarili i osnovni kodeks ponašanja, nego me brine što je ista profesorica sa dugogodišnjim radom u obrazovanim institucijama. E na takvu informaciju možemo da sjednemo i da plačemo, jer televizor možemo isključiti, ali dijete ne možemo ispisati iz škole, napisala je Kisin Zagajac.

Radulović je jedan period svoje karijere posvetila i obrazovanju najmlađih. Bila je direktorica banjalučkih vrtića, tačnije Centra za predškolsko vaspitanje i obrazovanje Banja Luka. U tom periodu vodila je računa da najmlađima ništa ne nedostaje. Pa je tako na isteku svog direktorskog mandata, 2014. godine, raspisala tender za nabavku prehrambenih proizvoda i mješovite robe, vrijedan 4,1 milion KM, koji je obuhvatao i kupovinu 666 boca alkoholnih pića.

U tenderu su bile čak precizno naglašene vrste i količine alkoholnih pića koja se nabavljaju, pa je tako navedeno da vrtićima treba 90 litara crnog vina, 72 flaše od 0,75 litara bijelog vina Krstač, ista količina bijelog vina Šardone, 72 flaše Štoka i 360 boca piva od 0,33 litre.

S obzirom da su u tenderu raspisane potrebe za tri godine, odnosno za 36 mjeseci, znači da su vrtićima mjesečno trebala 2,5 litara crnog vina, tri litra bijelogg vina, dvije litre štoka i 3,3 litra piva.

I dok je vodila računa o piću, tadašnja direktorica je škrtarila na "mezi", pa je za tri godine naručila 15 pakovanja feta sira od po 950 grama, odnosno tek nešto više od 14 kilograma, što iznosi oko 400 grama mjesečno. Naručila je i devet kilograma pršuta i suhog vrata, te po 360 kesica smokija i slanih štapića, odnosno po 10 kesica mjesečno.

Da je direktorica vodila računa i o vjerskom uzdizanju najmlađih pokazuje i da je u istom tenderu navedena potreba i za 72 kilograma velikih slavskih svijeća.

Slave i posjete

O ovom tenderu je svojevremeno pisao portal Capital.ba. Oni su pokušali dobiti komentar tadašnje direktorice Radulović, ali ona se pravdala obavezama, te ih je "preusmjerila" na svoju pomoćnicu za finansije Miomirku Mitrović.

- Mi smo ustanova koja ide u goste i kojoj gosti dolaze, moramo ih počastiti. To nisu velike količine na trogodišnjem periodu i one se mogu, a i ne moraju nabaviti. Uostalom, zašto ne staviti nešto odmah sada, nego da se kupuje poslije, posebno po nekoj većoj cijeni. Mi obilježavamo slavu u vrtićima, i u tom obredu se koriste vina. Mi imamo 19 vrtića i to vam je samo jedne godine 19 litara vina. Idemo u posjetu donatorima ili vrtićima iz drugih gradova kojima ponesemo kao poklon flašu pića. Govorimo o nekom normalnom funkcionisanju. Nemojte da se stavljamo u srednji vijek pa da nemamo toalet papira. Svaka normalna kuća u koju dođete ponudiće vas pićem i kafom. Čude me takva pitanja, kazala je tada Mitrović za Capital.