"Ne piše im na čehri": Kako je 17-godišnji Miletić zabranio kralju Švedske da uđe u hotel
- Sarajevo ljubavi moja... ZOI 1984, započinje svoju objavu na Facebooku Zlatko Miletić, delegat u Domu naroda Parlamentarne skupštine BiH.
On se prisjetio zlatnog perioda grada Sarajeva ali i bivše Jugoslavije. Sa svojim pratiocima je podijelio svoje uspomene i obaveze koje je imao za vrijeme Olimpijade.
- Pošto vidim da se mnogi obraćaju u kontekstu obilježavanja 40 godišnjice od organizacije ZOI 1984 u Sarajevu (čak i oni koji nisu bili ni rođeni he he) pa evo da Vas i ja obavijestim o mom učešću u tom sigurno svjetskom događaju. Naime, ja sam, sa još 2 kolega, kao tadašnji učenik IV razreda (jedan od najboljih) Srednje policijske škole COKUP, a zbog nedostatka kadrova, raspoređen kao milicioner u hotel Holiday Inn u Sarajevu u kojem su boravile sve VIP ličnosti koje su posjetile olimpijske igre, od kraljeva, kraljica, princeza, šeika astronauta, sportista, novinara, agenata raznih zemalja, nema koga nije bilo svjetska Crema. To je bio, da bi shvatili koliku sam tremu imao, moj prvi profesionalni posao sa 17 godina, a istovremeno sam bio jedino lice u hotelu Holiday inn koji je radio u milicionerskoj uniformi bez oružja. Vršio sam kontrolu na ulazu u hotel, dokumenata i KDZ pregled sa pripadnicima SDB. I moram Vam reći da nisam znao da li osjećam veću čast, ponos ili odgovornost, prisjetio se Miletić.
Zatim je prepričao i jedan "jedini uvjetno rečeno (mali) incident koji je zabilježen na Olimpijadi" koji je spletom okolnosti napravio on.
- Naime, jedno jutro na vratima hotela se pojavio markantan gospodin u džemperu sa isto takvom suprugom bez ikakvih dokumenata i naravno ja sam rekao da ne mogu ući, još u smislu gestikulacije sam ispružio ruku... Da bi u jednom trenutku dok smo komunicirali preko ramena ugledao g. Branka Mikulića crvenog kao paprika, kako maše sa obje ruke i trči kroz vrata prema meni i čitam mu sa usana PUSTI IH.. u djeliću sekunde sam shvatio da nešto nije u redu i pustim ih onako ne voljno...
Gospodin Mikulić se izvinjavao naravno kao i ja, ali ne kontajući šta se desilo.. Ha ha.. GOSTI su ušli a onda su me pitali ljudi koji su ušli netom iza njih iz pratnje njih 10 tak, znaš li koga si zaustavio.. Odgovaram NE.. To je bio NjE Kralj Švedske Gustav i Kraljica Silvija i znate kako Bosanac odgovori.. Ja odgovorim onako iskreno dječje iskreno.. Ne piše im na čehri.. Hehe.. Cijelu tu scenu iz ljubičastog salona hotela, snimio je neki novinar iz Njemačke neki Zeitung i objavio fotografiju senzaciju, kako sa ispruženom rukom zaustavljam NjE Kralja a u kontekstu, kako su grubi komunistički policajci... Ne trebam Vam reći, da se za sat vremena sjatila čitava ekipa SDB iz Bgd da me ispitaju na te okolnosti i naravno, da potvrde, da ja nisam kriv...Nakon toga čitavo vrijeme boravka NjE mozda desetak dana, razmjenjivali smo osmjehe, jer su i oni shvatili da je sve bilo spontano, bez namjere i onako više dječje, a ja bih svaki put sa stidom crven u licu, ljubazno ih pozdravljao i na novo se izvinjavao, napisao je Miletić, te nastavio:
- Eto umal da upropastim Olimpijadu.. Hehe.. A tih 20 dana zaista Vam ne mogu prepričati i da hoću, šta se dešavalo na tim vratima, od pretresa manekenki, do izgubljenog novca i nakita gostiju, od zaljubljivanja nekog, gotovo svakog dana, do raznih prijema, npr. jednu noć nakon posla smo u obližnoj trafici proveli cijelu noć sa poznatim američkim svjetskim glumcem koji se zaljubio u našu prodavačicu...ili na opraštajni prijem g. Samaran nas čeka da uđemo, uz aplauz pred svim gostima i jedini ja ulazim u uniformi, znači da propadnem u zemlju.. O odgovornosti, poštenju naših ljudi, posvećenosti, gostoprimstvu, ljubavi, poštovanju neću.. Stvarno nezaboravno.. Vidite (lafčinu) 17 godina.. P. S. da i kao jedan od 100-tinjak svih službenika SJB SDB dobitnik sam posebne nagrade za doprinos osiguranju ZOI od tadašnjeg ministra RMUP BiH.. To u nastavku.
