Mještani Halidovog rodnog sela: Kao da je znao da će umrijeti, prije bolnice je obišao sve ovo
Mještani Knežine kod Sokoca i zaseoka Vrapci žale za svojim prijateljem Halidom Bešlićem. Nema osobe koja ga nije voljela.
Posjetivši Halidovu rodnu kuću u Vrapcima, našili smo na Peru Budeša, Halidovog dugogodišnjeg prijatelja iz zavičaja.
O legendarnom pjevaču Pero nam je govorio biranim riječima.
- Dolazio je tu često. Otac mu je ovdje najviše bio. Tu smo roštiljali, šalili se... Otac mu je bio jako pošten. A Halid... Nikada bez mene nije htio zalogaj hljeba pojesti. Čak me znao zadržati od posla, kaže: "Ma pusti posao, nije zec, neće pobjeći." Kada sam čuo da je umro, nije mi bilo jednostavno, nisam mogao vjeovati. Zvao sam njegove rođake, kažu da je istina, priča Pero.
Pero u selu Vrapci živi već 23 godine. Otkako je tu, kaže, nije nikada čuo da je Halid ikoga uvrijedio.
- Mehak je bio, pošten, nije on ni znao nikoga uvrijediti. Takve je naravi, a i otac mu. Za majku njegovu isto kažu da je to bila poštena žena i šaldžija, dodaje.
Kaže da je Halid, nedugo prije nego što je otišao u bolnicu, obišao ovo selo, i sva okolna mjesta.
- Kao da je znao da će umrijeti. Prije nego što će leći u bolnicu, obišao je ova brda. Sve je obišao gdje je radio. Ima jedna kuća gdje živi jedan Đoko, Halid je tu otišao, sjedio sa njim, pa se spustio preko brda ovdje. I onda ode u bolnicu i umrije. Kad on hoće da to obiđe, da vidi, da ga ne vuče, kao da je znao, kazao je Pero.
Perina supruga Mitra Budeš je prvo pitala u kakvom je stanju Halidova supruga Sejda.
- Meni je nešto žao, fina je to žena. Cijela porodica je poštena, jedna lijepa porodica. Otac Halidov je najviše dolazio, njega je tu vuklo. Bio je ljudina, kao i Halid. Nije bio težak, sa svakim je bio isti, nije gledao ko je bogat, ko siromašan... Ni vjeru ni naciju. Tu bi Halid došao na vikendicu, sa svojim vozačem Vladom, i odmah bi nas zvali na roštilj, prisjeća se Mitra.
Zoran Zuban je bio Halidov komšija. Njegov otac je Halidu bio učitelj u školi.
- Halida pamtim po dobroti, poštenju i iskrenosti. Pomogao je svakome ko mu se obratio. I za džamiju, i za školu... Gore smo bili komšije... Ovdje su svi tužni. Svi su ga poštovali. U Sokocu niko neće ružnu riječ reći za njega. I on je uvijek korektan bio, kaže Zoran.