Nasilje (ni)je prihvatljivo: Kako se suprotstaviti maloljetničkoj delikvenciji?
Masovna tučnjava učenika ispred jedne sarajevske škole, učenik prijetio kako će u školi pobiti sve, maloljetnik bez vozačke dozvole za volanom učestvovao u teškoj saobraćajnoj nesreći - samo su neki od nedavnih događaja širom Bosne i Hercegovine, čiji su glavni akteri bili maloljetnici ili djeca sa tek navršenih 18 godina. U Izvještaju o stanju kriminaliteta u FBiH za 2023, evidentirana su 282 maloljetnika zbog sumnje da su izvršila krivična djela. Njih 95 su mlađi maloljetnici. Iz PU Istočno Sarajevo kažu da je u 2023. evidentirano 13 maloljetnika koji su počinili osam krivičnih djela.
Jačanje umreženosti
Sociologinja prof. dr. Sarina Bakić sa Fakulteta političkih nauka UNSA objašnjava da je vizuelna potrošnja nasilja danas lakša nego ikad zbog prožimanja cyberkulture u sve pore naših života.
- Svjedoci smo koliko i kako gotovo svi procesi društvenosti jačaju i podstiču različite oblike nasilja koji se normaliziraju u svim svojim oblicima i postaju društveno prihvatljiv oblik ponašanja, upozorava prof. dr. Bakić.
Naglašava da se u zagrljaju “duhovnih kolonizatora”, dominantnih sadržaja kao što su kultura zabave te izmišljeni i forsirani hedonizam, kič, razne forme reality show programa, nalaze bh. djeca koja se skoro pa neupućeno, komunikaciono nepripremljena da kritički čitaju stvarnost, kreću i lome kroz lokalno/globalne poruke o tome kako dosegnuti sreću u životu. Bh. medijskom slikom još dominiraju i političke poruke koje karakterišu kultura šovinizma i netrpeljivosti, bezobzirnosti, vulgarnosti, beskrupuloznog populizma, korupcije i odsustva elementarne ljudske solidarnosti i samilosti.
- Svi segmenti društva se moraju uključiti u prevenciji svih oblika nasilja u našem društvu. Problem se konačno treba ozbiljno shvatiti. Roditelji moraju preuzeti odgovornost šta njihova djeca rade u slobodnom vremenu, kako koriste internet. Trebaju razgovarati i biti sa djecom, bez obzira na druge obaveze i htijenja, kaže profesorica.
Dječija i adolescentna psihoterapeutkinja, te osnivačica i direktorica BHIDAPA dr. sc. Mirela Badurina ističe da, na osnovu iskustava iz BHIDAPA i drugih sektora, te podataka Ombudsmena BiH, crpimo pokazatelje o rastućem trendu neadekvatnog ponašanja, vršnjačkog nasilja i maloljetničke delinkvencije.
- Vršnjačko nasilje karakterizira destruktivno ponašanje, koje može biti fizičko i psihičko, verbalno (analogno) ili cyber (digitalno) nasilje, s neravnotežom moći između počinitelja i žrtve. Maloljetnička delinkvencija obuhvaća krivična djela počinjena od maloljetnika, dok nedolično ponašanje uključuje širok spektar socijalno neprihvatljivih aktivnosti. Sve ovo je dodatno pojačano s online nasiljem, dodaje naša sagovornica.
Naglašava da su uzroci ovakvog stanja mnogobrojni, od društvenih i političkih promjena, nestabilnih obiteljskih odnosa, kvalitete školskog i socijalnog okruženja, do tehnološkog napretka i paralelnog života u virtualnom i realnom svijetu.
- Transgeneracijski i intergeneracijski prijenos traume, globalni sukobi, migracije, ubrzani način život, manjak vremena za dijete, manjak prostora za razumijevanje, a time nedovoljno adekvatno odgovaranje na potrebe djeteta i mladih, te nedovoljna povezanost ovih sistema, također su važan faktor stanja mentalnog zdravlja i dobrobiti naše djece i mladih, ističe dr. Badurina.
Da bismo se efikasno suprotstavili nasilju, uključujući međuvršnjačko, neophodno je, napominje, jačati umreženost (sinergiju) između roditelja, odgojno-obrazovnog, zdravstvenog, socijalnog, pravnog, vjerskog sistema i šire društvene zajednice.
- Proces prevencije počinje unutar porodičnog okruženja, kao temelja za razvoj emocionalno-socijalne zdrave individue, poručuje dr. Badurina.
U obrazovnom kontekstu, stvaranje okruženja u kojem prevladava sigurnost i gdje se promoviše kultura inkluzivnosti i međusobnog poštovanja, predstavlja temelj za prevenciju nasilja.
- Na društvenom nivou, imperativ je jačanje pravnih i normativnih okvira koji štite prava djece i zagovaraju nultu toleranciju na nasilje. Javne kampanje za podizanje svijesti i edukaciju o posljedicama nasilja, uz istovremenu podršku žrtvama i počiniteljima, što ne zanemaruje pravne sankcije za počinitelja, mogu značajno doprinijeti smanjenju ovog društvenog problema, naglašava dr. Badurina i dodaje da složenost problema nasilja zahtijeva da se izvan granica sektorskih odgovornosti traži zajednička akcija.
Psihologinja i psihoterapeutkinja Senka Čimpo nije sigurna da je nasilje, posebno vršnjačko, statistički u porastu. Nasilja je, kaže, oduvijek bilo, a u današnje vrijeme djelomično mu više svjedočimo, jer nam je dostupnije kroz medije i društvene mreže.
- Nasiljem se moramo baviti i na, uslovno rečeno, površinskom nivou, ali još više sistemski, na način da zajednički promišljamo, razmišljamo i o onome ko čini nasilje kroz sve sisteme kojima pripada. Pritom ne mislim nužno na zdravstveni i školski sistem, nego i porodični, odnosno grupe i okruženja kojima dijete pripada, kaže Čimpo i dodaje da bi idealna situacija bila kada bismo svi združeno djelovali.
Pozitivna ponašanja
- Kad govorimo o primarnoj prevenciji, ona se najprije može i treba dešavati tamo gdje djeca provode najviše vremena, a to su porodica, porodično ili prijateljsko okruženje i škola. Na tim mjestima moramo razmišljati o tome da zapravo potkrepljujemo pozitivna ponašanja, da među djecom razvijamo empatiju, da nagrađujemo to da brinu jedni o drugima, da kao roditelji i nastavnici svakako istinski živimo vrijednosti nenasilja, ističe Čimpo.
Naglašava da se ne možemo pitati odakle djeci nasilje ukoliko su ona izložena nasilju, i to ne nužno direktnom.
- Nakon primarne, slijede i sekundarna i tercijarna prevencija, odnosno da se bavimo nasiljem onda kad se dešava, pojašnjava.
Čimpo dodaje da svima trebaju pomoć i podrška, i onima koji rade sa djecom, ali i djeci koja jesu nasilna ili imaju takve tendencije.
