Naši zadnji Dani: Čudna je to matematika...

Volio bih da neko drugi mora pisati ovo što slijedi, ali... Tako se posložilo: ovo je zadnji broj printanih Dana. Dalje ne možemo. Zadnje dvije godine kriza je tolika da doslovno guramo na mišiće. I kraj joj se ne vidi.

Ok, zna cijeli svijet da su tehnologije uznapredovale toliko da se printane novine više ne mogu takmičiti sa portalima i društvenim mrežama. Nove generacije su publika koja ne ispušta device's iz ruku. Mobitel im je puno više nego što je nama dinosaurusima bio papir, danas se tu ne samo informiše, danas se tu tuguje i raduje, mamura i... Doslovno i bukvalno živi. Što sve već možda i deceniju i po, čak i dvije, vodi gašenju printa. Krize započete prije tri godine s koronom, pa nastavljene Putinovom agresijom na Ukrajinu, to su samo ubrzale.

Nama na malim tržištima kakvo je BiH zaista su ostali samo mišići. Posebno kad želite biti svoji, nezavisni od svih onih koji bi nešto i pogurali, ali ako... Pričali smo i mi te priče, a nije problem ni prepoznati ih, o little help from friends, u kojima prijateljstvo ima neko malo specifičnije značenje.

Da ne bude zabune: mi u Danima jako dobro, čak i bolje od naših čitalaca, znamo gdje smo bili šuplji, šta jesmo, a šta nismo mogli i morali bolje, gdje smo fulali i koliko. Ali, znamo i koliko smo se trudili da izvučemo maksimum moguć u trenutku u kojem radimo, koliko smo trošili energije i koliko nas je to koštalo.

Mišići, dakle, nisu dovoljni. Mišićima ne možete platiti štampariju, a i ti ljudi tamo, naši nezamjenjivi saradnici, moraju platiti račune. Mišićima ne možete platiti papir, a on je sve skuplji i dalji. Mišićima ne možete...: u jednom trenutku dođete do zida i onda se moraju donositi preteške odluke.

Mi smo svoje donijeli. Iz stvarnog svijeta, sa trafike, selimo u virtuelni, na https://bhdani.oslobodjenje.ba/bhdani/. Tamo ćemo kombinovati tekuću proizvodnju sa neiscrpnim bogatstvom arhive Dana, tamo će biti naši kolumnisti i saradnici koji su svi odlučili nastaviti s nama, tamo ćemo, potrudićemo se, nastaviti biti i bolji nego što smo u ovom tvrdom, printanom obliku.

Znamo da to više neće biti isto, ali ni današnji Dani nisu isti kao oni BH dani iz augusta 1992. Da, ovi Dani ustvari nemaju prvi broj: 25. augusta 1992. u opkoljenom Sarajevu pojavio se Naši ratni BH dani, nezavisni list, nova serija, broj 11., godina XXXIX broj 1020, po cijeni 100 BHD. Sljedeći put, u oktobru te godine, već smo imali BH dane, BH informativne novine broj 2 po cijeni od 200 BHD. Ne, nije zabuna, ti ratni BH dani naslijedili su Naše dane, list nekadašnjeg Saveza socijalističke omladine SRBiH koji su prije toga, dakle 39 godina, izlazili u okviru i naše sadašnje kuće Oslobođenje, pod čiji krov su se - kao u punom krugu - vratili i izlazili zadnjih 13 godina. I, da, nisu bili isti kao ratni.

Čudna je to matematika: znači nakon gotovo 70 godina u stvarnom, brend Dani sad seli u virtuelni svijet u kojem će morati osvajati neki novi prostor, neke nove čitaoce, savladavati neke nove izazove.

Pa, opet, zaista bih volio da je neko drugi morao pisati ove redove. Za jedno još 70 godina..