Narod se pita, hoćemo Tita
Sarajevo je, uz Kumrovec, jedini grad na prostoru bivše SFRJ koji se može dičiti, mada bi neki rekli i zastidjeti, da ima kip doživotnog predsjednika nekadašnje nam zajedničke države Josipa Broza Tita. Uskoro bi svoj smiraj u bh. prijestonici možda mogli naći i maršalovi posmrtni ostaci.
I mrtve progone
Cijelu priču je zatalasao (tehnički) prvi čovjek Beograda Aleksandar Šapić. U jeku predizborne kampanje za nove gradske izbore u srbijanskom glavnom gradu, Šapić je pokrenuo inicijativu o “protjerivanju” Titovih posmrtnih ostataka iz Kuće cvijeća, gdje se nalaze već 44 godine.
Prema Šapićevoj ideji, na tom mjestu bi se trebao naći nekakav muzej srpske historije, koji bi služio kao podsjećanje na srpske vojskovođe iz Prvog svjetskog rata Stepu Stepanovića, Radomira Putnika, Živojina Mišića... U priču je Šapić, naravno, ugurao i Titovog zakletog neprijatelja, četničkog vođu iz Drugog svjetskog rata Dragoljuba Dražu Mihailovića.
I dok je među zvaničnicima u regionu uglavnom vladao muk, sarajevski premijer Nihad Uk oglasio se konkretnim prijedlogom.
- Ukoliko, gospodine Šapić, zaista imate namjeru provoditi svoju zamisao da Beograd po mjeri svoje ideologije gurnete još dublje u nacionalističke fantazije, ostaci Josipa Broza Tita neće ostati bez doma. U Sarajevu će uvijek biti mjesta za ostavštinu Tita, poručio je Uk.
Među prvima koji su mu pružili podršku bila je sarajevska gradonačelnica Benjamina Karić.
- Ako svoje ideje zadojene mržnjom gradonačelnik Beograda realizuje, u što čisto sumnjam, nek’ se zna da Sarajevo nikad nije bilo, nije i neće biti tijesno, naprotiv, istakla je Karić.
Ovakva ideja naišla je na odobravanje i među predstavnicima drugih stranaka, koje ne spadaju među vladajuću većinu u KS-u.
- Slažem se sa idejom gospodina Uka. Tužna sam da se uznemiravaju i mrtvi ljudi. To pokazuje dubinu propasti ideologija mržnje. Uznemiravati mrtve, bez obzira na razloge u svjetonazorima, krajnje je nehumano, rekla nam je zastupnica SBiH u Skupštini KS-a Fatima Gavrankapetanović-Smailbegović.
SDA je 2005. pokrenula inicijativu da se glavna sarajevska ulica, koja nosi Titovo ime, preimenuje u ulicu Alije Izetbegovića, što je izazvalo revolt većeg broja Sarajlija, koji su čak izašli na proteste. Znajući ovo, ne čudi da stanovnici Sarajeva ne vide ništa loše u Ukovoj ideji.
- Nije mi jasno zašto da ga premještaju nakon toliko godina. Pozdravljam ponudu da se ukopa u Sarajevu ako dođe do toga, rekla nam je Jasna Sijamić.
- To je posljednji fakinluk koji postoji na ovom dunjaluku. Dok je njega bilo, nije bilo problema. Danas, kako kome pada na pamet, tako radi, čuli smo od Amela Šakića.
Još ga volimo
- Ja bih rekao da je to dobro. Prihvatio bih da ostaci budu u Sarajevu, mi jedini još volimo Tita, rekao nam je Ferid Čović, a slično razmišljanje čuli smo i od Zlate Orhan.
A zapravo cijela ova priča neodoljivo podsjeća na slučaj iz marta 2001. godine, kada su talibanske vlasti u Afganistanu najavile rušenje dva kipa Bude, koji su bili najviši na svijetu. Tadašnji gradonačelnik Sarajeva je javno predložio da se ti kipovi ne uništavaju, nego da se prebace u Sarajevo, što je bh. prijestonicu na jedan dan dovelo u fokus svjetske javnosti, jer su svi vodeći mediji u svijetu izvijestili o tom pozivu. Međutim, od toga nije bilo ništa, jer su talibani izvršili svoj naum. I sada se dešava slična stvar, samo bez eksploziva, a i žrtva tuđe samovolje nam je emotivno mnogo bliža od Bude.
