Mioković poslao oštru poruku: Za Pranjića se do sada nije znalo, sada ulazi u istoriju kao...

Milorad Dodik je i zvanično priznao da više nije predsjednik RS-a, a svoje ovlasti je prenio na potpredsjednika iz reda Hrvata Davora Pranjića. On je pulen jednog od najodanijih Dodikovih partnera Dragana Čovića.

Pranjićeva odanost Dodiku se pkazala i time što je jedan od prvih zadataka koje je uspješno izvršio bilo potpsivanje ukaza o proglašenju zakona kojim se formira rezervni sastav policije u RS-u. Radi se o jednom od najkontroverznijih zakona koje je Narodna skupština RS-a usvojila u ovoj godini, ispunjavajući Dodikove želje. 

Službeni glasnik RS

Milorad Dodik se zvanično povukao sa mjesta predsjednika Republike Srpske

Zahvaljujući ovom zakonu se zapravo povećava naoružana formacija koja će, moguće, biti odana Dodiku i provođenju njegove politike. Osim toga sam termin "rezervni sastav policije RS-a" za sve žrtve ratnih zločina počinjenih u toku rata na prostoru RS-a, podsjeća na period njihovog stradanja. Upravo na to je ukazao i predsjedavajući Zastupničkog doma Parlamenta FBiH Dragan Mioković.

Simboličan broj

- Potpisivanjem ukaza kojim se u Republici Srpskoj uvodi rezervni sastav policije, potpredsjednik RS-a Davor Pranjić (HDZ BiH), a suštinski Dragan Čović jer bez njegove dozvole ovog potpisa ne bi moglo biti, preuzeo je ne samo ustavne ovlasti u trenutku pravnog vakuuma, nego i punu političku odgovornost za legitimiranje struktura koje su istorijski bile direktno povezane s progonima, zločinima i sistematskim nestankom Hrvata s prostora RS-a.

Sve se ovo dešava kada Republika Hrvatska najavljuje pomoć zabrinuta za opstanak Hrvata u BiH. Ista ta Hrvatska od danas ima razlog više da uzrok nestajanja Hrvata iz BiH vidi u HDZ-u BiH koji potpisuje povećanje broja one policije koja ih je tjerala s ognjišta.

Danas je u Republici Srpskoj broj Hrvata simboličan. U pojedinim opštinama, od nekadašnjih hiljada ostalo ih je doslovno desetak. Taj egzodus nije bio rezultat prirodne migracije, već posljedica brutalne politike etničkog čišćenja, u kojoj je policijski aparat RS-a imao ključnu operativnu ulogu.

U tom kontekstu, potpisivanje zakona o rezervnom sastavu policije ne može biti neutralan čin. Taj čin je, naprotiv, simbolički pristanak predstavnika Hrvata na realnost da su njihova kolektivna prava, sigurnost i prisustvo u RS-u nebitni, pa čak i suvišni. Davor Pranjić, za kojeg se do danas nije znalo, u istoriju ulazi time što je dao pečat na ideološku i institucionalnu arhitekturu etnički očišćene teritorije.

Predstavnik naroda koji je gotovo potpuno eliminisan iz entiteta RS svojim potpisom ne gradi politički most: on polaže vijenac na vlastiti politički grob. Umjesto da iskoristi priliku da problematizira ulogu policije RS-a u zločinima nad Hrvatima i Bošnjacima, da traži garancije za povratak, prava, ili barem suštinsku reformu policijskih struktura, on pristaje na njihovo širenje.

Moralna kapitulacija

Uvođenje rezervnog sastava u ovako politički i etnički kontaminiranom kontekstu nije bezazlen potez. To je političko sredstvo moći, dodatni sigurnosni mehanizam kojim se može održavati status quo jednog narativa, jednog etniciteta, jedne strukture. Da li se iko zapitao: koliko će Hrvata biti u tom rezervnom sastavu? Ko će biti pozvan da "čuva red" u entitetu u kojem su nesrbi već sistemski izbrisani iz gotovo svih segmenata javnog života?

Ovo je potpuna moralna kapitulacija. Pristanak na širenje institucije koja je u prošlosti omogućila vlastiti nestanak nije čin odgovorne politike, to je čin saučesništva u trajnom brisanju vlastitog naroda s mape entiteta, poručio je Mioković.